Scena Kultura

PARTIJANERICA SAMO NA EKRANU

Lana Ujević, otkriće hrvatskog filma: Nikada prije snimanja 'F20' nisam bila na Zrću

PARTIJANERICA SAMO NA EKRANU
Apsolutna sam suprotnost Irene. Nikada prije snimanja nisam bila na Zrću. Uvijek su mi bila draža intimna druženja u maloj skupini prijatelja. Kad sam imala 17 godina mi je izlazak u klub s prijateljicama tu i tamo bilo nešto novo i uzbudljivo. Sada je to više čaša vina i plesanje po kući.

Sporednu ulogu partijanerice Irene, najbolje prijateljice protagonistice Martine, mlada Lana Ujević je odigrala toliko zaigrano u filmu "F20" da je takoreći "pojela" svaku scenu u kojoj se našla. "Otkriće filma", zapisali smo u recenziji za glumicu koja se prvi put našla na velikom ekranu, a njezina friška glumačka karijera skriva još samo ulogu u seriji Nove TV "Zlatni dvori".

Kakva ti je bila tranzicija s malog na veliki ekran, tj. jesu li te "Zlatni dvori" mogli pripremiti za "F20"? Paše li ti više ritam snimanja telenovele ili filma?
- Scena u kafiću s Rominom Tonković za film "F20" mi je prva snimljena scena u životu, tako da je zapravo bila tranzicija s velikog na mali ekran. Odgovaralo mi je i jedno i drugo. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, što imam više posla to bolje. Tempo snimanja u telenoveli je puno brži, dnevno se snimi po 25 scena. U filmu se može dogoditi da jedna scena snima cijeli dan. Ritam snimanja filma mi je ugodniji jer se radi pedantnije.

Koliko ti je možda lakše ili teže gledati sebe na velikom ekranu u odnosu na mali u smislu da više primjećuješ kako izgledaš i glumiš?
- Bila to fotografija, veliki ili mali ekran, teško je gledati samoga sebe bez velike doze samokritike. Gušt mi je stvarati lik, raditi, igrati se. Većina ljudi se iznenadi kad čuje snimku vlastitog glasa, još kad se to spoji sa slikom koja ne odgovara onoj koju si sam sebi stvorio o sebi u glavi... Čudan je to osjećaj. Ne volim se gledati, volim raditi.

Kako ti je uopće, kao ljubiteljici gledanja filmova u kinu, sebe vidjeti na platnu? Koji je to osjećaj?
- Premijera mi je bila jako stresna. Snimala sam film dvije godine prije nego što sam upisala Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. U tih godinu dana sam na neki način ponovo učila hodati, disati, govoriti i bojala sam se vidjeti sebe kako igram sa nula posto znanja o glumačkim tehnikama i osvještenosti. Osjećala sam se kao da gledam svoj prijamni ispit, ha-ha.

Jesi li ti osobno zadovoljna ulogom u "F20"?
- Teško mi je dati konkretan odgovor na ovo pitanje. Sada kada vidim što sam napravila samo vidim što sam mogla drugačije. Pitam se kako bih sada odigrala, kako bi mi sad zvučao glas nakon godinu dana vježbi disanja i govora itd. Tada je to bilo najbolje što sam mogla i uživala sam radeći na filmu.

Što misliš kako bi izgledalo da si se ti našla u glavnoj ulozi Martine, a Romina Tonković da je glumila Irenu?
- Film bi izgledao drugačije. Od početka sam čitala scenarij razmišljajući o ulozi Irene. Svaka uloga nosi nešto posebno i kakav će lik u konačnici biti ovisi o glumcu koji unosi nešto svoje i vizije redatelja. Kako bi film u konačnici izgledao, ja ne znam reći. Redatelj ima film kao cjelinu u glavi i s razlogom je podjela uloga takva kakva je.

Jesi li i sama partijanerica koja voli partijati na Zrću? Koje su sličnosti, a koje razlike između tebe i Irene?
- Apsolutna sam suprotnost Irene. Nikada prije snimanja nisam bila na Zrću. Uvijek su mi bila draža intimna druženja u maloj skupini prijatelja. Kad sam imala 17 godina mi je izlazak u klub s prijateljicama tu i tamo bilo nešto novo i uzbudljivo. Sada je to više čaša vina i plesanje po kući.

