Scena Kultura

POZNATA SPISATELJICA I NEPOZNATA FILMOFILKA

Olja Savičević Ivančević večeras u 'Kinoteci' bira 'umjesto Đele': Najbolji filmovi su čista poezija drugim sredstvima

POZNATA SPISATELJICA I NEPOZNATA FILMOFILKA
Postoji puno divnih ekranizacija divnih knjiga, tako da je tvrdnja da ih nema floskula, da ne kažem objeda. Mislim da mnogi ljudi i ne znaju koji su sve odlični filmovi ekranizacije romana.

Film po svom izboru, “umjesto Đele Hadžiselimovića“, ovog će utorka u “Kinoteci“ predstaviti Olja Savičević Ivančević. Olja je dobro znana spisateljica, no manje je poznato da je i velika filmofilka.

- Ja stvarno jesam filmofilka, imam čak i pjesme na temu filma – spremno nam je izjavila Olja kad smo je kontaktirali za “kinotečni“ intervju i razvukla “smiley“, a onda precizirala.

- Kad čujem “filmofil“ pomislim na znalca profiliranog ukusa, ja sam više filmožder, filmožderka s, uvjetno rečeno, nešto zahtjevnijim ukusom. Sjećam se da su mi najdraži filmovi u djetinjstvu bili “Neki to vole vruće“, “Groznica subotnje večeri“, “Pobješnjeli Max“ i “Ratnici podzemlja“ Waltera Hilla, glumac Bruce Lee. A u pubertetu James Dean i njegovi filmovi, naravno zato što su mi bili lijepi.

Moj otac je nekoliko godina radio u tvorničkom kinu “Prvoborac“ u Sućurcu i u ljetnom kinu “Gradina“ u Solinu, tako da su sve projekcije, više-manje primjerene mojoj dobi tada, bile moje. Danas bolje od tih filmova pamtim osjećaj kina, kabinu za projekciju, debele filmske kataloge, a pogotovo se sjećam onih filmova u katalogu koji u naše kino nikad nisu došli. A pristizali su mi, bez nekog reda, Spielberg, Leone, Felinni, Almodovar, Jane Campion, Allen, Lars von Trier, Tarantino, Jarmusch, nešto kasnije Tarkovski… Neke filmske ljubavi nisu preživjele moje odrastanje, ukus se mijenja, a neki su mi  važni i sada – otkrila nam je Olja.

Fokusirate li se najviše na scenarij prilikom gledanja filma, odnosno kako je napisan ili? Čiji filmski rukopis najviše volite?
- Moram priznati da ću dobroj filmskoj priči uvijek dat prednost pred filmovima s Jean-Claudeom Van Dammeom. Volim senzibilitet scenaristkinja/redateljica od Margeret Duras nekad do Sofije Coppole danas. Među suvremenim redateljima, od kojih su mnogi i scenaristi, Roy Andersson, Lynch, Haneke, Sorrentino, Tim Burton, Aki Kaurismäki... Cijenim pomaknute estetičare, njima vjerujem. Nekako me zaobilaze epopeje, a čvrsta naracija - Haneke je među nabrojanim donekle iznimka - mi je poput zdravog razuma, rijetko kad uvjerljiva, ali dopuštam joj da me zabavi. Drukčiju poetiku od nabrojanih ima Nuri Bilge Ceylan, ali mi je svejedno blizak, trenutno možda najdraži Balkanac.

Mnogi tvrde kako je knjiga uvijek bolja od filma koji po njoj nastane. Vi? Imate li neki primjer da opovrgnete tvrdnju?
- Moja kćer, kojoj je 16, kaže da je knjiga “Sumrak saga“ puno gora od filma, ali nisam provjeravala.

Koja bi bila vaša top-lista najboljih ekranizacija knjiga/romana?
- Postoji puno divnih ekranizacija divnih knjiga, tako da je tvrdnja da ih nema floskula, da ne kažem objeda. Mislim da mnogi ljudi i ne znaju koji su sve odlični filmovi ekranizacije romana: od starih klasika poput “Prohujalo s vihorom“ ili “Doktora Živaga“, do filmova “Sati“, “Carol“, “Ledena oluja“, “Na kraju dana“, “Blade Runner“, Burtonove “Alise u zemlji čudesa“…; od braće Taviani i ekranizacije Pirandella u “Kaosu“ pa sve do Tarrovih ekranizacija Krasznahorkaija. Samo ću spomenuti, jer bismo otišli preširoko, serije poput “Sluškinjine priče“ prema romanu Margaret Atwood, vjerojatno najvažnijem romanu koji bi danas trebalo čitati… Ti su filmovi međusobno neusporedivi tako da je poredak u ovoj top listi nevažan.

