Scena Kultura

SPLITSKE SNAGE

Splićanke Lukrecija Tudor i Ana Uršula Najev u Puli s filmom 'Sandra i Marina': U Zagrebu je za glumce više toga na izvol'te

SPLITSKE SNAGE
Nema nužno više angažmana, ali više prilika ti se nudi. Hoćeš li ti dobiti tu priliku ili ne, neki ne uspiju i da su Hollywoodu. Nekima stvarno dođe i u Splitu. Samo je istina da ti je više toga na izvol'te, nažalost. Jer nekim ljudima je lijeno potegnuti do Splita i pogledati njihove ispite na Akademiji, filmove koje rade, a super su.

Sandra i Marina za vikend stižu iz Splita u Zagreb, gdje noće kod Sandrine sestre Bube. Od večernjeg izlaska u glavnome gradu imaju velika očekivanja. Kratki je to siže kratkometražnog filma “Sandra i Marina“ Igora Jelinovića u kojem glavne uloge igraju Lukrecija Tudor, Ana Uršula Najev i Aneta Matulić. U Pulu su na promociju “Sandre i Marine“ stigle Lukrecija i Ana. Taman za malu filmsku ćakulu.

Kakav osjećaj vidit sebe na kinoekranu, posebice tebi Ana kojoj je ovo prva uloga?
Ana: Ovo mi je prvi profesionalni projekt, čudan osjećaj, jako čudno. Ne znam, ne mogu se doživiti zaozbiljno gldajući se na velikom ekranu, a istovremeno mi je uzbudljivo. Simpatičan mi je film, baš mi se svidio, na prvu scenarij i sad sve skupa na kraju kako izgleda. Obično mi sebi parimo deset puta gori nego što zaista jesmo, ali ovo mi je stvarno izgledalo dosta spontano i prirodno.
Lukrecija: Mi imamo tu naviku da skeniramo svaju sitnicu. Zato se ja uvijek malo sramim, pogotovo ako sa mnom, kraj mene, film gledaju prijatelji ili rodbina. Ja gledam kako oni to gledaju i toga se malo uvijek sramim

Znači, gledaš film tuđim očima?
Lukrecija: Da.

A kako je kad gledaš svojim očima?
Lukrecija: Navikneš se nakon nekog vremnea, ali uvijek je malo stresno. To je isto trening. To je isto izlaganje, kao na pozornici. Baš treba utrenirati.

Je li pada na pamet “Ovo sam mogla/trebala drukčije…“?
Lukrecija: Ne, zato što je sad tako kako je. Film je promišljen, napravljen. Sve što sam trebala promisliti, promislila sam onda i ne mogu ga sad iz ove perspektive mijenjati.
Ana: Da, jer većina reakcija su bile nekako instinktivne i prirodne. I kad bi sad možda htjeli nešto promijeniti vjerojatno to ne bi ni bilo dobro, onako kako smo radili dosta toga je išlo kroz improvizaciju, razgovore, zezanje…

Koliko je bilo improvizacije, a koliko fiksnoga u scenariju i pred kamerom? Čini se da je bilo dosta spontano…
Lukrecija: Puno je toga bilo u biti fiksno, ali još se nadodalo pola improvizacije. Nas dvije i Aneta kao treća. Baš smo se dobro kužile, rijetko se pospoji takva kemija i atmosfera odjedanput. Samo je došlo, nismo puno morale na tome raditi.
Ana: Jako glatko je išlo. Držale smo se kostura, odnosa i nekog teksta, a između toga se igrale.
Lukrecija: Film je takav da ne smije biti suhoparan. Ne smije biti sve napisano, jer onda je prazno, šuplje.