Jesi li izvela ikad karaoke kao u filmu, ne nužno "na steroidima"?
- Redovito imam karaoke sesije sama sa sobom kada nema nikog kod kuće. Bez steroida.

Koliko te za glumu prerodredilo što si od malena igrala scene iz omiljenih filmova pred ogledalom? Koji su to bili filmovi, usput?
- Filmovi koji su meni kao djetetu plijenili pažnju. Bilo je tu svega i svačega. Od crtića do teških drama. Više se ni ne sjećam čega je tu sve bilo. Najbolje se sjećam početka zanimanja za film. To je bio "Titanic" i tadašnji Disneyjevi crtići. Ali, sve do srednje škole nisam razmišljala o tome da bih mogla postati i sama jedna od tih junakinja kojima sam se divila kad sam bila mala. Tek sam s godinama shvatila da je gluma posao.

Misliš li da neka djevojčica može jedan dan oponašati Lanu Ujević iz nekog filma?
- Ha-ha, to bi bilo divno. Nije pitanje može li, već želi li. Ako je djetetu dovoljno zanimljivo oponašati lik kojeg napravi jedna Lana, Lana bi se osjećala počašćeno.

Na koje si se glum(i)ce ti ugledala i oponašala njihove scene u djetinjstvu?
- Prva koja mi pada na pamet je Kate Winslet. Bila sam luda za "Titanicom" i još uvijek mi je to jedan od najdražih filmova. Imala sam pet godina kada je mama kupila VHS kazetu filma i tek nakon par godina je odustala od premotavanja ljubavnih scena. Film sam pogledala kao dijete bezbroj puta. Neizmjerno me mučilo koliko ljudi pogine svaki put kad pogledam, pa mi je mama objašnjavala što je to film. Tada me počela zanimati gluma i igrala sam se Rose i zamišljala svog Jacka. Voljela sam i crtani "Mulan" pa sam tražila mamu da mi kupi crveni šal da si složim sličan kostim kao glavna junakinja. Kostimiranje i oponašanje likova mi je bila glavna zanimacija kad sam bila mala.

A na koga se ugledaš danas? Je li ti uzor možda Tihana Lazović koja je prilično brzo prošla put do statusa najtraženije mlađe glumice?
- Ima previše glumaca i glumica koje me inspiriraju i kojima se divim. Krenula sam da ću nabrajati, ali sam odustala jer ne mogu obuhvatiti sve koji utječu na mene i na moje shvačanje glume. Teško mi je izdvojiti jedan glumački uzor.

Kako si gledala na hrvatski film prije "F20" i kako ga sad gledaš kao aktivna participantica?
- Na hrvatski film gledam jednako kritično kao i na strani, i nakon rada na hrvatskom filmu se to nije promijenilo. Dobar film je za mene dobar film, bio to hrvatski, njemački, američki...

Treba li biti više ovakvih žanrovskih hrvatskih filmova koji variraju između psihološkog trilera i horora?
- Dobar film je dobar film, neovisno o žanru, a raznolikost je uvijek dobra stvar.

Romina mi je kazala da ne voli gledati horore jer ne može spavati tjedan dana nakon odgledanog filma. A ti?
- Bome nisam ni ja ljubiteljica horora. Trileri da, horori ne. Kad znam da će sve bit krvavo i gadno, uopće mi nije gušt gledat. Nije da ne mogu spavat, nego imam osjećaj kao da sam izgubila sat i po života na "ajme fuj".

Pjevanje u svoje vrijeme

Uz glumu tvoja velika ljubav je bila i glazba. Snimila si album kao mala i onda stala. Ne planiraš nastaviti i u tom smjeru?
- Ljubav prema glazbi još uvijek postoji i uvijek će postojati. Voljela bih se uz glumu baviti i glazbom, ali nažalost trenutno imam premalo vremena za posvetiti se pjevanju i sviranju koliko bih voljela. Sve u svoje vrijeme. Album kojeg sam snimila kao mala je sniman za kućnu uprotrebu. Sastojao se od tri pjesme: "My Heart Will Go On" iz "Titanica", "Look At Me" iz "Mulan" i "Part Of Your World" iz "Male sirene". Imala sam tri i pol godine i uz pomoć mame sam to snimila za tatin trideseti rođendan.

Naslovnica Kultura