Scena Kultura

ANATOMIJA MAČKE

Plesni bombončić na kraju odličnog Iks festivala

ANATOMIJA MAČKE

Više i nije neka velika vijest da živimo u eri mačaka jer tri slova u engleskoj riječi “cat” već neko vrijeme drže status jednog od najtraženijih pojmova na internetu. Mačke su se prometnule u kraljice društvenih mreža, naša fascinacija njima stalno raste pa su sve češće predmetom znanstvenih i umjetničkih istraživanja, a jedno od takvih urodilo je plesnom predstavom “Anatomija mačke” kojom je u petak navečer u Gradskom kazalištu lutaka Split završen ovogodišnji, peti po redu, Iks festival.

Autorski projekt Ksenije Zec i Petre Hrašćanec u produkciji Umjetničke organizacije 21:21 i Zagrebačkog kazališta mladih, na “satu anatomije” tako je pokušao ući u tajne mačje dinamike pokreta, arhitekturu njihova tijela, ali uhvatiti i onaj specifičan mačji duh koji je uvijek u pozadini svake njihove radnje. I baš kao što mnogi mačkoljupci mogu posvjedočiti da ova životinja ima moć ispuniti čitavu prostoriju već i samom tihom prisutnošću, tako je i Petra Hrašćanec potvrdila da i samo jedna plesačica dojmljivo može ispuniti čitavu pozornicu.

Filozofska zagonetka

Mačje tijelo kao središte plesne naracije otvorilo je ovom predstavom nekoliko zanimljivih pitanja, odnosno, mogli bismo reći, postalo je svojevrsna filozofska zagonetka: Gdje uopće počinje, a gdje završava to tijelo, odnosno gdje se preklapa, a gdje sukobljava s našim? Koliko su se evolucijski približile ove vrste te što sve možemo iščitati iz mačjeg pokreta koji na sceni postaje misao?

Petra Hrašćanec bila je najdojmljivija u plesnim pokretima na tlu te stvarajući atmosferu suspenzije nije nedostajalo ni ekspresije lica, a kontekstualizaciji ovog eksperimenta snažno je pridonijela glazba Nenada i Alena Sinkauza.
Povezati se s duhom svog totema bio je oduvijek važan terapeutski, razvojni i spoznajni čin u šamanskim kulturama, a putovanje na koje nas je povela Hrašćanec na momente je zaista djelovalo kao mali uvid u mistični svijet mačaka.

Zbog očito skromnijih produkcijskih uvjeta, nažalost nismo vidjeli što bi na sceni donijela mačja interakcija, no i ovaj minimalistički pristup s krajnje reduciranom scenografijom i usamljenom Hrašćanec također funkcionira. Ipak, predstava nipošto nije iscrpila temu, a mogući putevi razvoja mogli su se kretati prema, primjerice, dubljim istraživanjima činjenice da su mačke prije svega noćne životinje, a time povezane s onim tajnim, podsvjesnim, skrivenim. U tom smislu je i oblikovanje svjetla moglo imati dojmljiviji učinak.

Fantazmagorični svijet

Sve u svemu, “Anatomija mačke” došla je kao “plesni bombončić” na kraju još jednog Iks festivala koji je, prisjetimo se, započeo uz stol ispunjen skulpturama voća i povrća u Hrvatskom narodnom kazalištu, odnosno predstavom “Deep Dish”. Taj postmoderni komad Chrisa Haringa u izvedbi austrijske plesne trupe “Liquid Loft” ujedno je bio i umjetnički najdojmljivija predstava ovogodišnjeg izdanja međunarodne smotre suvremenog kazališta. Uigrani plesni kvartet je real time video projekcijom gledatelje odveo u fantazmagorični svijet mikro i makro univerzuma predstavljenih zelenim plodovima prirode te predočio kakva sve čuda na sceni mogu nastati kad kamera postane peti igrač. Ipak, među splitskom publikom, posebice onom mlađom, najbolje je odjeknula predstava na ledu “Glace” u izvedbi francuske trupe Trafic de Styles. Koreograf Sébastien Lefrançois u njoj je pomiješao elemente umjetničkog klizanja, hip-hopa te novog cirkusa, što je očito bila dobitna kombinacija. Pozivnica upućena Francuzima pokazala se, dakle, strateški mudrom odlukom organizatora festivala koji je tako pokazao volju da kazališno odgaja i mlađe naraštaje, a time ujedno i osigura neku svoju buduću publiku koju sigurno zaslužuje.

 

Naslovnica Kultura