Scena Kultura

Novi početak

Splitska glumica ukrajinskog podrijetla ponovno pakira kufere i mijenja adresu: na ovaj veliki korak u životu odlučila se slučajno, ali ne skriva uzbuđenje

Novi početak

Moskva je jedan od najvećih svjetskih centara kazališne umjetnosti, a u njoj aktivno radi više od 150 kazališta u kojima se svakodnevno izvode predstave. Među njima je i kazalište Vahtangov s tradicijom starom gotovo stoljeće, pri kojem djeluje jedna od pet najboljih svjetskih akademija režije i glume. Od ove godine na popisu studenata režije našlo se i nama poznato ime splitske glumice Anastasije Jankovske, koja je na prestižnoj akademiji dobila priliku učiti od ponajboljih profesora i redatelja.

Srećom, Anastasija je više puta u svom životu pakirala kofere i mijenjala adrese. Već kao malena djevojčica iz Kijeva se doselila u Split.

- Tata je dobio posao u splitskom teatru početkom 90-ih godina, tako su se tijekom rata, dok su svi bježali iz Hrvatske, on i mama doselili u Split – priča nam Anastasija.
Dimitrij Rodikov je, inače, prvak baleta koji u listopadu 1992. na poziv tadašnjeg šefa baleta Tonćija Marinića odlučuje doći u HNK Split, gdje odmah ostvaruje glavne uloge u velikim baletnim predstavama: ''Vragolasta djevojka'' uloga Kolas, ''Fountain of Bakcihsarai'' uloga Vroclava, ''Bečke ljubavi'', ''Đavo u selu'', ''Teuta''. Također konstantno sudjeluje u programima festivala ''Splitsko ljeto''. Isto tako, bio je pozvan u ''Conservatorie National of Bezires'' u Francuskoj, gdje je održao Master Class predavanje. Anastasija kaže da je zbog njega i ona htjela biti balerina, međutim, otac joj nije dao.

Tata me urazumio

- Drago mi je da me je urazumio da odustanem od hvatanja tog sna, jer nemam konstituciju za baviti se baletom. Na kraju sam se ipak odlučila za glumu – ističe splitska kazališna glumica.
Majka je predavala ruski jezik te je bila učiteljica karakternog plesa. Anastasija ističe da joj je cijela obitelj sklona umjetničkom izražavanju, a velika podrška joj je i baka koja živi u Kijevu. Kod nje je boravila neko vrijeme dok je u Hrvatskoj bio rat, a od kada živi u Splitu redovito je posjećuje.

- Prije tjedan dana sam bila kod bake. I ona, mada u poodmaklim godinama, čita nova štiva, istražuje i uči. Uvijek mi je bila podrška što se tiče novih tečajeva, smjerova i škola koje sam odlučila pohađati, pa tako i sada. Takva je i sama, nedavno sam je uhvatila da čita o kvantnoj fizici – ponosno Anastasija pojašnjava odakle joj geni koji je tjeraju da svakim danom ustraje i radi sve više.

Studirala je glumu u Sankt Peterburgu i Zagrebu, tako da joj je ruski materinji jezik, čije je odlično poznavanje jedan od uvjeta za kročiti na akademiju. Međutim, pet godina dugačak put do diplome na toj prestižnoj umjetničkoj školi neće biti niti malo lagan posao, što je shvatila već na prijemnom ispitu.

- Bila sam dva mjeseca tamo, prijemni je trajao mjesec dana i mogu reći da sam, kako se kaže, crkla od umora. Kada mi ovdje kažu da je akademija teška, mogu odmah reći da nije. Tamo si od osam ujutro na akademiji, a znala sam se vraćati doma oko jedan sat u noći – priča nam Anastasija, pokazujući nam fotografiju na kojoj njezini kolege s akademije od iscrpljenosti spavaju na predavanju.

- Moramo slušati sva predavanja, a navečer moraš predstaviti jednu do dvije režijske etide, međutim, profesori ih promatraju poprilično ozbiljno, kao da se radi o predstavi, tako da se zbilja moraš potruditi. Etide sam pisala noću, u metrou. Inače, putujem više od sat vremena od doma do akademije. Uskoro ću stanovati malo bliže, ali će svakako biti teško – priča Anastasija.

U Moskvi se, kaže, osjeća pritisak velikog grada, pogotovo za one koji su stigli iz provincije s koferom punim nade da će upisati jednu od najboljih svjetskih akademija.

