Scena Kultura

HAZU I MUZEJ HVARSKE BAŠTINE ORGANIZIRAJU znanstveni SIMPOZIJ O VOĐI PUČKOG USTANKA

I nakon 500 godina, o buni Matije Ivanića se - šuti

HAZU I MUZEJ HVARSKE BAŠTINE ORGANIZIRAJU  znanstveni SIMPOZIJ O VOĐI PUČKOG USTANKA

Na otoku Hvaru ni jedna škola ne nosi ime Matije Ivanića, a mjesto njegova rođenja, Kraljevi dvori u Vrbanju, neshvatljivo je zapušten prostor, a ne spomenik. Za razliku od Gupčeve bune, taj pučki ustanak u riznici hrvatske slobodarske baštine s

Andro Gabelić
Premda su proteklih godina mnogi isticali potrebu obilježavanja polumilenijskog jubileja ustanka pučana na otoku Hvaru u 2010. godini, sada je posve razvidno da od muzeja pučkog ustanka, ali i spomen-obilježja tom povijesnom događaju, neće biti ništa.

Recesija je očito učinila svoje, održat će se samo simpozij čiji su organizatori Razred društvenih znanosti HAZU i Muzej hvarske baštine.

Odbor za pripremu simpozija čini 15 znanstvenika, među kojima su akademici Jakša Barbić, Tonko Maroević, Tomislav Raukar, Nikša Stančić i Davorin Rudolf, a predsjednik je Andro Gabelić (90), autor dviju knjiga o ustanku Matije Ivanića i pučkom buntu Dalmacije.

Znanstvena istina

Što se zapravo želi postići simpozijem koji pripremate?

− Cilj je verifikacija znanstvene istine o Ivaniću i pučkom ustanku. Naime, zna se da je o tome u historiografiji napisano bukvalno svašta. Za razliku od Gupčeve bune, koja je u svim historiografskim tekstovima seljačka buna, borba pučana Hvarske komune koja se vodila od 1510. do 1514. godine jest i pučka buna, pučki ustanak i pučki prevrat.

To je također i seljačka buna, i ribarsko-seljački ustanak, pa čak i pokret kmetova kojih na Hvaru uopće nije ni bilo. Dalje, bila je to revolucija sirotinje, ali i embrio ranograđanske revolucije.

Za otprilike polovinu autora borba hvarskih pučana imala je isključivo klasni karakter, vodila se, dakle, protiv hvarskih plemića. Za drugu polovinu to je, osim klasne, bila i nacionalno-oslobodilačka borba, jer se vodila protiv Venecije, i tako dalje sve dvosmisleno, kontradiktorno i najčešće pogrešno.

A kakva je slika Matije Ivanića u historiografiji?

− Svakakva, kao i slika njegova ustanka. Po jednim autorima, on je bio običan težak i ribar, a po drugima krupni veleposjednik, brodar i trgovac. Nadalje, bio je istinski vođa puka, revolucionar i vizionar, i obratno, obični kondotijer, tj. osoba koja se bori za interese onih koji ga plaćaju.

U historiografiji je prisutna čak i ideja o Ivaniću kao “harambaši pljačkaša i zločinaca”. Takva slika Ivanića i njegova djela na neki način objašnjava činjenicu što na otoku Hvaru npr. ni jedna škola ne nosi njegovo ime, i zbog čega je mjesto Ivanićeva rođenja – Kraljevi dvori u Vrbanju – jedan neshvatljivo zapušten prostor, a ne spomenik u čijem bi se podnožju održavali satovi povijesti, te zbog čega su on i pučki ustanak u riznici hrvatske slobodarske baštine jedan sumnjiv fenomen o kojemu je najbolje šutjeti.

Improvizacije

Otkud tolika razilaženja među autorima koji su se bavili tim razdobljem naše povijesti?

− Starograđanin don Šime Ljubić, a potom i Hvaranin Grga Novak prvi su obradili Ivanićev ustanak na izvorima i u duhu zahtjeva suvremene historiografije.

Nažalost, autore koji su do simpozija održanog 1976. godine slijedili njihov primjer moglo bi se nabrojiti na prste jedne ruke. Golema većina historiografskih tekstova pisanih do tada uglavnom su proizvoljne improvizacije koje se kreću od poluistina do, kad su u pitanju ekstremni slučajevi, grubog degradiranja i Ivanića i njegova djela – pučkog ustanka.

Od sredine 70-ih godina korektno pisani tekstovi na izvorima sve su češći, ali, nažalost, sve do danas javljaju se izjave i tekstovi koji nemaju nikakve veze ni s izvorima, ni sa znanstvenom istinom.

Hoće li predstojeći simpozij dovesti u red tu šaroliku i u naravi negativnu sliku o Ivaniću i samom ustanku?


