Scena Kultura

Umjetnost u gradu

Slušajmo priču, u galeriji i parkiću: ova Splićanka ima odličnu ideju, uz popularni i živi 'Pričigin', projekt bi mogao uskoro obogatiti i grad pod Marjanom

Umjetnost u gradu

Novi umjetnički projekt Jelene Remetin, hrvatsko-francuske redateljice, slikarice i fotografkinje, nazvan "Hrvatski zvukopis", u prosincu će Zagrepčanima ponuditi slušanje priča na ulici. Naravno, uz pomoć pametnih telefona i potrebne aplikacije, a i slušalica u ušima.

Dio projekta već je dovršen i priče su snimljene - na hrvatskom i engleskom jeziku - a postaje za slušanje bit će autobusne i tramvajske stanice, parkovi i kulturne ustanove.

Priče - do sada neobjavljene - napisali su hrvatski autori, a izbornica, odnosno urednica je književnica Marina Vujčić. Čitaju ih hrvatski glumci, a za obradu zvuka se brine Damir Šimunović.

Jelena Remetin, koja već dvadeset godina živi u Parizu, od prije nekoliko godina sve češće radi u domovini, pa je ostvarila nekoliko izložbi i projekata u rodnom Splitu i u Zagrebu i često su joj projekti interdisciplinarni, kombiniraju sliku, pokret, zvuk i korištenje modernih tehnologija.

U "Hrvatskom zvukopisu" povezala je književnost, dramsku umjetnost, glazbu i, naravno, pametne telefone bez kojih je teško vidjeti osobu na ulici, pogotovo ako je mlađe generacije.

Ali, kaže autorica, zaustavit će se čovjek na stanici čekajući autobus ili tramvaj, zastati u parku, "prošetati" po portalima i društvenim mrežama, Facebooku, Instagramu i Tweeteru a tamo iz dana u dan slične fotografije, slične vijesti. I poželjet će možda nešto drugo. Možda - da mu netko ispriča priču.

Sluh strpljiviji od vida

- Znanstvena istraživanja pokazuju da smo u zadnje vrijeme postali "vizualno nestrpljivi", nestrpljiviji nego ikada do sada.
Vidno nam je polje zasićeno informacijama koje primamo preko suvremenih tehnoloških uređaja, i za tekst i sliku odvajamo sve manje vremena, a često je u pitanju samo nekoliko sekundi. Međutim, još uvijek uho, odnosno sluh, održava pažnju duže nego vid. Zato je u srži projekta slušanje priča, pojašnjava Jelena Remetin.

Naravno, čitav je projekt trebalo i tehnološki osmisliti, a tu su se uključili programeri s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Uz to je projekt prepoznala i priključila mu se i Turistička zajednica, te T-com.

Što se tiče tehničkih detalja, Hrvatski zvukopis je zvučna aplikacija koja se aktivira pomoću Beacon Ble terminala. Pedesetak takvih terminala - inače samoljepljivih i vrlo diskretnih - bit će postavljeno na raznim zagrebačkim lokacijama, detektirat će korisnike u blizini koji imaju instaliranu aplikaciju na mobitelu i slati im poruku da mogu poslušati priču.

Posebnu važnost programa Jelena Remetin vidi u promoviranju i praktičnoj dostupnosti hrvatske književne riječi te umrežavanju renomiranih pisaca s mladim osobama.

To umrežavanje - riječ koju često koristi - u punom značenju povezat će poznate autore s gimnazijalcima jer će se u "Zvukopisu" moći poslušati djela jednih i drugih.

Marina Vujčić prebire po pričama koje su napisali i tinejdžeri, a svoje su radove poslali ili ih upravo šalju Ankica Tomić, Jelena Zlatar, Alida Bremer, Edi Matić, Julijana Adamović, Aleksandra Kardum, Kristijan Vujčić, Korana Serdarević, Sanja Pilić, Nenad Stipanić, Siniša Pavić, Pero Kvesić, Silvija Šesto, Darko Macan i drugi književnici. Moći će se čuti i jedna priča urednice Marine Vujčić.

Teme su raznovrsne, neobjavljene čekaju svoju promociju na "Zvukopisu", pa "premijernoj" publici ostaje da ih pričeka kada uključi aplikaciju, ali evo nekoliko naslova: "Tramvaj zvan žudnja", "Bez ijednog oblačka", "Od viška glava ne boli", "Popij barem čaj", "Ono fakat sori", "Nebeska smokva", "Selfie", "Oprosti za sve", "Strogo kontrolirani tramvaji", "Silazna stanica", "I proplakat će zora" te "Laka žena".

Nekoliko minuta do tramvaja

Teško je nagađati, ali, čini se da su neki autori prilagodili priče lokacijama terminala jer se u nekoliko navrata spominju tramvaji i stanice.

- Priče su kratke. Jedna do dvije novinarske kartice, odnosno, do šezdeset redaka teksta čije čitanje traje dvije-tri minute, kaže Jelena Remetin i dodaje da su se interpretacije prihvatili hrvatski glumci.

Među njima je Mada Peršić, čija će slika biti i na naslovnici aplikacije, potom Jelena Miholjević, Tvrtko Jurić, Filip Šovagović i Milica Manojlović. Neki su posao već obavili, neke pak još treba "uloviti" između snimanja i kazališnih proba.

Priče srednjoškolaca autorici projekta su također veoma važne. Jedan od glavnih ciljeva ovoga rada je i poticanje mladih na pisanje. Želi im se ukazati na to da se kultura, kao i hrvatsko pismo može prikazati na drukčiji, u ovom slučaju inovativan i zabavan, njima blizak način. Uz to, njihov sleng i neke riječi kojima se sada koriste - a možda će vrlo brzo nestati i biti zamijenjene novima, zanimljive su i vrijedi ih zabilježiti.

Ali, kako se kaže - to nije sve. Osim priča suvremenih književnika i gimnazijalaca, nadohvat uha zagrebačkih prolaznika naći će se i odabrani citati starijih hrvatskih pisaca - Šenoe, Matoša, Zagorke i Krleže.

- Nadam se da će i Ministarstvo kulture prepoznati kao vrijednu ovu promociju hrvatske književnosti - veli autorica.

Priče će se u Zagrebu početi slušati u vrijeme adventa i vjerojatno će mnogima obogatiti blagdansko vrijeme i lijepo ispuniti vrijeme čekanja tramvaja ili autobusa.

Ove godine "Hrvatski zvukopis" će se realizirati samo u Zagrebu, a Jelena Remetin se nada, kasnije i u drugim gradovima, pa i u njenom rodnom Splitu. U Splitu, doduše, imamo živi Pričigin, ali, dobrih, lako dostupnih priča ne može nikada biti previše.

Naslovnica Kultura