Scena Kultura

"Neka ostane među nama"

Ljepota i okrutnost na Hrabalovu tragu

Grlićev film naseljen je mudrim budalama, jednostavnim likovima kojima povremeno navre životna mudrost. No kao kod Hrabala, hedonistički princip i volja za životom prevladavaju nesklone okolnosti

Moja pokojna ujna ženila se četiri puta. Rekla je da je sve to logično. Samo joj nije bilo jasno zašto se prvi put rastavljala.” Ovako nekako glasi dio dijaloga između Anamarije (Daria Lorenci) i Marte (Ksenija Marinković) u najnovijem filmu Rajka Grlića “Neka ostane među nama”.

Nezajažljiva strast

Taj dio otprilike posreduje temeljnu ideju filma o dva brata, njihovim suprugama i jednoj ljubavnici, po kojoj “na kraju ionako svi svršimo na istome mjestu”. To jest na groblju, gdje film i završava s našim junacima koji se grle i šetaju u pozadinu odjavne špice.

U međuvremenu, život ima koječega ostaviti u intimi četiri zida, ljubav, laži, preljube i tajna očinstva... u osnovi - nezajažljivu strast.

Braća iz filma su Nikola (Miki Manojlović) i Braco (Bojan Navojec), supruge su spomenute Anamarija i Marta, a ljubavnica je Latica (Nataša Dorčić). Oni su sinovi umjetnika koji umire na početku filma (Vanja Drach, kojemu je ovo, nažalost, doista posljednja filmska uloga), i koji je, čini se, i sam živio životom nesputanog erotomana (sinovi mu kraj posmrtnog uzglavlja nalaze stripovske skice u kojima stari ilustrira svoje erotske maštarije s medicinskom sestrom).

Ne konta se tu puno Zagreb, kako bi htjela najava filma, ali ima dosta dosjetki o univerzalnoj prirodi ljudi.

Hrabalova baština

Te se dosjetke igraju motivima u kojima sa “zakonitim” ženama nema zafrkancije i u funkciji su utjehe, dok je okolo bujna pastorala s razuzdanim nifama (Nina Ivanišin, Ivana Roščić).

Muškarci su tor neozbiljnih panova koji neće propustiti priliku za snošaj, pa makar to bilo na putu po salatu za blagdanski ručak. Tu se ne zna tko je kome otac, čak ni kad se radi o oplodnji umjetnim putem.

Tekst Rajka Grlića i Ante Tomića izražajan je, vizualno mišljen i izdaleka neodoljivo podsjeća na hrabalovsku baštinu. Naime, “Neka to ostane među nama” film je naseljen mudrim budalama, jednostavnim likovima kojima povremeno navre životna mudrost, pogotovo kad im situacija iziđe na nos.

Kao da kopiraju Hrabala, Grlić i Tomić preklapaju ljepotu i okrutnost koje servira perverzna svakidašnjica. Kao i u slavnog Čeha, i ovdje hedonistički princip i volja za životom prevladavaju nesklone okolnosti, pri čemu nikad nije na odmet malo prostakluka i spontane razuzdanosti.

Televizijski format

Dakle, posrijedi je potka kao skrojena za vrhunskoga glumca kao što je Miki Manojlović, pa i za Dariju Lorenci, kojoj nije problem prekoračiti od drame do komedije.

“Neka ostane među nama”, međutim, u cjelini je više televizijskog nego filmskog formata, odnosno, daje više na sapunicu nego na dramu za kino. Ali, pokazalo je inozemno iskustvo, dobro je da se ta dva medija isprepliću. Svaki meltingpot na kraju destilira nešto dobro.

 JAKOV KOSANOVIĆ

Drugi pogled

Sasvim drugačiju kritiku filma "Neka ostane među nama" naše novinarke Vesne Pažin pročitajte u tekstu Spajanje nespojivoga - ni erotika ni pornografija


Naslovnica Kultura