Scena Kultura

AMERIČKI SAN

Mladi glumac Filip Sertić karijeru će nastaviti u SAD-u: Idem u Hollywood iako sam uživao glumiti Rundeka

AMERIČKI SAN

Iako je tek nedavno izašao sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, dvadesetsedmogodišnji Filip Sertić već se prometnuo u prepoznatljivo glumačko lice, kako na malim ekranima i velikim platnima, tako i na kazališnim daskama. Novi domaći film za mlade "Za ona dobra stara vremena", u kojem tumači jednu od glavnih uloga, ovog je ljeta gostovao na čak dva filmska festivala - u Puli i Vukovaru, a Sertića ćemo uskoro moći pratiti i u trećoj sezoni HRT-ove serije "Crno-bijeli svijet", gdje igra Darka Rundeka u vrijeme kada je bio frontmen grupe Haustor.

Angažman u novim nastavcima poznate serije samo je jedan od povoda za razgovor s ovim talentiranim Zagrepčaninom koji je, naime, svoju adresu nedavno zamijenio onom losangeleskom i odlučio se okušati u Hollywoodu.

U "Crno-bijelom svijetu" utjelovio si karizmatičnog Darka Rundeka. Što ti je predstavljalo najveći izazov kod ove uloge?

- Meni je bila ogromna čast igrati Rundeka jer sam njegov istinski fan, mislim da je on najzanimljiviji i najkarizmatičniji domaći umjetnik. Obožavam njegovu glazbu i ne znam gdje bi mu bio kraj da se rodio u Americi. Osim toga, poput mene brine se o ekologiji, ne jede meso i promovira recikliranje ili nekorištenje plastike, to mi se jako sviđa. Najzahtjevniji dio priprema bio je kako ga kopirati u glasu i tijelu, pogledao sam sve o njemu što postoji na internetu i pokušavao proniknuti njegove specifičnosti. Trudio sam se dobiti njegovo držanje i način govora. On je uistinu specifičan, nije bilo lako.

Studirao i novinarstvo

Jesi li možda imao priliku upoznati Rundeka, je li ti dao kakav savjet?

- Nisam ga nikad upoznao, a iskreno, sad bi me bilo malo i strah, ne znam jesam li ga razočarao, nadam se da nisam.

Na Pula film festivalu premijerno je prikazan film "Za ona dobra stara vremena", u kojem tumačiš jednu od glavnih uloga - kvartovskog dečka Tomislava. Što misliš, kako će mladi prihvatiti ovaj prikaz odrastanja jedne generacije?

- Jako bih volio da što više ljudi pogleda film kada krene u kina. Potrudili smo se i napravili film o mladima kakav Hrvatska dugo nije imala. Film je jako dobar prikaz Zagreba i kako u njemu izgleda odrastanje. Prati priču petorice prijatelja koji se nalaze u godinama u kojima bi se već trebali uozbiljiti, ali niti za to imaju prilike niti im to polazi za rukom. Film je jako zabavan, ali istovremeno i dubok, kritizira današnje društvo. Mogao bih reći da je tragikomičan, kao i situacija u našoj državi. Pozivam sve u kina da podržimo domaći film. Mislim da se film u Hrvatskoj razvija u jako dobrom smjeru i da je vrijeme da mu publika u kinima da novu šansu, da podržimo domaći film jer definitivno za to imamo razloga.

 

 


Kako je tekla tvoja transformacija u kvartovskog dečka ovisnog o drogama?

- Ja sam svoj lik zamislio od prvog trenutka kad sam pročitao scenarij. Pomislio sam odmah "pa znam tog čovjeka, znam koji je to". Mislim da će publika za mnoge likove imati osjećaj kao da ih poznaje iz stvarnog života. Kao da im je to susjed, netko iz kvarta. Tomislav je često pod utjecajem droga, bilo mi je zanimljivo s tim se igrati s obzirom da osobno nisam nikad nikakve opijate probao. Dao sam si slobodu, a redatelj Eduard Galić mi je, poput svih dobrih redatelja, to i dozvolio.

Kako je zapravo izgledao tvoj glumački put i kada si se odlučio za ovu profesiju? Zanimljivo, prije nego što si upisao Akademiju studirao si novinarstvo...

- Istina, imam i diplomu novinarstva, ali mislim da ju nikad nisam ni podigao. Završio sam to samo zato što nisam uspio upisati Akademiju. Mislim da sam već u osnovnoj školi znao da ću se baviti glumom, otišao sam na prijamni nakon trećeg srednje i bio sam jako nabrijan. Mislim čak previše za njihov ukus, nisu me primili. Kad sam već izgubio volju i kad mi je postalo svejedno, prošao sam. Drago mi je što sam na novinarstvu brusio talent za pisanje, volio bih pisati scenarije za film.

Nedavno si se odlučio na veliku promjenu - selidbu u Los Angeles. Što te je motiviralo na ovaj korak u karijeri?

