Scena Kultura

'Ponuda dana'

'Bez kapi svatovske juhe...': stihovi ovog zagrebačkog pjesnika dubrovačkih korijena šokirat će vas, zabaviti, ali i zazvučati poznato

'Ponuda dana'

Maro Pitarević rođen je u Zagrebu 1972. godine. Paralelno s karijerom u reklamnoj agenciji, gdje radi kao copywriter i pisac scenarija, aktivan je i kao pjesnik. Iza sebe ima dvije zbirke poezije, a pred ljeto je objavio i treću. Riječ je o "Ponudi dana", zbirci stihova posvećenoj usponima i padovima, ekstazama i mamurlucima jedne ljubavi.

Maro Pitarević detaljno, a sažeto bilježi svakodnevna i svakonoćna stanja, ljubavne ponude dana. Vještina u građenju pjesama i poantiranju te iskrena emocija aduti su zbirke, a nadahnuti pjesnik i u intervjuu odgovara stihovima. Količina emocija i pjesama razblažena je činjenicom da su pjesme uvijek kraće od stranice, a one koje prepadne volumen odlično dizajnirane i prelomljene knjige sa starim cjenikom na naslovnici, umirit će činjenica da je svaka lijeva stranica prazna. I da se knjiga od gotovo četiristo stranica može kupiti plavom banknotom s likom pjesnika Ivana Gundulića. Tako i treba biti, prava ljubav nikad nije bila skupa.

Koliko je trajalo pisanje i je li puno pjesama ostalo ispod crte? Iako ni jedna pjesma ne prelazi dužinu jedne stranice, jeste li se prepali prekomjernog poetiziranja jer u ljubavi od viška glava ipak boli?

– U životu sam imao ili periode kada bih jako puno pisao ili ne bih pisao uopće. Nema pisanja po narudžbi ni na silu. Zadnjih nekoliko godina pišem puno i već imam dovoljno novih pjesama za još jednu knjigu. Ne ovako debelu, naravno. Pri uređenju knjige otpalo je oko 40-50 pjesama. Napisao sam ih toliko koliko ih ima, bez razmišljanja i straha od prekomjernog poetiziranja. Nema razmišljanja kod poezije ni kod ljubavi.

"Ne misli"/ Ne seri/ Ne misli/ Ne znaj/ Usudi se/ Uzmi me/ Voli me/ Daj/ Ne računaj/ Ne važi/ Ne traži/ Grlom i srcem i trbuhom/ Imaj me/ Ne daj me/ Trebaj me.

Bezuvjetna predaja

Pjesme ostavljaju dojam iskrenosti, a ne knjiškog ili konceptualnog povoda, kao i to da su nastale za vrijeme ljubavi, a ne nakon nje? Jeste li se bojali ogoljavanja, i to dvoje ljudi?


– Ovo su pjesme o ljubavi koja traje i od koje živim. Knjiga o bezuvjetnoj predaji. Ove pjesme su iskrene i bez ikakvog konceptualnog povoda, one su tu jer sam ih jednostavno morao zapisati. Izdavanje knjige ljubavne poezije uvijek je kontradikcija samo po sebi. To je nužno nešto jako intimno i, kako ste i sami primijetili, izdavanjem knjige ogoljava se intima. Ali nema drugog izlaza. Bilo bi puno gore da pjesme vječito ostanu u ladicama.

"Bezuvjetna predaja"/ Bez ijednog ispaljenog zrna riže/ Bez kapi svatovske juhe/ Iskrcavanja bataljuna rodbine i prijatelja/
Bez svjedoka i potpisa/ Sami/ U tišini jutra/ Šapnuo sam ti na uho/ Svoju bezuvjetnu predaju/ Predao sam se/ Kao kirurgu na operaciji mozga/ Pilotu na letu za Tokyo/ Moj život je sada potpuno/ U tvojim rukama.

Što biste odgovorili čitateljima koji pitaju je li u knjizi riječ o istinitoj priči, odnosno pjesmama i ima li ona sretan kraj ili epilog?

– Ovo je moja "Ponuda dana" i ona je testament toga što iskreno nudim. Ni više ni manje, bez laži i uljepšavanja. Ona je istinita i sretna. A kraj? Nema kraj, nadam se.

