Scena Kultura

Državna prvakinja

Stilda je prva žena slam poezije u Hrvatskoj i piše o onome o čemu se šuti: upoznajte 22-godišnju Splićanku bez dlake na jeziku

Državna prvakinja

Na nedavno održanom 4. državnom natjecanju u slam poeziji u zagrebačkoj "Močvari" nastupilo je 15 natjecatelja iz Splita, Šibenika, Zadra, Samobora, Popovače i Zagreba, a pobjednica je prvi put žena, 22-godišnja Splićanka Stilda Roguljić.

Stilda je - za pravo reći - iz Kučina pokraj Splita, što je manje važno jer se nakon trogodišnjeg studiranja u Zadru sprema preseliti sjevernije, u Rijeku, te upisati na Odsjek za kulturalne studije pri Filozofskom fakultetu. Svakako, Stilda je u pripetavanju pobijedila Željka Barišića i Roberta Vodanovića Čopora, dva dosadašnja nacionalna prvaka i stekla pravo da brani hrvatske boje na Europskom natjecanju u Budimpešti. Splitski DADAnti će je za pobjedu, kažu, nagraditi honorarom od pet tisuća kuna.

- U travnju ove godine sam upisala radionicu u Knjigozemskoj u Zadru, koju je vodio Robert Vodanović Čopor - tamo smo radili dva mjeseca i onda je on rekao: "Ma, idemo na državno" – priča nam Stilda kako je postala nacionalna prvakinja u slam poeziji. - Spakirali smo se i otišli za Zagreb, sa mnom još i Lara Mandli. Aktivno se, znači, slamom bavim dva mjeseca, ali već tri, četiri godine pratim američku scenu koja je vrlo jaka. Ja, iskreno, nisam imala pojma da postoji hrvatska scena. Ne čuje se za to, općenito ljudima moram stalno objašnjavati što je slam. Prvi put sam čula za radionicu za koju sam, nakon pet dana "oću se prijavit, neću se prijavit", ipak napisala pjesmu i - prijavila se.

Tko su Vam uzori u slamu?

- Prvo sam počela pratiti Button Poetry, njih i danas pratim, i s njima svima dosađujem. Najdraži mi je Rudy Francisco, on ima oko 24 godine, ima jako dobre metafore koje obožavam, izvuče ih onako iz pete. Potom, Neil Hilborn, on mi je super jer ima dosta humora u stihovima. Svi oni kroz ironiju pričaju o ozbiljnim temama, odmiču se od lirskog sanjarskog pogleda, više su realistični. Slam ne mora bit' agresivan, može bit miran, no ne monoton, bar ne meni. On može govoriti o bilo čemu, najviše o socijalnim temama, što je meni i najdraže.

Jeste li imali tremu na natjecanju?

- Začudo – ne, iako mi je to bio drugi nastup u životu. Prvi je bio u Knjigozemskoj, na večeri vezanoj za održivi razvoj i ekologiju. Tu sam se tresla, noge su mi se oduzele. Za "Močvaru" sam izvježbala stihove, stvarno volim te moje pjesme, a nisam ni vidjela ljude zbog jakog svjetla.

O čemu govore Vaše pjesme?

- One su osobne ali govore o stvarima s kojima se i drugi ljudi mogu povezati. Ja volim pisati o temama o kojima se inače šapće: prva je bila vezana za šutnju oko mentalnog zdravlja, to je neki tabu, druga je bila vezana za nasilje nad ženama o kojem se priča nekako tiho, svi znaju ali neće da kažu. Ovo što se nedavno događalo u Zadru je samo potpirilo tu vatru, nikako ne trpim nasilje. Treća je posvećena mojoj prijateljici Luciji. Na natjecanje se šalju tri pjesme, dvije se izvode, ali kako smo imali pripetavanje, izvela sam sve što sam imala.

Koliko je uopće žena u slam poeziji?

- Bilo je četiri, pet ove godine, Robi mi je rekao da je lani bila samo jedna, znači napreduju. Iako mi se čini da muški tu prevladavaju. A na Europskom prvenstvu prošle godine su prva tri mjesta zauzele žene!

Šta očekujete u Mađarskoj?

- Ne znam ali nemam tremu, bit će super, izvest' ću pisme koje volim. Ne zna se još točan datum u studenome. Sa mnom ide moja prijateljica Lucija.

Što ćete recitirati na međunarodnom natjecanju?

- Imam dosta ideja, ali sad sam bila u stisci oko ispitnih rokova pa nisam stizala. Dok šetam imam uvijek ideju o čemu bih pisala, ili imam čitav stih. Inače, jako dugo pišem, ali jedino što mi je objavljeno je izišlo u Slobodnoj Dalmaciji. Bio je to natječaj za maturante, "Evo me svijete na raskršću tvome i mome", jedan esejić.

Slam je pobuna

Polazeći od toga da poezija ne smije biti samo uknjižena, slam-poezija pojavila se 1984. u Chicagu kao svojevrstan otpor klasičnoj poeziji koju je pokrenuo Marc Smith, poznat kao "Slam Papi". Ona je bunt, pobuna, izljev strasti. Temelji se na komunikaciji s publikom i nastupu koji zahtijeva originalnost i reakciju publike. Slameri se "bruse" na natjecanjima - jedino pravilo je da se izvode autorski tekstovi, a očekuje se i dojmljivi scenski nastup. Slam-pjesnici to postižu glumom, repanjem, općenito zvukovnim i ritmičkim poigravanjem, a nastup je ograničen na 5 do 7 minuta. Oduzimaju se bodovi ako se tekst ne recitira nego čita, ocjenjuje se reakcija publike i postoje posebni kriteriji za izbor sudaca. Bitno je imati stav, energiju, strast, uvjerenost u ono što se govori. U Hrvatskoj se slam-poezija pojavila prije otprilike 13 godina, a Franko Bušić je "otac" splitske scene slam-poezije u udruzi DADAnti.

Poezija s traumom

Stilda, kako najbrže okolini objasnite što je slam poezija?

- S dvije strane: s tehničke strane to je spoj poezije, glume i interpretacije. A s moje osobne strane kažem da je to lirska poezija koja je prošla kroz rastavu braka, pad godine na fakultetu, neke traumatične događaje u životu, prema tome nije sve u životu predivno.

Naslovnica Kultura