Scena Kultura

ćakula

Splitsko ljeto: upoznajte Ajlu i Aarona, plesače iz baletnog Babilona

ćakula

Splitski Balet HNK je poput Babilona u malom, pa se u prostorijama Baletnog studija, gdje svakodnevno održavaju "class", može sresti plesače i plesačice doslovno iz svih krajeva svijeta. Od Japana i Južnoafričke Republike do Australije i Sibira; o Europi da ne govorimo. Simpatično je i koliko sve varijacija hrvatskog jezika stvaraju, svakodnevno dijeleći sate vježbanja i pozornicu s "domaćima" …

Solist Baleta Aaron Chung Cheong Kok, 23-godišnji plesač iz Sidneya, baš je pravi primjer za to: razumije već mnogo više nego kad je došao lani u siječnju i recitira nam: "samo kava", "polako" i "to je to", široko se osmjehujući. Jednako se osmjehuje i na pozornici nakon što izvede fantastične bravure u zraku, a publika naprosto obožava njegove dotjerane skokove.

Ajla Kadrić, pak, 21-godišnja balerina u ansamblu, je Sarajka, a njezina gracilnost i anđeosko lice osvojili su Splićane nakon što je otplesala ulogu Duše u baletu "Derviš i smrt". Zaustavili smo ih malo u njihovim obavezama, između putovanja u Šibenik gdje su otvarali plesni festival i čak dvije predstave koje plešu ovog tjedna na splitskom Sustipanu, u okviru Splitskog ljeta. Ovo je intenzivno razdoblje za njih.

Ajla nastupa u premijernom baletu "Connect" te baletnoj Gala večeri, "Pet do 12" je na pozornici ovaj četvrtak, u Solinu će nastupiti u "Side to Side" i "On the Edge", a onda u dubrovačkom gostovanju "Derviša". Aaron pak pleše u istim predstavama, osim u "Pet do 12".

Šta vam je bilo najdraže tijekom ove sezone plesati?

Ajla: Iskreno, tako sam zavoljela toga "Derviša", muzika mi je fenomenalna, Goran Bojčevski je odličan posao napravio, meni je upravo ta predstava skroz drukčija od drugih Igorovih predstava. Sve, od sola Tomice Petranovića do moga sola i ansambla, sve mi je drukčije. Obožavam tu predstavu, ali i "Pet do 12". Kad god je radim, imam osjećaj da više i više napredujem, ja tako vidim. Obožavam je, valjda zbog muzike.

Aaron: "Gusar", on mi je bio sve. Bila je vrlo lijepa atmosfera u publici, relacija s gledateljima, a moja uloga koju plešem je također izuzetna.

Ajla: Svaka predstava ima nešto svoje, kad se predaš nekom poslu pa se iz toga nešto izrodi, napravi, tek onda shvatiš što si prošao. To ne mora bit' savršeno jer nitko nije, ali kažeš sebi: "Čovječe, što sam ja sve napravio od početka!". U "Gusaru" sam imala svoj prvi solo, umirala sam, išla bih doma, plakala, vratila se, svatko bi mi davao neke korekcije, moraš svakog saslušat, ali opet, kad napraviš, to je bila tolika sreća… Ma, svaka predstava ima nešto svoje. "From Side to Side mi je odličan", "La Sylphide" volim, meni su sve predstave drage…

Kako je izgledalo vaše školovanje i što ste radili prije nego što ste stigli u Split?

- Osnovnu školu i prve dvije srednje sam provela u Sarajevu, a dvije zadnje godine u Zagrebu. Nisam više željela ostati u Sarajevu, uvjeti za rad su bili loši, nije bilo baš nekih mogućnosti. I onda sam mami rekla: "Idem na audiciju u Zagreb!" Bila sam nekako sigurna da ću proći, sto posto, ne znam zašto. Oduvijek mi se sviđao Zagreb, voljela sam ga, prošla sam audiciju i ostala dvije godine tamo. Vratila sam se poslije u Sarajevo, upisala faks i nastavila plesati, a studirala Francuski jezik i književnost.

I?

- Krenula sam i odustala kad sam došla tu, jer sam bila redovan student. Možda ću se vratiti tome u budućnosti, francuski jezik mi se uvijek sviđao.

U Sarajevu i Zagrebu ste radili i neke predstave…

- Da, iako nisam bila član kazališta, ali su uvijek uzimali cure iz škole za predstave. Na primjer, radili smo "Giselle", "Orašara". U Sarajevu još i "Damu s kamelijama", "Palčicu", "Pepeljugu". Skoro sve predstave koje su tada bile na repertoaru. Nije to ništa teško bilo.

Kako je izgledalo doći iz Australije u Europu, Aarone?

