Scena Kultura

U Galeriji Meštrović

Aktovi melankolične senzualnosti: 'Pejzaži i akt u skulpturi' Frane Missije na Splitskom ljetu

U Galeriji Meštrović

U sklopu 64. splitskog ljeta, kao dio ciklusa "Umjetnik kod Meštrovića", 17. srpnja, u 20 sati, u vrtu Galerije Meštrović u Splitu bit će otvorena izložba radova nedavno preminulog umjetnika, slikara i kipara Frane Missije nazvana "Pejzaži i akt u skulpturi".

Pejzaži predstavljeni na izložbi "Umjetnik kod Meštrovića" mahom su ostvareni u novome mileniju, nastali na­kon 2002. Međutim, novi milenij donio je i okušavanje u skulpturi gdje su Missijine Willendorfske Venere s platna dobile novu dimenziju u glini. Na tragu bazičnih prahistorijskih ljudskih stremljenja još od najranijih pokušaja izražavanja u skulpturi, Frano je, naime, ta­kođer svoje ženske likove vidio kao putene Venere, izraženih ženskih atributa vezanih uz plodnost.

– Frano je imao vrlo individualizirano viđenje stvarnosti koje je središnju misao pronašlo u viziji svemira kao kaosa zapo­četog u eksploziji – kaže Vesna Bulić Baketić, kustosica izložbe.

– Postupna organizacija vodi do reda. Istu životnu filozofiju primjenjuje na svoje slike. Svoju viziju svi­jeta oko sebe organizira u kompozicije smatrajući krug ide­alnom formom koja nikada neće narušiti sklad. Suvremenu pak umjetnost vidi kao filozofiju umjetnosti i neumjetnost, te svoj fokus usmjerava na slikarstvo puštaju­ći znatiželji da ga odvede do apstrakcije, upotrebe miks me­dija i nelikovnih sredstava; međutim, uvijek i a priori vezan uz estetiku kao intrinzičnu datost djela.

Dodajući svoje onome što vidi, bivajući poput katalizatora stvarnosti, njega ne dotiču pitanja radi li se tu o velikoj, ma­loj ili o umjetnosti uopće. On pokazuje što vidi. Upravo u spomenutoj jednostavnosti krije se tajna njegove estetike i definicija umjetnosti same – kaže kustosica.
 

Radost oblikovanja
 

Missijinu izložbu aktova i veduta nastalih u posljednjem desetljeću 20. stoljeća bio je postavio Guido Quien 2000. u Salonu Galić pa se Quienov predgovor nalazi i u katalogu predstojeće izložbe u Galeriji Meštrović te daje kontekst nastanku izloženih djela, Missijino razvojno kretanje te sveprožimajuće misli vodilje koje u njegovu stvaralaštvu iščitavaju različiti promatrači. Te su misli, kako je to Guido Quien očitao, svesažimajući red i zavičajni zov, a Quien, uz dominantne vedute i aktove, posebno apostrofira specifično poglavlje Missijinih ženskih likova pod nazivom "Slike iz sporta".

– Te su Missijine figure voluminozne i geometrizirane, ali u snažnom pokretu, te u dresovima i tenisicama – kaže Guido Quien.
– Važni dijelovi prizora su i elementi sportske opreme. Za razliku od rani­jih aktova shvaćenih ipak klasično, statičnih i izdvojenih iz konteksta stvarnog svijeta, u ciklusu iz 1990. Missia je svoje figure u punoj mjeri uronio u dinamičan kontekst.

Ta ma­sivna tijela u pokretu ponekad se doimlju groteskno ili pak humorno. Slikar je tada izrazio duh popartističke ironije, no istodobno otvoreno afirmirao radost oblikovanja i likovne igre. Aktovi koje je Missia izložio 1996. smješteni su u sasvim drukčiji, u intimni prostor interijera, utonuli u tišine iza za­tvorenih vrata. Bez prethodne hipertrofije oblika i poletnih pokreta, aktovi su to zasebne melankolične senzualnosti – kaže Quien.

– Iako se divio Henryju Mooreu, Franine skulpture nagog žen­skog tijela nisu skrenule prema stiliziranju, nego su u pot­punosti nalijegale na samo ponešto uvećanu realnu sliku bogatih ženskih proporcija – napominje Vesna Bulić Baketić.
– U pozama odmaranja, raznih emocionalnih stanja ili vježbanja, žena nije samo objekt ili studija proporcija, nego je ispunjena karakterom trenutka. Unatoč posvećenosti slikarstvu i cjeloživotnom istraživanju svojevrsnog kolorističkog impresionizma, Franina znatiželja ne može se oprijeti istraživanju treće dimenzije i svjedoče­nju materijalizaciji u glini njegovih žena s platna – kaže kustosica izložbe koja u Galeriji Meštrović ostaje sve do 9. rujna.


Od glazbe do bogoslovije,
od strojarstva do slikarstva

Frano Missia rođen je u Splitu 23. travnja 1924. Odra­stajući u obitelji čiji su članovi bili izrazito glazbeno nadareni, prva Franina umjetnost bila je glazba. Sestra njegove majke Olga davala je prve poduke iz pijana Frani i njegovoj sestri. Izrazito muzikalna obitelj i odrastanje uz djela Chopina, Schumanna, Beethovena, Wagnera i druge uvjetovat će cjeloživotnu naklonost prema glazbi, a bogata zbirka gramo­fonskih ploča Franina oca Josipa i njegovo prijateljevanje s Josipom Hatzeom pronaći će plodno tlo u Franinoj osobnosti. A ona je bila bujna...
Za vrijeme Drugog svjetskog rata obitelj napušta Split te boravi u Osi­jeku, gdje Frano polaže veliku maturu. Nakon povratka u Split upisuje bogosloviju od koje ubrzo odustaje. Upisuje studij strojarstva na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a nakon diplome upisuje se na scenografiju na Kazališnoj akademiji. Godine 1958. dobiva vizu za Pariz, gdje već sljedeće godine izlaže. Godine 1962. Duško Keč­kemet postavlja prvu Franinu samostalnu izložbu u Splitu, u Muzeju grada. No u ožujku 1965., potaknut romantičnim poznanstvom s jednom Nje­micom, odlazi u München, a tri godine poslije u Sjedinjene Američke Države i nastanjuje se u New Yorku, završava studije na Odsjeku za likovne umjetnosti Hunter Collegea, gdje će nakon dvadesetak godina biti i profesor. Nakon umirovljenja, 1993., na Teachers Collegeu newyorškog sveučilišta Columbia obranio je i doktorat. Na kraju se ipak vraća u Split, gdje je i preminuo 28. ožujka ove godine.

Naslovnica Kultura