Scena Kultura

'Anatomija mačke'

Plesač je čovjeku mačka

'Anatomija mačke'
Predstava ne govori o tome da je mačka jedno, a čovjek nešto posve drugo, već nudi mogućnost razmišljanja o tijelu kao beskrajnom transformacijskom čudu - kaže izvođačica Petra Hrašćanec

Da je moguće potpuno transformirati svoje tijelo dokazat će Petra Hrašćanec, profesionalna plesačica koja je uspjela prilagoditi svoje kretnje i ponašanje mačjem svijetu. Dvogodišnja suradnja s koreografkinjom Ksenijom Zec rezultirala je ˝Anatomijom mačke˝, predstavom u kojoj su se isprepleli suvremeni ples i glumačka tehnika životinja, a gledatelji će ovaj neobičan spoj moći vidjeti u petak u 20 sati u Gradskom kazalištu lutaka Split.

Autorski projekt ovog umjetničkog dvojca realiziran je u koprodukciji ZKM-a i umjetničke organizacije 21:21, a prva splitska izvedba održat će se u sklopu ovogodišnjeg IKS festivala, međunarodnog festivala suvremenog kazališta Split. Hrašćanec će svojom izvedbom pružiti gledateljima novi uvid u svijet životinja, a osim kretnji, promijenit će se i njen odnos prema ljudima, odnosno publici. Kako je moguće prilagoditi ljudsko tijelo iznimno fleksibilnim kretnjama mačke te zašto ova plesna predstava više govori o ljudima nego o samim mačkama, otkrile su Hrašćanec i Zec.

Nije lako biti mačka

Zašto baš anatomija mačke?

HRAŠĆANEC: Ne sjećam se tko je prvi predložio da u predstavu uključimo mačku, ali činjenica je da se u glumi, prilikom vježbanja tehnika životinja, mačke rijetko kada koriste kao inspiracija zbog toga što se, u većini slučajeva, vrlo brzo sklizne u stereotip koji je ovoj životinji nametnut kroz medijsku kulturu. Ovom smo predstavom htjeli potvrditi tezu da je moguće transformirati svoje tijelo kroz anatomske postavke.

Za mene, ovo je jedan od najizazovnijih projekata u kojima sam imala priliku sudjelovati, a izvrsni suradnici čine proces preobrazbe još intrigantnijim. Također, bavljenje drukčijim tijelom, u ovom slučaju tijelom mačke, zahtijeva duboku kinestetičku osviještenost unutarnjih smjerova kretanja i tjelesnih konekcija kao i područje off- alansa i suspenzije, čime se mijenja percepcija prostora.

Kako je tekla Vaša transformacija?

HRAŠĆANEC: Sama tehnika suvremenog plesa danas je, na neki način, spoj raznih povijesnih saznanja o tijelu, pa su tako principi kretanja raznih životinja već bili upisani u neke zadatke suvremene plesne tehnike, a mi smo ih trebali detektirati. Druga tehnika u predstavi, odnosno tehnika životinja, primarno je korištena u glumačkoj praksi kao jedan od alata prilikom tvorbe karaktera. Mi smo ogolili tu tehniku na fizičke zadatke i anatomske postavke mačke koje je onda bilo moguće prenijeti u ljudsko tijelo.

U samom radu, najviše smo se bavili percepcijom. Razvijale smo pojačani senzibilitet za podlogu i prostor, pokušale percipirati sve podražaje, a promijenile smo i način gledanja u ljude, prostor i stvari koje se u njemu nalaze. Sami plesni materijali pokušavaju dočarati kretanje mačke, ali i suprotstaviti te kvalitete s kretanjem mene kao izvođačice. Za ovaj pothvat treba biti u dobroj fizičkoj spremi te imati visoku koncentraciju, ali ipak, najveći se izazov pojavio kada smo Ksenija Zec i ja trebale odlučiti u kolikoj ćemo se mjeri držati neke ˝narativne˝ strukture.

Naposljetku smo se odlučile za otvoreni proces apstraktne strukture kako bi svaki gledatelj predstavu mogao doživjeti na svoj način. Volim reći da je ovo više predstava o ljudima nego o mačkama.

Tijelo je čudo

Što zapravo gledatelji mogu naučiti iz ˝Anatomije mačke˝?

HRAŠĆANEC: Budući da poruka nije jednoznačna, ona daje mogućnost nekog drugog čitanja realnosti pa mogu reći da naš projekt djeluje kao lakmus-papir za praćenje vlastitog procesa gledanja neke predstave. U glumačkoj tehnici životinja, često se može čuti ˝Svatko ima životinju u sebi". To se nikako ne odnosi samo na psihološke karakteristike čovjeka već aludira i na određene anatomske postavke koje upućuju na sličnosti sa životinjskim svijetom. Kroz te sličnosti, ponekad dolazi i do stereotipnog stava ljudi o određenoj životinji.

Predstava ne govori o tome da je mačka jedno, a čovjek nešto posve drugo, već nudi mogućnost razmišljanja o tijelu kao beskrajnom transformacijskom čudu koje možda nudi nekih drugih devet života za svakoga od nas.

Kakva očekivanja imate od nastupa u Splitu?

ZEC I HRAŠĆANEC: S obzirom na to da je ˝Anatomija mačke˝ premijerno izvedena u travnju u ZKM-u, do sada smo je izvodili samo tamo. Ovo je prvo gostovanje predstave izvan okvira u kojima je stvorena, pa će nam ova izvedba biti jako zanimljiva.

HRAŠĆANEC: Izuzetno mi je drago što je predstava namijenjena svim generacijama, pa tako i djeci. Mlađa je populacija opuštenija u samoj komunikaciji, pa često u predstavi primijete neki humoristični element koji je upravo radi njih tu i postavljen. Djeca imaju veću otvorenost prema transformaciji jer je to dio i njihove igre, pa se nadam da ćemo se, uz njihovu pomoć, i mi odrasli zaigrati.

Koliko para, toliko izvođačica

Zašto ste se odlučili za ˝solo˝ pristup?

ZEC: Predstava je prvobitno bila namijenjena za tri izvođačice, ali s obzirom na to da tada nismo znale koliki nam je budžet, odlučile smo da nećemo riskirati i dovesti se u situaciju da im ne možemo platiti. Može se reći da su razlozi za odabir solo izvedbe i produkcijske i umjetničke prirode. Kad govorimo o produkcijskim uvjetima na plesnoj sceni, otežavajuća okolnost je nepravilna dinamika financiranja.

Naime, rezultati javnih poziva za financiranje u kulturi najčešće stižu onda kada su projekti već u procesu rada ili pak gotovi. S druge strane, odluka da u predstavi bude samo Petra Hrašćanec, pružila nam je mogućnost puno mirnijeg rada i dubljeg istraživanja procesa koji smo započele prije nekoliko godina.

 

Naslovnica Kultura