Koliko ste izvlačile likove iz sebe, a koliko iz prijateljica/ poznanica? Filmom i likovima dominira splitski đir i temperament…
Lukrecija: Temperament je taj. Ja u biti sve više-manje izvlačim iz života, ili sam proživjela ili sam negdje vidjela, Nekad ni ne znam iz koje sfere, da li uzimam od sebe ili nekog drugog.
Ana: Više-manje pronađeš sličnosti iz neke okoline, nekim ne mogu reći stereotipom, ali tipom ljudi. Naravno, svaki lik ima neke svoje karakteristične crte, tako i Buba koju igram nije tipična Splićanka nego cura koja je povučenija, teže se uklapa od ostalih cura, iznutra ranjiva i osjetljiva, a na van pokušava biti dio mase, isticati se fizičkim atributima, što radi nesvjesno iz neke sigurnosti.

Lukrecija, ti živiš i studiraš u Zagrebu, a Ana ti studiraš u Splitu. Jesi promislila možda poći u Zagreb? Je li istina da ako živiš u Zagrebu automatski imaš više angažmana?
Lukrecija: Ja ne mislim da imaš više angažmana, mislim da više prilika ti se nudi. Hoćeš li ti dobiti tu priliku ili ne, neki ne uspiju i da su Hollywoodu. Nekima stvarno dođe i u Splitu. Samo je istina da ti je više toga na izvol'te, nažalost. Jer nekim ljudima je lijeno potegnuti do Splita i pogledati njihove ispite na Akademiji, filmove koje rade, a super su.
Ana: Zasad ne mislim ići u Zagreb. Tko zna šta može biti sutra, uopće nemam neke striktne predoždbe gdje ću biti za dvije godine, pet, deset. Sad sam završila treću godinu i jedini mi je cilj raditi i razvijati se. Akademija mi je u ovom trenutku prioritet, ali nemam granica i ograničenja. Ići ću gdje mi se ukaže prilika, gdje budem na kraju krajeva htjela. Tek sam treća godina, no stvarno sam zadovoljna. Istina je da u Splitu ima manje mogućnosti, manje kazališta i snima se manje filmova, ali u ovom kratkom periodu otkako sam u tom svijetu imam već podosta iskustva. Nije mi trenutno bitno s kim, šta, di, je li to na kojem nivou, samo da se radi, jer u svakom radu se nešto nauči.

Lukrecija, imala si sporednu ulogu u “Zvizdanu“, a u ovome glavnu. Koliko je kratkih filmova potrebno snimiti kako bi glumac bio sigurniji u sebe da odigra glavnu u dugometražnom?
Lukrecija: Jako puno. Ti trebaš nositi neki film sat i pol vremena. Teško je i pola sata. Treba se potrefiti super ekipa, scenarij, da se osjećaš ugodno, da se usudiš isprobati stvari koje nisi. Netko se možda usudi nakon tri filma, a meni… ne znam, svaki put naučim jako puno.

Vaši likovi pitaju momke kod kojih dolaze šta rade u slobodno vrijeme. Šta vi radite kad ne glumite?
Ana i Lukrecija: Koje slobodno vrijeme? (smijeh)
Ana: U slobodno vrijeme ja se bavim glazbom tako da radim koncerte i svirke. Akustični trio. Nema ime, Uršula i Mali pioniri, to ja tako iz zezancije kažem.
Lukrecija: Pjeva izvrsno, iako to možda neće reći.
Ana: Sad kad mi je završio faks skoro svaki dan imam svirku. Gledam sve predstave u Splitu, jer nije baš da ih ima puno. Opuštam se uz filmove i serije poput “Sluškinjine priče“, gledam ih čim mi se ukaže prilika. Družim se s obitelji jer u ovom ludom tempu ljudi sve manje pažnje obraćaju na to. Volim i prošetati, napraviti neki trening.
Lukrecija: U slobodno vrijeme učim, prije desetak dana dala sam zadnji ispit i sad sam završila pred-diplomski studij matematike na PMF-u u Zagrebu. Zasad su to dvije ljubavi koje se drže jedna s drugom i jedna bez druge ne mogu, i ja ne mogu bez jedne.

Naslovnica Kultura