Scena Kultura

SLAVNI GOST

Oskarovac Christopher Hampton ekskluzivno za 'Slobodnu' uoči 'masterclassa' na Brač Film Festivalu: U Americi je teže postati scenarist nego u Europi

SLAVNI GOST
Teško se afirmirati kao scenarist. Mislim da je manje teško u Europi nego trenutno u Americi gdje se scenaristi moraju prilagoditi određenim stereotipima i pisati na određen način ne bi li napredovali. Ja sam počeo pisati scenarije u šezdesetima i mislim da je prošlo jedno deset godina dok nisam počeo pisati dobre scenarije za filmove. To je jako teška platforma.

S obzirom da je Brač Film Festival festival za mlade filmaše u razvoju, želja njegove direkcije oduvijek je bila spojiti ih s istaknutim profesionalcima iz kinematografskog svijeta koji će prenijeti svoje znanje i iskustvo na mlađe generacije. Tim tragom na Brač Film Festival 8. kolovoza dolazi oskarovac Christopher Hampton (r. 1946.).

Poznati scenarist će otvoriti četvrto izdanje BFF-a u srijedu i u četvrtak održati “masterclass“ na temu scenarija. “Mislim da nema bolje stvari za mladog filmaša u razvoju nego sudjelovati u 'masterclassu' s osobom koja je dobila Oscara za scenarij“, smatra direktor BFF-a Bruno Mustić koji je oduševljen što će Hampton biti gost festivala.

Britanac je krupna scenaristička faca i jedan od najgalantnijih filmskih pisaca čije su adaptirane ili originalne likove oživljavali sjajni glumci poput Johna Malkovicha, Glenn Close, Michelle Pfeiffer, Leonarda DiCaprija, Julije Roberts, Michaela Cainea, keire Knightley, Jamesa McAvoya, Michaela Fassbendera, Vigga Mortensena...

Dobio je Oscara za adaptirani scenarij “Opasnih veza“ (1988.) i bio nominiran za “Okajanje“ (2007.). Između tih filmova smjestili su se Hamptonovi hvaljeni scenariji za “Potpunu pomrčinu“ (1995.) o zabranjenoj ljubavi pjesnika Arthura Rimbauda i Paula Verlainea, “Mary Reilly“ (1996.) o sluškinji zaljubljenoj u dr. Jekylla i mr. Hydea, adaptaciju romana Grahama Greenea “Mirni Amerikanac“ (2002.), a iza “Okajanja“ napisao je i “Opasnu metodu“ (2011.) za Davida Cronenberga o odnosu Carla Junga i Simona Freuda.

Hampton puno radi i u kazalištu, dok se na filmu triput okušao i kao redatelj. Režirao je kostimiranu dramu “Carrington“ (1995.) s Emmom Thompson u ulozi umjetnice Dore Carrington, povijesni triler “Tajni agent“ (1996.) s Bobom Hoskinsom i Patricijom Arquette te trilersku romansu “Zamišljajući argentinu“ (2003.) s Antoniom Banderasom. Kostimirani filmovi Hamptonova su specijalnost, a uoči dolaska na Brač uspjeli smo sa njim napraviti ekskluzivni (telefonski) razgovor.

- Veselim se dolasku u Hrvatsku, još nikad nisam bio. Prvo dolazim u Split i tu imam nekoliko dana, a onda na Brač.

Što vam je bio motiv da dođete na Brač Film Festival?
- Primarno me zanimaju festivali koji njeguju mlade filmaše i nove filmaše. Ranije ove godine sam posjetio festival u Portugalu koji također to radi i prikazuje debitantske filmove i druge po redu filmove. Moj glavni cilj je ohrabrivanje mladih filmaša.

Koji su vaši glavni savjeti koje imate za mlade scenariste?
- Pa najvažnije lekcije su dosta okrutne. Mislim da oni svi to već znaju, ali period učenja je jako mukotrpan. Teško se afirmirati kao scenarist. Mislim da je manje teško u Europi nego trenutno u Americi gdje se scenaristi moraju prilagoditi određenim stereotipima i pisati na određen način ne bi li napredovali. Ja sam počeo pisati scenarije u šezdesetima i mislim da je prošlo jedno deset godina dok nisam počeo pisati dobre scenarije za filmove. To je jako teška platforma.