− To zapravo i jest glavni zadatak simpozija. Vjerujem da će se to uspješno riješiti osobito oslanjanjem na nova otkrića. Treba, naime, znati da je nakon simpozija iz 1976. u arhivima gradova Starog Grada, Hvara, Splita, Trogira, Zadra, Dubrovnika, Venecije i Rima pronađeno čak 45 novih dokumenata.

Ta otkrića prikazuju Ivanićev ustanak u novom svjetlu i daju mu kvalitativno nov sadržaj, što je na skali društvenog progresa znatno iznad onoga što se o tome moglo zaključiti na osnovi starih izvora.

Nova otkrića

Koja su to otkrića i kakav je njihov sadržaj?

− Nova otkrića odnose se prije svega na programsku sferu ustanka. Na prvome mjestu, tu je isprava od 5. kolovoza 1511. kojom se kao tijelo zakonodavne i izvršne vlasti Hvarske komune ukida Veliko vijeće, u čiji je sastav mogao ući samo onaj tko se rodio kao plemić.

Istodobno je uspostavljeno Generalno vijeće, u koje je mogao ući svaki čovjek bez obzira na staleške, klasne i druge razlike. Time je u Hvarskoj komuni bio srušen poredak vladavine plemićke oligarhije i uspostavljen novi sustav, zasnovan na velikoj demokratskoj ideji građanske jednakosti svih ljudi.

Zajedno s novim otkrićima o tijeku borbe i fizionomiji ustanka, taj dokument legitimira borbu pučana kao ustanak koji je prerastao u četverogodišnji građanski rat s jasno izgrađenim elementima ranograđanske revolucije, dakle, elementima onih rijetkih europskih pokreta s početka 16. stoljeća koji su značili praskozorje novog, feudalnom srednjovjekovlju suprotnog doba, zasnovanog na građanskoj jednakosti svih ljudi.

Pučka previranja

Budući da je Ivanićev ustanak nerazdvojni i najistaknutiji dio pučkog bunta Dalmacije, hoće li i o tome biti riječi?

− Hoće, pučki bunt srednjovjekovne Dalmacije imao je svoj zenit upravo potkraj prvog i početkom drugog desetljeća 16. stoljeća. Prema svjedočanstvu suvremenika, dubrovačkog povjesničara Ludovika Tuberona, potaknuti hvarskim primjerom u borbu su krenuli pučani cijele Dalmacije, osobito Zadra, Šibenika i Splita.

Žestina pučkih previranja ozbiljno je zabrinula Veneciju. Mletačko Vijeće desetorice, dakle, državno tijelo za sigurnost Mletačke Republike, ovako je okarakteriziralo situaciju: “Skandalozni i opasni pokreti koji su uslijedili u svim našim dalmatinskim gradovima moraju potaknuti našu vladu da poduzme hitne mjere da se uguši svaki uzrok daljnjih nereda.”

Glavna poduzeta mjera bila je upućivanje na pobunjenu Dalmaciju vojne ekspedicije pod vodstvom Sebastijana Justiniana. Predvodeći u jurišu svoje borce, tu je ekspediciju Matija Ivanić hametice porazio u bitki u Jelsi 19. rujna 1512. godine.

mirko crnčević

Hrabri vizionar

A koje su nove spoznaje o Matiju Ivaniću?

- Od 45 novih, novootkrivenih, dokumenata, deset ih se odnosi na Matija Ivanića i njegovu porodicu. Oni neusporedivo jasnije definiraju njegov socijalni profil, te uvjerljivo oslikavaju ekonomsko i društveno-političko ozračje u kojem je stasao. Pošto ga nova otkrića prezentiraju kao vođu borbe s najprogresivnijim ciljevima onog doba ta otkrića govore o Ivaniću kao vizionaru koji je hrabro koračao ispred svoga vremena i vodio borbu za budućnost koja se kroz srednjovjekovlje tek nazirala.


Simpozij u svibnju

- Nastojat ćemo da se simpozij održi u danima oko 23. svibnja, kada pada obljetnica ustanka. Budući da je prva ustanička akcija bila u Starom Gradu, logično je da tamo i počnemo rad simpozija. A kako je trećeg ustaničkog dana, 25. svibnja 1510. godine, tisuću pučana sa središnjeg dijela otoka Hvara i tisuću pučana iz grada Hvara, uz istodobnu blokadu otoka Ivanićevom ratnom mornaricom, srušena vlast plemstva u Hvaru, u tom će gradu simpozij nastaviti i završiti svoj rad. Time želimo evocirati uspomenu na početak ustaničkog puta naših slavnih pučkih predaka i ta događanja približiti sadašnjim naraštajima.

Naslovnica Kultura