- Odlučio sam se preseliti u Los Angeles jer želim puno veće stvari od onoga što mogu ostvariti u Hrvatskoj. Mislim da sam sad u godinama u kojima mogu i trebam riskirati. Nevjerojatno sam motiviran i nabrijan, probijam se kako god znam i odlazim na veliki broj audicija. Pronašao sam agenta i imam već neke ponude, ali ne želim još govoriti o tome dok se nije ostvarilo.

Kako sada izgleda tvoja svakodnevica i koje su najveće razlike u odnosu na život u Hrvatskoj? Budući da si rođeni Zagrepčanin, je li bilo teško naviknuti se na klimu?

- Još mi je sve novo, ali mogu reći da obožavam život ovdje. Ne volim zimu, a tu je vječno ljeto, uvijek je sunčano, a nikad nije prevruće. Ljudi su nasmijani i nevjerojatno pristojni i ljubazni, zato mi nije bilo teško priviknuti se. Ne osjećaš se ni u jednom trenutku kao stranac. Na kraju krajeva, svi su u Ameriku jednom odnekud došli. Sve je potpuno drukčije nego doma, ali Amerika je i dalje zemlja mogućnosti, to ovdje osjetiš u zraku. Jednostavno ima nevjerojatno puno prilika. Nadam se da neću dugo čekati na svoju.
 

 

Ili akcija ili Krleža

Otkrij nam kako bi izgledala tvoja idealna uloga?


- Ja bih jako volio ulogu u akcijskom filmu, da pucam iz pištolja i skačem sa zgrade na zgradu. To ili Miroslav Krleža. Krleža je definitivno naš najveći pisac i volio bih jednom zaigrati neku od njegovih uloga. Ali ne zamišljam uloge, prošlo je to vrijeme kad sam imao uloge koje želim igrati. Sad mi je bitnije da radim s dobrom ekipom i dobrim redateljem nego koju ulogu igram. Mogu glumiti i drvo ako ću raditi s talentiranim ljudima. U svakom slučaju, jako me privlači film, definitivno želim svoju karijeru nastaviti u tom smjeru. I uzbuđen sam što se film u Hrvatskoj razvija. Snima se sve više i sve kvalitetnije.

Zahvaljujući HAVC-u imamo sustav koji potiče kvalitetu i talentirane ljude. Mislim da je budućnost domaćeg filma u dobrim rukama, ima puno talentiranih ljudi. Volio bih raditi s Hanom Jušić i Sonjom Tarokić, uvjeren sam da se radi o svjetskom talentu i da će napraviti velike stvari.

Koji si najvrjedniji glumački savjet do sada dobio?

- Najvrjedniji savjet dobio sam od naše najbolje glumice Tihane Lazović, a bio je Samo nemoj ništa glumit. Manje je uvijek više u glumi. Obožavam dokumentarnu glumu kako ju ja zovem, neposrednu, minimalističku u kojoj se ne osjeća ništa umjetno već se čini potpuno autentičnom. Tada povjeruješ sto posto u priču i tada se radi o umjetnosti. Primjerice, oduševila me gluma djece u filmu "Project Florida" ili Adele Exarchopoulos u filmu "Adelin život", ili pak svaka uloga Tihane Lazović, ne znam je l' Hrvatska ikad imala toliko talentiranu glumicu.

Kada je riječ o angažmanima u kazalištu, najviše si radio u "Kerempuhu". Kako bi opisao taj period?

- Kerempuh mi je pružio priliku odmah nakon Akademije i na tome sam neizmjerno zahvalan, uživam raditi tamo. Kazališta su dosta zatvorena i nije lako dobiti priliku. I dalje se u kazališta ulazi preko veze. Da me nije strah, rekao bih na tu temu više. Ali to je ionako javna tajna. Sanjam dan kad će Hrvatska biti zemlja u kojoj se pošteno može uspjeti i u kojoj ista pravila vrijede za sve. Nećemo dotad daleko dogurati.

 


Strastveni ekolog
Kada nisi na setu i audicijama, kako provodiš vrijeme?

- Već ljudima idem na živce s tim, ali u zadnje vrijeme nevjerojatno me muči ekologija. Mogao bih o tome satima, ali činjenica je da Zemlja na ovakav način više ne može opstati. Želim da se ljudi što prije probude. Najveći zagađivač okoliša na svijetu je mesna industrija, a odnos prema životinjama je na najnižoj mogućoj razini ljudskosti. Kada objavim videa na društvenim mrežama, svi mi kažu da ne mogu to gledati, a istovremeno kupnjom podržavaju mesnu industriju. Ako ne vide istinu, ne znači da se ona ne događa. Zato sam vegan i želim promovirati takav način života, stvarno je super, osjećam se kao da spašavam svijet svaki dan, a i puno je zdravije.

 

Naslovnica Kultura