Scena Kultura

Scenaristički prvak

Slavni rumunjski filmaš Razvan Radulescu gostovao u Splitu: Najbolji filmovi se odvijaju u našoj glavi

Scenaristički prvak
Film je jezik, stalno to ponavljam. Idealno gledano, najbolji filmovi se ne odvijaju ispred kamere i kasnije na platnu. Zapravo se odvijaju u apstrakcijama koje stvara naš um, naša glava. Ono što se snima je samo umanjena i osiromašena verzija toga.

Scenaristički prvak rumunjske kinematografije Razvan Radulescu ("Smrt gospodina Lazarescua, "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", "Utorak, nakon Božića", "Poza djeteta") nije imao nikakve veze s filmom prije nego što je počeo pisati scenarije. Uživao je gledati filmove, ali nije nikad mislio da bi mogao raditi na njima.

- Studirao sam lingvistiku i glazbu (opernu režiju) i za vrijeme fakultetskih dana sam dosta rano shvatio da me studij neće pretvoriti u "umjetnika". Nakon studija lingvistike možete postati učitelj ili istraživač, dok nakon završene akademije možete postati zaposlenik glazbenog kazališta. I tako sam vrlo brzo shvatio da, ako želim raditi nešto na umjetničkom polju, moram samo početi, a ne se oslanjati na pripremu.

I dalje smatram da ljudi ne moraju postepeno razvijati svoju umjetnost. Zašto početi polako kad možete odmah krenuti snažno? Mislim da takva perspektiva više pomaže sustavu negoli pojedincu – govori Razulescu koji je, za razliku od mnogih filmaša (scenarista, redatelja), karijeru započeo s dugometražnim, a ne kratkim filmom.

Osim što ste scenarist, također ste i autor. Kako su te dvije profesije povezane? Utječu li jedna na drugu?
- Naravno da u mojoj glavi postoji poveznica između to dvoje, ali u praksi ih držim odvojene. Film je jezik sam po sebi, jednako kao i književnost ili poezija i povezivati ih samo zato što se bave riječima većinom nema baš najbolje rezultate.

Koja je najvažnija stvar koju ste naučili kad ste postajali scenarist?
- Da filmovi govore samo o onome što vidimo, onome što čujemo i onome što iz toga zaključimo. Iz te perspektive nikada ne možete pretpostaviti da znate što se događa u glavi vaših likova.

To je nešto što ste učili polaznike radionice u Splitu?
- Svi sudionici donose vlastiti materijal na radionice i uvjeren sam da je svatko od njih već došao do nekih zaključaka o to procesu. Doći će do vlastitih spoznaja o pisanju scenarija koje su daleko važnije od mojih.

Dojmovi radionice?
- Ljudi koji međusobno ili pojedinačno razgovaraju o svom radu u periodu od tjedan dana u jako ugodnom ambijentu... Mislim da će ova radionica sve sudionike dovesti korak bliže snimanju filma. U protivnom, scenariji nemaju osobitog smisla.

Koliko dobro poznajete hrvatski film i naše filmaše?
- Imam jako dobrih prijatelja u Hrvatskoj. Rade na filmu i postali smo prijatelji jer smo uživali u međusobnim radovima.

Filmovi rumunjskog "novog vala" su dobro poznati u Hrvatskoj među filmskim kritičarima i filmofilima. Kad ste pisali "Smrt gospodina Lazarescua" jeste li očekivali da će rumunjski film biti tako dobro primljen diljem svijeta i postati vodeći rumunjski filmski žanr art house filmova?
- Ne, naravno da ne. Drago mi je da je određen broj mojih filmova popularan i danas, nekoliko godina kasnije. Neki se drže bolje od drugih. "Lazarescu" je jedan od njih, nema sumnje. Ali, da se vratim vašem pitanju, ne samo da tada nisam razmišljao da će to biti osobito važno nego nisam mislio ni da se iza filmova koje snimamo krije "val". Možda sada, s odmakom, možete tako nazvati proteklih deset godina. Kako smo bili usred toga nismo mogli imati pravu perspektivu. I svatko od nas je mislio da snima drugačiju vrstu filma.

Mnogi rumunjski redatelji ne vole titulu "rumunjski novi val" i tvrde da ne pripadaju tom pokretu iako ih karakteriziraju teme i tehnike koje ga definiraju. Zbog čega?
- Vjerojatno zbog toga što za vrijeme snimanja tih filmova nije postala teorija koja ih ujedinjuje. Čak ni po pitanju tehnika. Također ne dolazimo iz istih krajeva i nismo završili iste škole i fakultete. Iako uživamo u međusobnim filmovima ne mislimo da su osobito slični i ne mislimo da su isti. Također ne dijelimo istu estetsku ambiciju ili zajedničko polje interesa. Jedino što nas povezuje jest činjenica da svi ljudi koje nazivate "valom" misle da taj val ne postoji.

Kako se onda Vi i Vaši filmovi uklapate u taj filmski pokret?
- Mislim da su u tom smislu trendovi važni. Zahvaljujući njima može se činiti da se uklapate. Kad trendovi završe, više se ne uklapate.

Rumunjski filmovi još uvijek dobro kotiraju na festivalima. Mislite li da će se to nastaviti dok god predstavljaju filmsku artikulaciju post-socijalističkog iskustva i dok ekonomija i dalje propada?
- Kao što sam rekao, kad trendovi završe više se ne uklapate. Osobno imam dojam da se trendovi mijenjaju već nekoliko godina. Pričekajte još koju godinu i rumunjski filmovi više neće biti toliko jaki na festivalima. Ostat će samo neka etablirana imena, jer festivali moraju potvrditi da prvotno nisu pogriješili. To nema nikakve veze s razlogom zbog kojeg mi je stalo do filmova.

S druge, pak, strane, neki od Vaših scenarija kao što je "Utorak, nakon Božića" su intimniji i nemaju dominantan društveni komentar u pozadini?
- Ekonomski i društveni kontekst su neizbježno dio filma jer pružaju način za pogled na "stvarnost" i za njeno razumijevanje. Ali, nikad nisu bili moja glavna zanimacija. Manje su izraženi u "Lazarescuu", više u "Utorku", iako se, po mom mišljenju, "Lazarescu" manje naslanja na društveno-ekonomski kontekst a obiteljska drama u "Utorku" više.

Kako Vam je bilo režirati svoj prvi vlastiti film, "Prije svega, Felicia" u usporedbi s time kad "samo" pišete scenarij?
- Neugodno. Nužno, ali neugodno. Film je jezik, stalno to ponavljam. Idealno gledano, najbolji filmovi se ne odvijaju ispred kamere i kasnije na platnu. Zapravo se odvijaju u apstrakcijama koje stvara naš um, naša glava. Ono što se snima je samo umanjena i osiromašena verzija toga. A opet, nema drugog načina. Neki ljudi nalaze više zadovoljstva u tom procesu. Meni baš nije osobito ugodan.

To je bilo 2009., kada se vraćate iza kamere?
- Ponovit ću to još jednom, mislim dogodine, i vidjeti mogu li istinski uživati u tome. Ako ne, nije mi problem raditi nešto drugo.

Četiri scenarija spremna za produkciju

Koliko je zahtjevan, ali produktivan rad s majstorom kakav je Radulescu, potvrdili su polaznici petodnevne scenarističke radionice koju je u organizaciji Udruge Metonimija ugostio splitski UMAS. Od ukupno osam projekata izabranih za rad s mentorom, četiri imaju odličnu preporuku za javne natječaje i spremni su za produkciju. Za svaku radionicu ovog tipa, to je izvanredan rezultat.

Naslovnica Kultura