Scena Kultura

64.. splitsko ljeto

Na Mosoru se glumci danju prže, navečer smrzavaju, mještani ne vade kumpire nego vodu iz bazena: Gornje Sitno spremno dočekuje Eshilovu 'Orestiju'

64.. splitsko ljeto

Prava dalmatinska drama dogodila se u Poljicima na vijest kako će se u Gornjem Sitnu, točno 2476 godina nakon što je napisana i praizvedena, izvesti grčka drama "Orestija" što ju je kao jedinu sačuvanu antičku trilogiju do današnjih dana ispisao slavni Eshil, uz Sofokla i Euripida najslavniji tragičar svoga vremena.

Može biti da su i grčke teatarske skupine putujući svojim dilom Mediterana bez tehničara i rekvizitera imali pomoć domaćih, no Sitnjani su to shvatili doslovno, pa su ansamblu splitskog HNK gotovo danonoćno pri ruci. U složenoj predstavi makedonskog redatelja Dejana Projkovskog oni su preuzeli backstage, od fizikale, pumpanja i pražnjenja velikog bazena koji čini scenografiju, krcanja i grabljanja žala i svega što treba, pa do ića i pića. Sitno je, ne zaboravimo, dio Splita, ali ipak, teško je zamisliti da bi gradski puk ovako dao ruke, kao što su priskočili naši mosorski sugrađani!

- Ma ne pitaj, šezdeset dana san ja tamo od zore do duboke noći, nisan stiga kumpire ni kapulu izvadit, pa su morali žena i dica – dočekuje nas Pave Gruica, dobri mosorski duh, koji nije bez iskustva u teatarskim poslima. Supruga mu Mladenka i on prije desetak su godina utemeljili KUU "Sveti Kliment" i dosad postavili deset amaterskih predstava, sa svojom trupom nastupaju cijelu godinu. Nije ni Sitno bez scenskog iskustva, baš ondje je 1958. snimljen film "Cesta duga godinu dana", prvi jugoslavenski film nominiran za Oscara na stranom jeziku, a pored glavnih glumaca sve ostalo su odigrali statisti mještani.

Spaljena stabla i užgani Pave

- Ovako je to bilo: tražila se lokacija za grčku dramu na Splitskome ljetu i sretnem ravnatelja Drame Trpimira Jurkića, a on mi to kaže i pita imam li ideju. "Neman ideju nego iman prostor! Obiđite sto lokacija, vratit ćete se tamo", odma san mu reka. A to ti je lokalitet zvan Bašća, ako ćeš turski, ili Jar, ako ćeš slavenski, misto pod klisurama na 550 metara, odakle puca pogled na cili Split i srednjodalmatinske otoke.

Došli su intendant Goran Golovko, Trpimir, šef tehnike Damir Punda, kasnije režiser Projkovski i scenograf Valentin Svetozarev i ostali baz daha. To je bilo to. Isti čas san zva gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu jer je tribalo dobro zaorat da se prostor proširi i napravi pristup i infrastruktura. Bija je u gužvi, radija se Žnjan, završava se Karepovac, ne možeš doć do stroja, ali reka je: "Šta god triba!" Priskočija je i njegov savjetnik Ivica Grubišić Gire i počeli su radovi u kamenjaru, proširen je pristupni plato, otučen odron, tamponirano žalom, izvaljano...

Dobrih dvadesetak dana se to radilo. Stavili smo se na raspolaganju scenografu koji je poželio spaljene borove, a njih od lanjskoga požara koliko oćeš. Usikli smo ih stotinjak komada, nabili u bačve i to je bija tek početak – nabraja Pave, koji se totalno užga za ovaj veliki projekt u malome mistu.

- Kako bi me razumija ispričat ću ti samo peripetije s velikin bazenon oko kojega se sve vrti. Podne je. Nestalo vode, a probe su popodne. Šta'š sad? Zoven Ivana Kovačevića, šefa splitske Javne vatrogasne postrojbe, isti čas je posla dvi cisterne. Drugi put opet ista dežgracija, zovi kliškoga načelnika Jakova Vetmu, isti čas je posla cisterne. Treći put je vodu dostavila Podstrana priko načelnika Mladena Bartulovića. Svaki dan triba minjat 20 kubika vode, izgrabljat ovo pusto žalo šta je nabačeno.

Glumci su ovde u teškim uvjetima, trpe velike vrućine, oprala ih je kiša, istukla bura, kad padne večer na Mosoru je smrzotina... I onda bi mi tili da in je barem voda svaki dan. Kad ih vidiš kako srčano rade, sve bi in napravili – kaže Pave, dok nam njegova Mladenka priča kako se "prepoznala" sa čuvenim skladateljem Goranom Trajkoskim:

- Zainteresirala ga je povijest Poljičke Republike, ovde u Svetome Klimentu pisao se i prepisivao drevni Poljički statut, glagoljalo se na staroslavenskome, a oduševili su ga poljički napjevi – rekla nam je Mladenka dok priprema soparnik, pršut, sir i sve što ide za rođendan redatelja Projkovskog. Da, ovdje teatarski svijet skupa s mišćanima i rođendane slavi! Probe su se razmahale, ali o tome nećemo, morate vidjeti ovu predstavu i ovaj pogled, što bi se navijačkim rječnikom reklo: ne-o-pi-si-vo! A sada gore dežura i sitnjanska obitelj Bartulin; Vedran, Lara, Luka i Fani.

