Scena Kultura

Piano Loop Festival

Gekić s Lisztom na putu od sumnje do istine

Piano Loop Festival

Nakon solističkog piano koncerta Kemala Gekića pred završetkom 5. Piano Loop Festivala, koji se održava u začaranoj Palači Božičević-Natalis iza Vestibula, najradije ne bi trebalo ništa govoriti jer riječi bi mogle pokvariti duboki utisak koji smo ponijeli u noć koja nas je nagradila blagim povjetarcem i čistom ranom, ne bez doze očaja i nabranog čela.
Bio je to ponajprije trijumf glazbe, kreativnosti, ispovjednih osjećaja, uznesenja koja su zaokupljena čovjekovom sudbinom i boli koja se prosula svuda oko nas. Nekako u isto vrijeme Liszt i Tolstoj vjeruju da samo umjetnost može ukloniti nasilje, a time i zlo, ignoranciju i strah…
Kemal je na tragu Lisztove imaginacije i umjetničke nadmoći shvatio koliko glazba može potaknuti našu imaginaciju više negoli ijedna druga ljudska aktivnost, ona ima sudbinske zadatke. I ne radi se tu o nekom posebnom Lisztovom stilu kada je on sam duh stvari, opreka svakoj restrikciji, zakrečenju ili mimikriji. Kada se otvaraju naša unutarnja vrata, pred nama je kupola od zvijezda prema kojoj putuje Liszt "od sumnje do istine", on kojega "struka" nije razumjela, možda i zato jer je kao "skladatelj-filozof" više od slave i virtuoznosti bio sklon mistici i bezbrojnim glazbenim inkarnacijama. Apostol tih principa Kemal Gekić i sam je prošao dug i naporan put traženja, ostajući stalno u struji nezaustavljivog duhovnog rasta, opsesivno svoje unutrašnje monologe provjeravajući u glazbi i svojim melankoličnim lutanjima. Ne slučajno, cijeli je koncert autoreferencijalan, pa više "intencionalnoj ljepoti" kao takvoj baš i nema mjesta. Kemal poput pjesnika W. H. Audena zna da nikakve istine više nema, pa ni one o sebi samome ako se i u glazbu ne uvede bolno, nemirno, dramatično.

Zaljubljeni atomi

Kratki Lento placido iz Lisztove "Utjehe br. 3 u des-duru" najavljuje mir, opuštenost nokturna, pa odmah zatim sjećanja na djetinjstvo preko parafraza Verdijeve "Aide" i bolnog Miserera Leonore iz "Trubadura".
Kakav dramatičan oproštaj od zemlje koja je toliko puta zapriječila ljubav, podijelila ljude, da bi se dva zaljubljena atoma digla do univerzuma i slobodno nam mahala iz nebeskih visina. Gekić dobro zna da ljepota omamljuje i stvara čudna stanja klonuća, ali da je istina ta koja uznemirava, razdire, što je posebno došlo do izražaja u grandioznoj Lisztovoj "Sonati u h-molu, S 178." u kojoj se pokazala potresna snaga, pirotehnička virtuoznost, najširi dijapazon izražajnosti, romantičnog zanosa i lirske poetičnosti. Koliko je toga skriveno u ovom karizmatskom djelu koje slavi čistu glazbu, ali kroz četiri sekcije i svega 30-ak minuta dodiruje Fausta i Mefista, autobiografske, dijabolične i božanske elemente ekspresivnom snagom, kojom je čak i umornom Bösendorferu Gekić bio tour de force. U programu se našlo mjesta i za kubanskog skladatelja Andres Alena i njegove varijacije južnoameričkog prizvuka, dok su čak u tri dodatka zablistali ulomci iz djela Ukrajinca Nikolaja Kapustina, sjajnog Kubanca J. M. Vitiera i konačno Chopinov "Nokturno u f-molu, op. 55, no1." Valjda od Dioklecijanovih vremena stara Palača nije čula toliko pljeska, uzvika i zapomaganja…
Glazba u Gekićevoj interpretaciji osloboditeljica je od samoće, svetkovina duha, otvor iz metalne kutije u široki univerzum autentičnog nadahnuća, ali i intimni dodir sa svijetom i istinom bez koje nema čarolije.
Tonći Šitin

Naslovnica Kultura