Alen Munitić je možda prve večeri rekao kako “dramama i trilerima nema kraja“, referirajući se na izvanfilmske događaje oko Ljetnog kina “Bačvice“ uoči početka FMFS-a i neposlušne osigurače od struje u projekcijskoj kabini zbog kojih je kasnilo svečano otvaranja festivala, no ovogodišnja etapa se unutarfilmski najčešće gibala upravo između ta dva žanra.
Dobre drame (“Fantastična žena“, “Uvreda“…) i trileri (“Krivnja“…) obilježili su 11. FMFS koji nastavlja tendenciju otvorenosti prema žanrovima i drugim filmskim formama. To je sigurno rezultat “otvorenosti“ festivala i prema nemediteranskim filmovima, odnosno širenju na Skandinaviju i Južnu Ameriku.
Sjajni “Okus cementa“ je, recimo, (dokumentarni) film kakav bi mogao zaigrati i na nekom “eksperimentalnijem“ festival...