A filmova o spisateljima ili životu spisatelja? Kinematografija je ispisala dosta takvih, različito žanriranih filmova - “Bulevar sumraka“, “Misery“, “Zaljubljeni Shakespeare“, “U potrazi za Forresterom“, “Adaptacija“, “Capote“, “Pisac iz sjene“, “Ponoć u Parizu“, “Trumbo“…
- Meni su sjajni i “Beskrajna poezija“ od Yodorovskog inspirirana Nicanorom Parrom, ali i poezijom u onom sveobuhvatnom smislu koji podrazumijeva svaku dobru umjetnost i umijeće življenja, spomenuti “Sati“ koji su inspirirani Virginijom Woolf, “Urilik“ o Allenu Ginsbergu ili “Gainsbourg – herojski život“ o životu Sergea Gainsbourga, a od najnovijih svakako Jarmuschev “Paterson“. Zanimljivo da je legendarni pjesnik Lawrence Ferlinghetti preporučio današnjim mlađim pjesnicima da snimaju filmove, to nije bez razloga, najbolji filmovi su čista poezija drugim sredstvima.

I vaš filmski izbor zasigurno je film o (ne)skrivenom životu riječi. Možete li dati neki “hint“ filmofilima da ga naslute ili prepoznaju?
- Ima nekoliko “hintova“ u ovom našem razgovoru. Ali, sumnjam da ćete pogoditi o kojem se filmu radi, nije jako poznat, nisam spomenula redatelja… Uglavnom, zovu veliku hladnoću, a mislim da bi ovaj film mogao utopliti one koji mu daju šansu. Tematski donekle podsjeća na odličan “Tri plakata izvan grada“ za koji se nadam da će dobit Oscara bar za glavnu žensku ulogu Frances McDormand, ali je atmosfera sasvim drugačija i više prati tzv. život običnog tempa.

Svakako, Zoran Čutura vam nije “ukrao“ film (“Isijavanje“)?
- Eto, to je jedan dobar film prema Kingovoj knjizi, ali iz druge kinematografije i drugog svemira u odnosu na ovaj “moj“. Nije horor! Ali, znate kako to ide: ako vam kažem više, morat ću vas ubiti…

Jeste li dugo vagali odluku o izboru ili ste imali film spreman ako vas dođe red da gostujete u programu “Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića?
- Čim su me iz “Kinoteke“ pozvali, rekla sam im da sigurno neće biti vestern, pogotovo ne špageti vestern. To bi zbog “Adio kauboju“ bilo na prvu loptu, a malo mi je i dodijalo. Ideja programa mi se odmah svidjela, pa nekako mislim da se i očekuje da gosti-domaćini povežu taj odabrani film s nečim osobnim, sa svojim radom, ljubavima, radostima, a možda i strahovima.

Koji su vam filmovi ispali s vage?
- Dva jako draga, švedski i francuski: Andersonov “Pjesme s drugog kata“ i Caraxov “Ljubavnici s Pont-Neufa“.

Nismo zaboravili “pjesme na temu filma“. Možete li nam reći o čemu se točno radi? Jeste napisali pjesme inspirane nekim filmovima, o nekim filmovima, filmske/filmične pjesme…?  
- Imam recimo jednu lirsko-refleksivnu pjesmu o mučnini za vrijeme ljubavnog filma u spomenutom ljetnom kinu “Gradina“ ili jednu egzistencijalno-zavičajnu o Beli Tarru u kinu “Karaman“, inspiriranu njegovim filmom “Werckmeisterove harmonije“. Planirala sam, prije projekcije, možda pročitati neku pjesmu koja je inspirirana filmom, naravno ne svoju, nego Franka O'Hare. Damir Šodan upravo prevodi jednu O'Harinu “filmsku“ pjesmu za ovu projekciju u “Kinoteci“, tako da ćemo po svoj prilici imat svjetsku premijeru na hrvatskom kao vrlo kratak uvod u film.

Naslovnica Kultura