Tri sata esencije

- To je živa pozornica, a mogu slobodno reći bez velikog truda Sitnjana bilo bi nam neopisivo teže - kaže šef tehnike Damir Punda. Malo ćemo proćakulati s glumačkim ansamblom, za Petru Kovačić kažu da ima lice stvoreno za antičku dramu, a pod mosorskim stinama utjelovila je Elektru:

- Je, čula sam već da to o meni kažu, to je kompliment, posebno kad živiš i radiš na Mediteranu. Premda mi baš ne volimo kad nas svrstavaju: ti si za ovo, ti si za ono... Težim da se razvijem u svim žanrovima, ali eto ispada da sam bolja u antičkom tugovanju. Eshilova Elektra je zanimljiv lik, dok se Sofoklo i Euripid bave onim što ona već jest, Eshil traži korijene njezine traume, zbog čega je postala materoubojica – objašnjava Petra, a njezin stariji kolega Siniša Popović, glumac zagrebačkog HNK, Splićanin rođenjem koji je 1983. na Splitskom ljetu prvi put igrao u antičkoj drami "Filoktet" na marjanskim Sturinama, zagledan dolje s nebeske visine mašta:

- Često ovdje sjedim u pauzi i pogled mi leti dolje prema Marjanu, tražim način kako bih više putovao kroz vrijeme a manje kroz prostor. Je, to ti je nostalgija, razgovor sa sjenama. Ovo je pravo mjesto za upitati se: pa je li već prošlo toliko vremena – glasno razmišlja mosorski Agamemnon.

Zdeslav Čotić, rodom iz dva kilometra daleke Dubrave, tu je kao doma, priča nam da je u svome mistu kod crkve svetoga Arnira na prvoj godini Akademije uprizorio "Počelo Poljica", okupivši u družinu suseljane. Zdeslav igra Glasnika, a u grčkoj drami to najčešće ne sluti na dobro:

- Donosim glas o padu Troje, a zgodno se poklopilo, mogu pokazat na Split dolje.

- Baš na Split? Da nas ne urekneš?

A ne kao doma, nego baš doma, na Jaru je Ana Gruica:

- Eno ti doli naša stara kuća, nema dvista metara. Ovuda san s babon išla u drva. A sad ću ti otkrit, na ovome mistu san dici iz sela rekla da ću jedanput ovde igrat u predstavi. Sad kad se to dogodilo neobično je i tužno, oplakala san babu i didu – pogodile su i Anu emocije, a grčki Zborovođa Maro Nejašmić Banić nije plakao, ali je zapazio kako su ljudi iz Sitna veliki:

- Rade sve što treba, što pitaš i ne pitaš, daju nam ist, pit, stalno su na probama, žive s predstavom, ne znam je li se ovo ikad događalo. Riječ je o vrlo teškoj predstavi, za nas iscrpljujućoj, ali i oni su naša snaga – ocjenjuje Maro.

E da, svega smo napričali, ali nismo vam približili "Orestiju". U izvorniku bi trajala šest sati, a mosorsku izvedbu su redatelj Projkovski i dramaturg Jasen Boko nježno sveli na tri sata. Zadatak glumca Stipe Radoje jest da nam u nekoliko rečenica prepriča antičke peripetije:

- Znači, ti bi "Orestiju" u pet sekundi? Nakon deset godina rata vrati ti se kralj Agamemnon s ljubavnicon Kasandron u svoj grad Arg. Tamo ga njegova žena Klitemnestra i njezin lover Egist zatuku sikiron, a zatuku mu i ljubavnicu zato šta je on ćer Ifigeniju već prije bekija da bi dobija povoljan vitar do Troje. Ona ne da da ga se oplakuje nego ga pokopaju i traži mu se sin Orest koji je uteka iz Arga. I dođe mu ćer Elektra na grob i nađe neki uvojak kose, a to je kosa od sina koji se vratija i oće sad izbužat ono dvoje šta su mu ubili oca. I onda on beki mater mačen u prsi i beki ljubavnika. I sad ga trebaju osudit jer znaš kako je, krv nije voda i taj đir... I onda odu na sud i tamo bude jednak broj glasova i Atena ga oslobodi. I tako ti krene ova ka moderna demokracija i pravosuđe.

- Ono ka u nas?

- E, poučno.

 

Naslovnica Kultura