Scena Kultura

IN MEMORIAM

Sjećamo se Miloša Formana, velikana kinematografije i redateljskog borca za slobodu

IN MEMORIAM
Formanov otac bio je član čehoslovačkog Pokreta otpora, a on je emigrirao u Ameriku kad je Rusija pokušala Praško proljeće pretvoriti u sibirsku zimu. Otada kuca njegovo buntovno srce koje je transplantirao u likove snimajući filmove o slobodi – ljudskog duha protiv establišmenta ('Let iznad kukavićjeg gnijezda', 'Kosa'), izražavanja ('Narod protiv Larryja Flinta') ili stvaranja ('Amadeus', 'Čovjek na Mjesecu').

Kolika je bila veličina češkog redatelja Miloša Formana (1932. - 2018.) svjedoči i aktualni program-po-izboru-publike splitske “Kinoteke“. Kad je “Kinoteka“ koncem 2017. preko Facebooka dala publici da glasa za filmove koje bi htjela – opet - gledati na velikom ekranu, najveći broj glasova, tj. lajkova dobio je upravo “Let iznad kukavičjeg gnijezda“ (1975.), već odavno prisutan na zidu unutar “Zlatnih vrata“ s jednim prepoznatljivim kadrom (košarka).

Dakle, Formanovo remek-djelo se našlo na čelu filmofilske kolone, ispred “Casablance“, “Apokalipse danas“, “Persone“, “Paklenog šunda“… A nije samo taj njegov film ušao u izbor za prikazivanje – publika je glasala i za “Kosu“ (1979.). Uz Stanleyja Kubricka, Forman je jedini redatelj s dva filma na “kinotečnoj“ listi, kao što pripada nevelikoj skupini režisera nagrađenih s dva Oscara, za “One Flew Over Cuckoo's Nest“ i “Amadeusa“ (1984.).

Iz svega gore navedenoga može se iščitati njegova važnost u povijesti kinematografije. To je redatelj čijim se (najboljim) filmovima čovjek ima potrebu vratiti jednom kad ih pogleda. To je i redatelj koji pomiruje staru “kinotečnu“ klasiku s modernom, od šezdesetih i sedamdesetih do devedesetih, kad je snimio “Narod protiv Larryja Flinta“ (1996.) i “Čovjeka na Mjesecu“ (1999.), vrativši se režiji nakon fijaska “Valmonta“ (1989.), zasjenjena “Opasnim vezama“.

Istovremeno je Forman i češki/europski i američki klasik, čovjek koji se uspješno prilagodio hollywoodskom studijskom sistemu da pritom nije žrtvovao svoje autorstvo. U matičnoj češkoj je u dugometražnoj igranoj formi debitirao s “Crnim Petrom“ (1964.), humoreskom o generacijskom razdoru, nakon čega su uslijedili “Ljubavi jedne plavuše“ (1965.) i zabranjivani “Gori, moja gospođice“ (1967.).

Svi se ili barem većina njih smatraju klasicima i međašima “novog vala“ češke kinematografije. Sa svim ovim filmovima Forman je pečatirao autorski iskaz i nametnuo se kao ključni filmaš češkog “novog vala“ koji je iznjedrio i Jirija Menzela (“Strogo kontrolirani vlakovi“) i Veru Chytilovu (“Ivančice“). Filmovi su bili dokumentarističkog prosedea budući da se Forman kalio na dokumentarcima poput “Audicije“.

Bili su satiričko-humoristički, društveno-kritički, s naturščicima ili manje poznatim glumcima ispred kamere i likovima slobodnog duha. Dobrim dijelom je takav bio i Formanov američki prvijenac “Svlačenje“ (1971.), nagrađen Grand Prixom u Cannesu o majci i ocu čija je kćerka pobjegla od kuće, a koji u potrazi za njom upoznaju druge roditelje sa sličnom pričom.

