Scena Kultura

plesni iskorak

Nela Sisarić: Nema smisla kukati o besparici u kulturi, Splitu nudim ekomuzej

plesni iskorak

Umjetnica koja zna kako koristiti EU fondove, Splićanka Nela Sisarić poznata je kao kulturologinja, plesačica i dječja književnica, ali i menadžerica jer je navrijeme shvatila da su davno prošla vremena kad su kulturnjaci čekali da sve organizira famozni "netko drugi". Nelin entuzijazam i ljubav prema suvremenom plesu, kojim se bavi od 1999. godine, zaslužni su za nastanak nekoliko hvalevrijednih projekata. Ova svestrana umjetnica ujedno je i kreativna direktorica IKS Festivala, međunarodnog festivala suvremenog kazališta koji je, zajedno sa suradnicima, pokrenula 2012. godine. Uz to, uspješno vodi ˝KiNKiN˝, Studio za igru, pokret i ples, a može se pohvaliti i zavidnim poznavanjem EU fondova, koji polako postaju sastavni dio našeg života. Budući da djeluje na nezavisnoj sceni koja često nailazi na financijske teškoće, otkrila je na koji se način nosi s problemima te kako uspijeva održavati nezavisnu scenu na životu.

- Kakav je status nezavisne plesne scene u Splitu, odnosno u Dalmaciji, gdje nekima to još možda zvuči i egzotično?

- Od 2013. godine u Splitu postoji sustavna logistička podrška za nezavisnu scenu unutar Platforme Doma mladih, no financijski i infrastrukturno uvjeti su daleko od zadovoljavajućih. Ipak, vjerujem da se upravo financiranjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u iznosu od skoro pola milijuna kuna osigurao opstanak nekoliko udruga. U Šibeniku djeluju Udruga "Sjene" s dugogodišnjim Šibenskim međunarodnim plesnim festivalom te Osnovna škola za balet i suvremeni ples pri Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca koju vodi Natko Duvnjak. U Zadru djeluje Zadarski plesni ansambl s vlastitim produkcijama i festivalom sola Monoplay te "Zadar snova" koji često poziva, ali i producira odlična suvremena djela na području izvedbene umjetnosti i plesa. Za razliku od prošle godine, sredstva za suvremeni ples iz budžeta Ministarstva kulture smanjena su za 60.000 kuna. Suvremena plesna umjetnost u Splitu u rezultatima je zastupljena nultim postotkom, što dokazuje da treba raditi više na poticanju suvremenih izvedbenih praksi. Za drugi po veličini grad u Hrvatskoj, s projektom obnove Doma mladih na pomolu, taj je podatak u krajnju ruku vrlo zabrinjavajući.

- Pretpostavljam da vas je to dodatno okrenulo prema EU fondovima? Dojam je da mnogi kulturnjaci to tek trebaju "otkriti"?

- EU fondovi prekogranične suradnje područje je na kojem sam zapravo magistrirala stručni specijalistički poslijediplomski studij u projektnom menadžmentu i vrlo su zgodni za organizacije civilnog društva jer vam omogućuju sudjelovanje sa samo 15 posto udjela sveukupnog budžeta, pod uvjetom da je prioritetna os programa definirana kroz kulturni sektor. Kreativna Europa je najpoznatiji fond u kulturi, ali za nju prema novim pravilima partneri moraju osigurati 40 posto udjela sveukupnog budžeta. Ono što je bitno jest imati ideju i projekt, a sigurna sam da će se pronaći i odgovarajući fond. Veliki potencijal leži i u Europskom socijalnom fondu koji potiče zapošljavanje i projekte u obrazovanju, za socijalno uključivanje i dobro upravljanje. Zanimljivi fond je i ERASMUS+ koji imam namjeru ove godine razraditi i aplicirati zajedno s Antonelom Tudor-Tomaš, dopredsjednicom Zajednice Talijana u Splitu.

- Što sada planirate kad je riječ o apliciranju na EU fondove?

- Sada radim na pripremanju projektne ideje za EU fond INTERREG Hrvatska, BiH i Crna gora u suradnji s Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH. Za vrijeme otvorenog natječaja EU fonda Adrion, predložila sam Službi za kulturu i Službi za gospodarstvo, turizam i EU fondove Grada Splita suradnju na izradi projektnog zadatka koji bi pozicionirao implementaciju solarnih kupa na krovišta zgrada u gradskom vlasništvu u području zaštićenog dijela stare povijesne jezgre. Naime, na natječaju za zakup gradskih prostora dobili smo neadekvatan prostor za rad, i jedina prilika da napravimo nešto na obostranu korist Grada i IKS festivala jest da taj dobiveni prostor u Varošu obnovimo putem EU fondova. S obzirom na inovativne prakse u umjetnosti s kojima se susrećemo, ali i na stvarne potrebe i specifičnosti prijavitelja došli smo na ideju ekomuzeja.