Aaron: U Sidneyu sam završio osnovnu i srednju školu, a srednja je bila Umjetnička škola s integriranom nastavom iz baleta, plesa, drame. Kad sam je završio, odlučio sam otići živjeti u Europu i iskušati svoje mogućnosti. Imao sam 17 godina kad sam se upisao u Amsterdamu, u školu Nacionalnog nizozemskog baleta.

- Jeste li se plašili tako velikog životnog skoka? S kontinenta na kontinent?

- Da, točno, jesam. Majka mi je kuhala doručak svako jutro sve dok nisam otišao, tako da sam bio ustravljen da možda neću moći biti sam. Ali - živ sam!

Nedostaje vam obitelj?

- Naravno, zbilja je daleko, Sidney je na drugoj strani svijeta, viđam ih jednom godišnje.

Koliko dugo je trajalo školovanje u Nizozemskoj?

- Tri godine. Nakon toga, četvrtu godinu moraš pronaći sebi angažman, to je nešto kao maturalna radnja kod vas, tako da sam se premjestio u jednu kompaniju suvremenog plesa u drugom gradu, Arnhemu. Nakon toga sam bio free lancer oko pola godine. A onda sam se prijavio na audiciju kod Igora Kirova i došao vidjeti kakve su mogućnosti u Splitu.

Ajla, koliko često viđate obitelj, ipak nije toliko daleko?

Ajla: Imam mamu, tatu i brata, tetke, bake i sve u Sarajevu, a ja rijetko idem. Čak i ljeti. Mama se ljuti ako ne dolazim. Ali, ljudi idu na odmor na more, a ja dođem u Sarajevo u vrijeme kad svima počinje faks jer tada imam kolektivni godišnji, pa onda doma sjedim sama i gledam TV. Mama radi, brat u školi, svak' o svom poslu. Tako da volim otići negdje drugdje kad je pauza u Kazalištu. Lani sam bila u Rimu, ove bih voljela u Istanbul, vidjet ću. A poželim ih vidjet', srećom nisu daleko pa dođu i oni nekad na predstave. Bili su na "Dervišu", jako im se svidjelo.

A i gostovali ste s "Dervišem" u Sarajevu. Kako je bilo pred svojom "rajom", doma?

- Odlično, prvi put kad je splitski Balet gostovao u Sarajevu s "Pet do 12" ja sam tek bila došla u ansambl i nisam bila u podjeli. Svima se svidio "Derviš". Muzika ima naš balkanski štih, ljude razbudi, sviđa im se. Bilo pljeska, uzvika, cvijeća, baš, ono, znaš da si doma. Nitko te neće kritizirat', doma si, mama, tata su došli…

Aarone, gdje se vi odmarate kad završi Splitsko ljeto?

- U Australiji, jer je pauza duga pa mogu provesti duže vrijeme tamo. Kod kuće imam roditelje, sestru i tetu. Mali family. Za Božić je samo tjedan pauze pa idem negdje drugdje. Imam prijatelje po Europi pa ih posjećujem.

Koje uloge još priželjkujete?

Aaron: Volio bih raditi "Don Quijotea", radio sam ga u drugim ansamblima i volio bih opet, jako volim tu glazbu i balet. Ali i "Gusar" mi je bio san, volim ulogu Roba koju plešem…Vidjet ćemo što će se događati dalje.

Ajla: Voljela bih da imamo "Romea i Juliju", obožavam tu glazbu. Plesala sam uloge Prijateljica, ali bih opet. Dobro, Klara u "Orašaru", to svi kažu, možda već ove godine za Božić, vidjet ćemo…

Šta vam je najdraže u Splitu?

Aaron: Volim ovu kulturu, sve je easy, polako, nema stress, samo kava…I, svakako, more i plažu. Vrlo je lijepo.

Ajla: Možemo se kupati u Vili Dalmaciji, gdje stanujemo, tamo imamo plažu, stvarno je savršena. Moji prijatelji kad im pokažem gdje živim, kažu: "Ja nikad odavde ne bih otišla". Lijepo je. Obožavam vikende i razmišljati gdje ću, od Makarske do Trogira. Sve je blizu, to su sve lijepe plaže, gdje god da idete. Pa i na Krku, a ni Plitvice nisu tako daleko, na neki otok... Super, ovdje je sve blizu.

Aaron: Bio sam na Visu, Hvaru… Vis je prekrasan, volim ga. Volim istraživati Hrvatsku, prelijepa je. Ne samo ljeti. Ok, nema plivanja zimi, ali…

Ajla: …zato ima sunca, odeš standardno na Rivu, izađeš i šetaš. Zrak je čist.

Radujete se nastupu u Dubrovniku?

Ajla: Da, odlično, tamo mi tetka živi!

Aaron: O, da, bio sam u Dubrovniku, svidio mi se. "Game of Thrones", ha ha ha...

Naslovnica Kultura