- Ljudi su posuđivali novac kako bi stigli do Moskve i nisu prošli, tako da mi je to bilo zbilja teško gledati. Za Sankt Peterburg mogu reći da je pristojan i šarmantan grad, ali je zato Moskva surovija. No, bez obzira na sve, zbilja obožavam taj grad – raspoložena je Jankovska, koja je studij s visoko postignutom kvotom upisala besplatno.
Premda je već završila akademiju, odslušani predmeti joj se ne priznaju, ali joj je zato pomoglo veliko iskustvo koje je stekla igrajući brojne važne uloge u splitskom HNK-u. Sretna je jer je prošla jednu od većih "tortura" - prijemni ispit.

- Na toj akademiji ne možeš studirati ako već nešto nisi režirao. Od nas stotinjak sudionika prijemnog ispita upalo je 20. Ali, još će ta brojka otpadati, tako da će vjerojatno desetak do 15 ljudi završiti studij. Profesori su strogi i viču, tako da mi je super što sam malo starija upisala akademiju, jer vidim da ovi mlađi to doživljavaju osobno. Prijemni je u početku kao glumački, moraš pripremiti prozu, basnu, recitaciju... Nakon toga te pozovu u prostoriju i čitaju sve one koji nisu prošli. Užasno je čekati da prozovu tvoje ime, dok se istovremeno proziva druge ljude koji još nakon toga trebaju pokupiti stvari i otići, jer je za njih završio put na toj akademiji – prepričava nam iskustvo naša glumica, kojoj je najzanimljiviji dio bio kada je svatko od polaznika dobio poslovicu koju su morali u roku od sat vremena izrežirati.

Nema posla za sve

- Uzmu ti mobitel, ne smiješ izlaziti iz zgrade i za sat vremena moraš izrežirati poslovicu, s tim da ti je glume ljudi koji su s tobom na prijemnom. Osim toga, ne smiješ odbiti nikoga tko te pozove glumiti u njegovoj poslovici. Uz to moraš pronaći kostime, ako su ti potrebni i odglumiti ono što trebaš - prisjeća se Anastasija. Bez obzira na sve, težak prijemni je urodio plodom, a naša mlada redateljica i glumica nakon završene akademije ipak će "crno na bijelo" imati prestižnu titulu, no kaže da joj to nije cilj.

- U našoj struci studij ne znači mnogo. Dogodi se da se cijelo vrijeme družiš s istim glumcima, a zapravo ti je potrebno da dobiješ novu energiju. Zato sam i otišla na studij. Nemam pojma što će nakon ovoga svega nastati, kao što mi nikada nije bio cilj postati poznati redatelj, jer da si me prije nekoliko godina pitala, nikada ne bih rekla da ću završiti ovdje. Na kraju, ne znam ni gdje će me ovo odvesti – kaže Anastasija, koja je prije nekoliko godina u Gradskom kazalištu lutaka s djecom režirala prvu predstavu "San ljetne noći", a nakon toga joj je Elvis Bošnjak, umjetnički voditelj "PlayDrame", predložio da sa studentima radi kao redateljica na što je, nakon prvotnog negodovanja, pristala.
Tako je prošle godine režirala predstavu "Zbogom Natalija Petrovna", koju je po drami "Mjesec dana na selu" Ivana Sergejeviča Turgenjeva Anastasija prilagodila.
Ta predstava je dio projekta "Klasici u rebama", koji bi trebao dati priliku mladim glumcima, redateljima, kostimografima, scenografima, koreografima, raditi na klasičnim materijalima.

- Na klasicima se najbolje uči, a ovo im je prilika da rade. Mislim da se dio mlade generacije ulijenio i očekuju da će ih dočekati posao u HNK. Vjerujte, neće. Nema posla za sve, moraš sam sebi stvarati posao. Možda je u drugim strukama nemoguće, ali u ovoj je moguće, Elvis Bošnjak je idealan primjer za to - ističe Anastasija, koja negoduje zbog manjka razumijevanja i prostora za stvari koje su ovom gradu prijeko potrebne.

- Žao mi je što "PlayDrama" nema svoj prostor, zato smatram da je jedini problem ovoga grada što je sve jako teško pokrenuti, ima dobre volje, ali stalno nalijećeš na prepreke. Ne mislim da je drugdje lakše, ali ima više razumijevanja za kulturu - uvjerena je mlada glumica i buduća redateljica, pred kojom je težak petogodišnji put na kraju kojega se, na sreću, brojne mlade glumačke nade možda mogu veseliti budućem stvaralaštvu na našoj kazališnoj i kulturnoj sceni.

Naslovnica Kultura