Je li Vam teže napisati originalan scenarij ili adaptirati knjigu ili neki drugi tekst?
- Zadnjih godina sam više adaptirao nego što sam pisao originale, a razlog za to je vrlo jednostavan: ako napišete originalni film, što sam ja i napravio nekoliko puta, i na kraju se ne snimi, to je jako težak udarac. Kad su u pitanju originalni projekti više pišem za kazalište jer su veće šanse da će se realizirati. Ponekad se dogodi i nešto neočekivano, kao što je slučaj s filmom "Opasna metoda" Davida Cronenberga. To je počelo kao filmski scenarij, ali nisam ga mogao snimiti pa sam ga pretvorio u kazališni scenarij. Prikazan je u kazalištu i objavljen kao kazališna drama, a onda je David pročitao knjigu! Nazvao me i pitao, hoćemo li snimiti film? Na neki način je za mene pouzdanije snimati adaptacije jer po mom iskustvu su veće šanse da će se snimiti.

Na koji ste scenarij najviše ponosni?
- Moj scenarij koji mi se najviše sviđa je “Carrington“, ujedno i prvi film kojeg sam režirao. Naravno, “Opasne veze“ su bile izuzetno iskustvo. Film je dobro primljen i potvrdio me kao scenarista, ali sentimentalno sam više vezan za “Carringtona“.

Prošlo je skoro 30 godina od kad ste osvojili Oscara. Kako gledate na to iskustvo kad se osvrnete iza sebe?
- To je prilično nevjerojatno iskustvo, iako mislim da je prije 30 godina to bilo znatno manje intenzivno iskustvo. U slučaju “Opasnih veza“ su nam rekli da smo nominirani u četvrtak, dodjela je bila u nedjelju i u ponedjeljak smo svi išli kući. U slučaju “Okajanja“, za koje sam bio nominiran samo 20 godina kasnije, od rujna pa do dodjele Oscara stalno smo imali kampanje, promocije, putovanja po Americi, beskrajne intervjue. Sada je to sasvim drugačije. Sada je to velika stvar, a prije 30 godina je to bilo manjih, ljudskih razmjera. Zapravo, na prvom sastanku koji smo imali za “Okajanje“, u rujnu prije početka svega ovoga, producent je rekao “moramo napraviti sve ovo jer je važno za film, ali moram vas upozoriti da mislim da nitko od vas neće pobijediti.“ (smijeh)

Barem ste bili nominirani...
- (smijeh) Da, to je točno. I skladatelj je dobio Oscara, ali danas je to puno veći događaj nego što je bio onda.

Zašto baš kostimirane drame? Mnogi vaši filmovi pripadaju tom žanru…
- Često je to najlakši način za pisati o modernim temama jer ono što se događa danas je ponekad tako zbunjujuće, toliko razbjesni čovjeka, bude teško prikazati to objektivno. Iz tog razloga, a jako me zanimaju priče iz prošlosti i usporedbe našeg života danas i onda. Kako se razlikuju. Napisao sam i dosta suvremenih filmova, ali poznatiji sam po onim povijesnima.

Postoji li danas neki scenarist danas kojem se divite?
- Da, jako mi se sviđa Greta Gerwig. Sviđaju mi se njezini filmovi i mislim da je postala jako dobra redateljica. Zatim i Jacques Audiard. Ima i mladih američkih filmaša za koje mislim da su jako zanimljivi.

Dalmatinske i hrvatske premijere na BFF-u

Osim Hamptona, masterclass će održati i TV producent Niels Mann te redatelj Miloš Đukelić. Brač Film Festival u svom četvrtom izdanju donosi dalmatinsku premijeru “Aleksi“ Barbare Vekarić s Tihanom Lazović i Goranom Markovićem u glavnim ulogama, hrvatsku premijeru srpsko-slovenskog filma “Kozje uši“ i izvrsni francuski psihološki triler “Julien u sredini“, te niz ostvarenja za djecu kao što su “Nevjerojatna priča o divovskoj kruški“, “Crveni pas: početak“ i “Leo Da Vinci: Misija Mona Lisa“.

Naslovnica Kultura