Takvi su bili i njegovi kasniji, najpoznatiji, “Oscar friendly“ radovi mahom iz domene (biografskih) drama, počevši od “Leta iznad kukavičjeg gnijezda“, ovjenčanog s pet najvažnijih Oscara (film, režija, glavna muška i ženska uloga, adaptirani scenarij), što je dotad uspjelo samo Caprinom “Dogodilo se jedne noći“ 1934., a Forman je uspjeh ponovio “Amadeusom“, ovjenčanim s čak osam zlatnih kipića.

Naturščici ili manje poznati glumci znali su biti zamijenjeni za zvijezde poput Jacka Nicholsona, Woodyja Harrelsona i Jima Carreyja, no likovi su ostali bun(t)ovni, a redateljski diskurs satiričan u opservaciji društva protiv čijih se konvencija valja boriti čak i ako je borba unaprijed izgubljena. Formanov otac bio je član čehoslovačkog Pokreta otpora, a on je emigrirao u Ameriku kad je Rusija pokušala Praško proljeće pretvoriti u sibirsku zimu.

Otada kuca njegovo buntovno srce koje je transplantirao u likove snimajući filmove o slobodi – ljudskog duha protiv establišmenta (“One Flew Over Cuckoo's Nest“, “Hair“), izražavanja (“The People Vs. Larry Flint“) ili stvaranja (“Amadeus“, “Man On The Moon“). Bio je i izvrstan redatelj glumaca kroteći zvijezde i riskirajući s castingom. Režirao je Nicholsona u jednom od posljednjih nastupa prije nego što je postao Nicholson.

Otkrio je Louise Fletcher, sjajnu u ulozi sestre Ratched u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda“, te prepoznao potencijal F. Murray Abrahama, briljantnog kao Salierija u “Amadeusu“. Za biografsku ulogu Wolfganga Amadeusa Mozarta odabrao je Toma Hulcea iz komedije “Zvjerinjak“. Publici je predstavio Colina Firtha i Annette Bening (“Valmont“).

Pretvorio je Harrelsona u ozbiljnog glumca s izvedbom izdavača porno-časopisa “Hustler“ u “Narodu protiv Larryja Flinta“ i potvrdio Carreyja kao takvog u biografiji Andyja Kaufmana “Čovjek na Mjesecu“, davši mu prednost nad Nicolasom Cageom i Edwardom Nortonom. I, konačno, moramo mu biti zahvalni što je vratio na veliki ekran glumačku legendu iz Zlatnog doba Hollywooda Jamesa Cagneyja koji je u njegovom filmu “Ragtime“, nakon 20-godišnje odsutnosti, ostvario posljednju ulogu. Kinotečni krug Miloša Formana je i time zatvoren.

Tri braka, tri Oscar nominacije

Forman je bio oženjen glumicom Janom Brejchovom iz “Ljubavi jedne plavuše“, potom i Verom Kresadlovom s kojom je dobio sinove blizance Petera i Mateja. Ženio se i treći put, ona se zvala Martina Zboroliva i također mu je rodila blizance. Bio je predsjednik canneskog žirija 1985. i venecijanskog 2000., a 1997. je primio Kristalni globus za izvanredan doprinos svjetskoj kinematografiji u Karlovym Varyma. Osvojio je treću Oscar nominaciju za režiju “Naroda protiv Larryja Flinta“. Našao se ispred kamere, primjerice u filmu “Heartburn“ s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, te redateljskom prvijencu glumca Edwarda Nortona “Keeping The Faith“. Njegov posljednji američki projekt je “Goyini duhovi“ (2006.) o slikaru Goyi i skandalu s njegovom muzom - glavne uloge su igrali Javier Bardem, Natalie Portman i Stellan Skarsgard, a film ga je vratio kostimiranoj i biografskoj drami “Valmonta“ i “Amadeusa“. Godine 2009. u Češkoj je sa sinom Petrom režirao “A Walk Worthwile“, remake njegovog TV filma iz 1966. “A Well Paid Work“.

Naslovnica Kultura