Iako ste na ovitku skupili tri jake uredničke bilješke, Miroslava Mićanovića, Drage Glamuzine i Romana Simića, knjigu niste objavili kod poznatijeg nakladnika, nego kod književnoj javnosti manje poznatog "Hot Doga". Što je razlog, hoće li to omesti distribuciju?

– Tužna je stvarnost da knjige poezije nisu nikome zanimljive. Ne očekujem da se proda u velikoj nakladi i zato nisam puno pažnje pridao distribuciji. Može se kupiti na Superknjižari i tako sam pokrio cijeli svijet.

Imate i donatore tiska i papira. Je li zato knjiga toliko pristupačna, prava ponuda godine?

– Moji dragi prijatelji donirali su mi papir, tisak i dizajn knjige. Čak i lekturu pa sam knjigu izdao za simboličnih pedeset kuna.

Kako se kuha govedina

Koliko su pisanje slogana i rad na kampanjama bliski poeziji, reklame više glade kožu nego što zadiru pod nju?


– U industriji oglašavanja ima još puno divnih i talentiranih ljudi. To je moj posao i to je ono od čega živim, a "Ponuda dana" je jedna od stvari za koje živim. Nemojte me krivo shvatiti, volim svoj posao, ali poezija je nešto puno bitnije. Bilo mi je divno vidjeti kako su na zagrebačkoj i šibenskoj promociji knjige ljudi bili iskreno dirnuti poezijom. Zaboravili su da postoji. Zaboravili su da je moguće s malo riječi izreći nešto lijepo i iskreno ljudski.

Iskusan ste pjesnik, ovo vam je već treća zbirka. Jesu li i prve dvije bavile ljubavlju?

– Prva zbirka zvala se "Harlekin" i dobila je nagradu Društva hrvatskih književnika za najbolji autorski prvijenac. Stavili su me u avion za Split i dali mi sobu u hotelu "Bellevue" da dođem na dodjelu. Od tada jako volim taj hotel. Druga je zbirka "Kako se kuha govedina" bila ljubavna kao i ova, ali držim da je "Ponuda dana" bolja i zrelija.

Jeste li član nekog društva pisaca i namjeravate li postati? Jesu li vas književni krugovi prihvatili, jeste li unutra ili malo sa strane?

– Nije mi do toga stalo. Nekad prije bilo bi mi drago da sam član nekog društva, ali danas mi je svejedno. Kako kaže Woody Allen: Ne želim biti član nijednog kluba koji bi primio mene za člana. Imam puno prijatelja koji pišu, ali, istina, sa strane sam, ja sam onaj što radi reklame i ponekad piše.

Planirate li još negdje promocije zbirke?

– Nakon Zagreba i Šibenika, volio bih imati promocije još u Dubrovniku i Splitu. A četvrta zbirka zaista nastaje. Evo vam za kraj pjesma iz nove četvrte knjige.

"Naivac"/ Od kad te volim/ Sve se promijenilo/ Ja sam nezgrapan i dobar/ Prostodušan lik s Generalićevih slika/ Velikim šakama lomim kruh/ I točim vino ljudima oko sebe/ Livade su prošarane zelenim brazdama/ A iznad savršenih zelenih krošanja/ Plavi se nebo s Rabuzinovim bucmastim bezazlenim oblacima/ Ja sam bezazleni naivac rumenih obraza/ Od kad me voliš.

 


Dalmacija
Posebno je zanimljivo i vješto napisano desetak pjesma na dalmatinskom govoru. Takvo vladanje idiomom teško se može naučiti. Koliko su vam važni dalmatinski korijeni?

– Napisao sam jedan broj pjesama na dalmatinskom bodulskom govoru. Moja je obitelj s očeve strane iz Dubrovnika i iako mi je dubrovački govor poznat, za ove pjesme mi je trebalo baš ovo. Lijepo i jednostavno, kao i cijela knjiga i njezin povod. Važni su mi dubrovački korijeni jer je sve to dio mog identiteta, a u Dalmaciju i otoke sam zaljubljen.
"Lumpari"/ Min, lumpari živemo na rubu/ Živemo u dvi smjene/ Kad more oseka jadno se stisnemo uza sami kamen/ Da preživemo žeju i sunce/ Ostanemo kako kamen tvrdi i grezi/ Čekamo da oplima/ Da se molamo/ Zagrjeni balamo/ Slipjeni jedan s drugin/ Stumcima.

 

Naslovnica Kultura