- Ekomuzeja?

- Da, s ciljem da potaknemo očuvanje kulturnog i prirodnog baštinskog kontinuiteta i dijaloga građana u ekosustavima od posebnog mediteranskog značenja. Smatram da će ovakav projekt podignuti svijest o održivim mikrozajednicama kao mjestima skladnog kreativnog susretišta, poboljšati konzervaciju kulturne baštine i iskoristivost inovativnih obnovljivih izvora energije te na koncu revitalizirati kapacitete ljudske zajednice kroz kulturni program.

- Vjerojatno nešto slično već zapravo postoji u svijetu?

- Ovakvi inovativni modeli suživota građana u očuvanju zavičaja nisu novost u Europi i početak njegova uspostavljanja datira u Francuskoj 1971. godine, kada se ovaj termin cjelovite interpretacije baštine proširio na 200 europskih destinacija i stvorio smjer Nove muzeologije. U okviru projekta ekomuzeja veliki pokretač kreativne energije nalazi se u participaciji i integraciji građana i sektora civilnog društva. Snažnu paradigmu vidim i u javnim upravama, da takve nove ekosisteme prezentiraju, komuniciraju i naposljetku održe kao turističku atrakciju kroz vrijeme. S obzirom na recentnu raspravu o budućnosti zoološkog vrta na Marjanu trebalo bi pozicionirati Varoš kao živi ekomuzej i osmisliti tematsku rutu do Marjana za posjetitelje. U ovome vidim veliki potencijal dodatne turističke ponude, ali i snažan generator inkluzije, participacije i integracije svih građana Varoša u kulturna događanja i sadržaje preko cijele godine. Projekt ekomuzeja mogao bi vrlo ozbiljno nadopunjavati sadržaj secesijskih zgrada na Marjanu, kad se jednom obnove. Naravno, ako Grad Split izrazi želju biti partner na projektu.

- Jeste li se pritom ugledali na neke domaće primjere?

- Činjenica je da je posljednjih godina došlo do izvjesne inovacije kroz poticajni princip participativnog turizma upravo preko modela ekomuzeja koji sugerira identitetske prepoznatljivosti izvorišta, odnosno autohtonosti, u ovom slučaju u mediteranskom području. Prvi takav ekomuzej u Dalmaciji zasigurno je "Muzej Zemlja od mora - Terre Marique" koji promovira jedinstvenu kulturnu baštinu Komiže - falkušu, promiče razvojne modele koji se temelje na očuvanju tradicije i "života kakav je nekoć bio", umjesto onih koji se oslanjanju na masovni turizam i koji svoju budućnost vidi u kulturnim programima u kojima će biti angažirana ukupna lokalna zajednica. Dobri primjeri ekomuzeja izvan Dalmacije jesu ekomuzej Batene u Rovinju te Kuća bajki Ivane Brlić-Mažuranić u Ogulinu.

- Kako napreduje priprema projekta?

- Opisni, to jest "soft dio" projekta, napisan je, što čini ukupno dvije trećine cjelokupnog rada na ovom EU projektu a sada slijedi onaj najzabavniji i najkreativniji - definiranje partnera, aktivnosti svakog od partnera u zadanim okvirima i razrada troškovnika a tu odgovornost preuzima nositelj projekta, u ovom slučaju Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BIH, naravno uz moju pomoć ako zatreba. Ako Split potvrdi službeno partnerstvo na projektu, ja se najviše veselim provedbi i postavljanju solaranih kupa na krov našeg prostora u Varošu.

- Kakva je suradnja s gradskom upravom?

- Odlična i ugodno iznenađujuća! Vidim da su me prihvatili kao ozbiljnog partnera, što me raduje. Postoji sluh za ideje građana samo je potrebno pronaći pravo vrijeme, partnere, i ideju da sve sjedne na mjesto. Ova ideja ima smisla, no je li prihvatljiva od strane vladajućih struktura - vidjet ćemo. Pročelnik za kulturu, umjetnost i staru gradsku jezgru, Siniša Kuko, pokazao je početni entuzijazam koji je pokrenuo cijelu priču da se razvije i zapravo da nije bilo njega, ideja se ne bi razvila do stadija u kojem je danas. Dosta gradskih prostora namijenjenih za civilni sektor propada jer nema novca za sanaciju. Ako ne uspijemo, zadovoljit ću se i zamjenskim prostorom, no to neće riješiti problem u Sinovčićevoj 6.

