Scena Kultura

IN MEMORIAM

Milena Dravić, glumica koja je mogla igrati sve: Bila je više od beogradske Brigitte Bardot - jugoslavenska Meryl Streep

IN MEMORIAM
Ona je jedna od najvećih, ako ne i najveća ženska pojava ispred kamere na ovim prostorima, zvijezda, diva, ali i glumica s velikim 'G', maksimalno širokog raspona uloga.

"Milena odlazi sutra", stigao je odgovor PR-ice pulskog filmskog festvala na naše pitanje dokad je glumica u Puli, vezano za intervju za "Slobodnu". Boravak Milene Dravić ljetos u Puli bio je kratak. Došla je kako bi u sklopu popratnog programa Pule nazočila otvaranju izložbe fotografija koja njezino ime nosi.

Nazočila je Milena i svečanom otvaranju Pule u Areni, gdje je dobila "standing ovation" u trajanju od najmanje pet minuta, iako nije glumila u filmu koji je otvarao festival, već je samo bila u publici. Niti dva dana poslije, otišla je, a da na kraju nismo sa njom uspjeli napraviti intervju.

Bila je to posljednja prilika za razgovor s velikom glumicom - Milena je zapravo otišla prekosutra, tri mjeseca poslije. Otišla je svom Draganu Nikoliću, životnom partneru koji nas je napustio 2016. godine. S Milenom je umrla možda i posljednja glumačka legenda ex-YU kinematografije, nakon što su od 2014. naovamo periodički odlazili velikani Bora Todorović, Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić.

Tepali su joj da je beogradska Brigitte Bardot, no potpisnik ovih redaka bi išao još dalje i titulirao je kao (ex)jugoslavensku Meryl Streep s obzirom na kvalitetu njezinih izvedbi i broj nastupa u znanim filmovima ili hitovima poput "Uzavrelog grada", "Lita vilovitog", "Predstave Hamleta u Mrduši Donjoj", "Pješčanog grada", "Ljubavnog života Budimira Trajkovića", "Rada na određeno vrijeme"...

Ona je jedna od najvećih, ako ne i najveća ženska pojava ispred kamere na ovim prostorima, zvijezda, diva, ali i glumica s velikim "G", maksimalno širokog raspona uloga koje su radile varijaciju na njezine romantične likove (ranjiva, snažna).

Glumila je krupnim očima koje je kamera voljela držati u krupnom planu. Jedina je glumca s ovih prostora ovjenčana velikom međunarodnom nagradom poput one u Cannesu za "Poseban tretman" (1980.) Gorana Paskaljevića, k tome osvajačica dvije Zlatne i šest Srebrnih arena. Bila je dramska glumica i komičarka (pogledati scenu "Hoću da budem mačka" iz "Lafa u srcu").

Mogla je igrati žene iz naroda, da ne kažemo seljančice, kao u "Prekobrojnoj" (1962.) Branka Bauera, romantičnoj komediji na radnoj akciji za koju je osvojila prvu "Arenu". Isto tako, mogla je biti i akterica crno-bijele kamerne psihološke drame poput Berkovićeva "Ronda" (1966.), razapeta između dvojice muškaraca, Relje Bašića i Steve Žigona, bivajući im glumački i karakterno ravnopravna, pa i superiorna.

Glumila je u rizičnim filmovima "crnog vala" poput bunkeriranog "W.R. Misterije organizma" (1971.) Dušana Makavajeva. Nalazila se i u kadru partizanskih spektakala ("Kozara", "Bitka na Neretvi", "Sutjeska"), ali i intimnijih filmova tog akcijsko-ratnog žanra u kojima je kao partizanka znala ljubovati i uzeti mitraljez u ruke poput Bate i Ljubiše ("Djevojka").

Ljubiša je bio njezin čest partner ispred kamere u nizu romantičnih komedija gdje su funkcionirali kao Spencer Tracy i Katherine Hepburn. Ipak, njezin Tracy je u stvarnom životu bio Nikolić. Voljeli su se jako, "kao dvije budale" iz naslova njihovog drugog filma. Upoznali su se na setu "Horoskopa" 1969. i dvije godine kasnije vjenčali u pauzi od snimanja filma "Kako su se voljele dvije budale".

"Kad ste mislili da umremo", pitao ju je Nikolić u jednoj sceni kad su planirali da "umremo zajedno", kao Romeo i Julija. "Možemo odmah", odgovorila je Dravić. Hvala bogu, poživjeli su dovoljno dugo da zasluže vječno mjesto u povijesti kinematografije s ovih prostora. Od danas se nastavljaju voljeti i na nebu.

Bulajić: Izuzetna glumica i topla osoba

U mojim filmovima "Kozara", "Neretva" i "Uzavreli grad" interpretirala je tri veoma različita i kompleksna lika. Mislim da se u tim filmovima iskazala kao izuzetno talentirana glumica, ali pored toga ona je bila zaista profesionalac, odgovorna, tekstove je uvijek imala spremna, a bila je spremna i na improvizaciju. Dakle, pripadala je grupi vitalnih, živih, zainteresiranih glumaca. Za te filmove dobila je mnogo nagrada, a meni je ostala u sjećanju kao jedna topla osoba, omiljena u sredini u kojoj snima, dobra sa suradnicima i uopće jedna rijetka glumačka pojava. Kao član žirija canneskog festivala predložio sam da dobije priznanje za Paskaljevićev film. Žiri je prijedlog jednoglasno prihvatio i dao joj nagradu - rekao nam je Veljko Bulajić.

Naslovnica Kultura