Scena Kultura

Splitsko ljeto

Spoj naizgled nespojivog: balet splitskog HNK pokazao je što sve može u suvremenom izričaju

Splitsko ljeto

"Connect" Igora Kirova, u izvedbi baletnog ansambla splitskog HNK, na Sustipanu 18. srpnja donio je baletnu trilogiju uz dvije već poznate i jednu premijernu baletnu priču.

Dan nakon gostovanja baleta Narodnog pozorišta Sarajevo koji se na Splitskom ljetu predstavio odličnim koreografskim potpisom Edwarda Cluga na glazbu Claudea Debussyja i Giovannija Battiste Pergolesija, balet splitskog HNK pokazao je što sve može u suvremenom baletnom izričaju.

A može zaista mnogo. Ljepota neverbalne komunikacije, u kojoj pokret govori više od riječi, pomicala je granice korištenja tijela. U potragu za odgovorima o esenciji ljubavi Kirov je krenuo u prvom dijelu trilogije, premijernom izvedbom naslova "If I Can", na glazbenu podlogu njemačkog skladatelja Alva Note. Nikita Zdravković i Aaron Kok pokazali su kako je to voljeti drugog, živjeti u njemu te ostati bez forme i vlastitih atributa.

Ljubav poput plesa i borbe, ljubav u kojoj se dva tijela stope u jedno. Ljubav koja se oslanja na drugog, gdje nijedan pokret nije moguć bez onog drugog, ljubav u kojoj je Kirov podcrtao skladateljev citat "If I love myself I love you, if I love you I love myself.“ Je li se Kirov odabirom muškog dueta u izvedbi "If I Can" poigrao i s homoseksualnošću? Zapravo nije ni važno, riječ je o ljubavi koja je bila iskrena i vjerna, koja je bez obzira na oblik, zrcalila njezinu srž.


Irynine plesne bravure
 

Intimnost kojom je odisao prvi dio baletne trilogije nastavio se i u središnjem dijelu, "The Edge", u kojoj je koreograf iskoristio veći broj plesača. Unatoč masivnijem izvođačkom aparatu, ples po rubu također se oslanja na plesne duete, vrlo emotivne i senzualne, u kojima su plesači ispitivali svoju nutrinu uz Koncert za dvije mandoline Antonija Vivaldija, Sonatu za glasovir i violinu br. 21 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Adagio u d-molu Johanna Sebastiana Bacha. Plesnim bravurama u drugom dijelu trilogije posebno se iskazala Iryna Chaban Bilandžić mekim i spretnim pokretima tijela kojima je prizivala transcendentalnu pojavu.

Strastvenost, ratobornost i napetost donio je posljednji dio trilogije "From Side to Side". Četiri sjedalice i četiri odlična plesača Salvatore Cerulli, Jaclyn Ann Higgins, Aaron Kok i Ajla Kadrić, koji su dušu i tijelo unijeli u izvedbu zahtjevne koreografije ove apstraktne priče.

Na glazbu avangardnoga gudačkog kvarteta Balanescu, četiri plesne jedinice ostvaruju se u užurbanom, dramatičnom svijetu uz neizbježnu koegzistenciju i zrcaljenje. Mi smo ipak jedinstvene ličnosti uvjetovane i onim drugim. Glazbeno i koreografski Kirov nam je prezentirao tri oprečne priče, ujedinjene su u zajedništvu današnjeg eklektičnog poimanja života. Jer što smo mi i naši životi nego spoj nespojivog.

Naslovnica Kultura