- Otkako ste pokrenuli IKS Festival, je li se kod Splićana povećao interes za suvremeno kazalište i ples?

- Svakako! Mogu se pohvaliti da smo zbilja podigli vidljivost suvremenog kazališta i plesa na pozornici Amfiteatra u Domu mladih. Svake godine sve je više publike, što je ujedno i dokaz da je projekt obnove Doma mladih isplativ i održiv.

- S obziro na to da plesna scena u Splitu baš i nije nešto previše živa, kako pratite novosti na području suvremenog plesa? Svaka čast internetu, ali...

- Koliko mi obaveze i financije dozvoljavaju, putujem na europske festivale i u dogovoru s producentima iz drugih zemalja koji rukovode plesnim centrima razmjenjujem ideje. Jako dobro surađujem s Tanquartier Wien. Dom mladih pokušao se pozicionirati kao dvorana u "cloud" tehnologiji, koja će omogućiti prijenos digitalnih zapisa predstava s drugih europskih pozornica. Nemam ništa protiv navedene ideje, no mislim da projekt Doma mladih mora imati snažnu društvenu komponentu jer se kod nastupa uživo glazbeno scenskih i izvedbenih djela događa posebna čarolija koja je prijemčljiva i dinamična, koja će omogućiti isplativost projekta s financijskog, socijalnog, ali i okolišnog aspekta a to je - cirkulacija ljudi. I formiranje suvremenog društva i okruženja oko Doma kroz kulturne sadržaje. Za sada jedini otvoren natječaj na koji se može pozicionirati obnova Doma mladih je onaj poslovne infrastrukture, koja nužno ne isključuje kulturu i kreativne industrije niti civilni sektor, ali koji potiče pitanje njegove namjene i koristi. Voljela bih da to mjesto osvane i kao centar kulture i da bude primjer dobre prakse za odgoj i produkciju plesne kulture.

- Kako se osjećate kada vaš rad na nezavisnoj sceni ostane neprepoznat u "vašem" gradu?

- Moram priznati da me u početku to strašno ljutilo, no što vrijeme više prolazi, samo uzdahnem i idem dalje. Teško mi je bilo prihvatiti činjenicu da rad u kulturi, koji je u inozemstvu visoko cijenjen, kao i ideje koje su napredne, kod nas teško prolaze. Ako odmah i ne budete prepoznati, s vremenom se sve stavi u ravnotežu. Strpljenje i upornost, ako ćemo biti iskreni, te vrline sam dobro izbrusila sve ove godine rada u kulturi u Splitu. Studirala sam i radila sedam godina u Italiji, zemlji koja je naprednija u dosta segmenata i koja rado prihvaća inicijatore dobrih ideja, ne zbog toga što netko smatra da su njihove zamisli odlične, već što uzajamnim radom na njima više dionika može imati koristi i vrlo brzo se zbilja pokažu unosnima. Italija je zemlja koja zna usmjeriti potencijale. Ali nikad mi nije žao što sam se vratila. Ovo je moj grad. I jedva čekam novi zadatak jer u pitanju je uvijek ples.


Decentralizacija

- Što iz vaše pozicije očekujete od novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića?

- Prvenstveno, u ovom slučaju, mogu govoriti iz pozicije nekoga tko već deset godina radi na području nezavisne kazališne kulturne scene. Oko 80 posto sredstava za IKS Festival pronalazili smo iz drugih izvora, često međunarodnih, koji nažalost nisu uvijek stabilni, dok je samo 20 posto budžeta ovisilo o javnim potrebama Grada Splita. Festival ima smisla jedino ako ga podrže lokalne strukture, sve ostalo je nadogradnja. Nakon promjene svake vlasti osjeti se mala promjena u načinu financiranja, obično potaknuta ad hoc inicijativama ili inicijalnim obećanjima, no još ne vidim volju za promjenom ka reformiranju kulturnog sustava a ona ne leži u ideološkim manipulacijama u političke svrhe. Dolaskom novog ministra, već se promijenilo financiranje, a njegove izjave i stavovi potiču mnoge na razmišljanje. Osim toga, kultura nam je još uvijek na niskim granama, dok o decentralizaciji kulturnog sustava nema ni spomena.

 

Naslovnica Kultura