Scena Kultura

REDATELJ TREĆEG FILMA IZ SERIJALA O KOKU 'LJUBAV ILI SMRT' KOJI 6. STUDENOGA KREĆE U KINA

Daniel Kušan: Mladi su pametniji i sposobniji od nas

REDATELJ TREĆEG FILMA IZ SERIJALA O KOKU 'LJUBAV ILI SMRT' KOJI 6. STUDENOGA KREĆE U KINA

Rad s ovim mladim glumcima uvjerio me da će upravo ta generacija uspjeti riješiti sve današnje društvene probleme koje mi guramo pod tepih, jer su pametniji i sposobniji od nas

Iz djetinjstva se Daniel Kušan sjeća dviju ekranizacija očevih romana za djecu, ali ne u formi filma, nego TV serije. Prva je bila “Lažeš, Melita”, u režiji Milivoja Puhlovskog, u kojoj nema Koka, a druga “Operacija Barbarossa” Branka Schmidta, prema romanu “Zagonetni dječak”. U oba slučaja je Daniel, zajedno s ocem Ivanom Kušanom, dosta prisustvovao snimanju i učio kako izgleda filmski set. To mu je bilo vrlo zanimljivo iskustvo, premda onda još nije znao da se želi baviti filmom.

- Filmom sam se “bavio” u slobodno vrijeme sa svojim najboljim prijateljem, ali u to vrijeme je bilo teško doći do filmske kamere, pa baš i nismo snimali filmove nego je “bavljenje filmom” bilo samo pisanje ili crtanje stripova za koje smo onda maštali da ćemo ih jednog dana pretvoriti u film. Naši nikad snimljeni filmovi su po žanru bili isključivo filmovi strave ili znanstvene fantastike. Koka u mojim filmskim maštarijama tada još nije bilo.

Kako je izgledalo vaše filmsko odrastanje u osamdesetima?

- Još uvijek ih otkrivam, ali sada u nekim drugim žanrovima i temama. Kad sam bio dijete, onda sam, naravno, gledao filmove primjerenije djeci i mladima. U to vrijeme najveća faca zabavnog filma bio je Spielberg i njegovo društvo i štićenici (George Lucas, Robert Zemeckis, Joe Dante itd.) Filmovi koji su nas djecu tada fascinirali bili su “E.T.”, “Gremlini”, te serijali “Ratovi zvijezda” i “Superman” koji su zapravo započeti krajem sedamdesetih. U to vrijeme nije se moglo tako lako doći do filmova kao danas. U kina su filmovi znali doći i sa zakašnjenjem od godinu-dvije, a osim toga, bili smo ograničeni na samo dva tv programa.

Kad su se pojavili prvi VHS-rekorderi, nije još bilo ni videoteka, nego bi netko nabavio neki film i onda bismo svi išli to gledati kod prijatelja koji je imao VHS. Bilo je i niskobudžetnih akcijskih filmova koje smo obožavali ići gledati u kino, kao naprimjer “BMX banditi” ili serijal “Američki nindža”. Film za mlade iz osamdesetih koji me je najviše oduševio bio je “Povratak u budućnost”. I danas smatram da je to jedan od najboljih scenarija ikad napisanih u tom žanru.

Što mislite zašto se nitko nije mašio Kušanova junaka prije 2011. i vašeg “Koka i duhova“?

- Mašili su ga se, samo nisu na filmu, nego na TV-u. Osim “Barbarosse” (“Zagonetni dječak“), devedesetih je snimljena i serija “Ljubav ili smrt” u režiji Ladislava Vindakijevića. Možda bi, da smo imali jaču tradiciju snimanja dječjih filmova, došao i Koko na red. Ja sam već kad sam počeo studirati na Akademiji dramske umjetnosti, povremeno razgovarao s ocem o mogućnosti ekranizacije “Koka”. No, odlučili smo da ćemo pričekati dok ja ne steknem dovoljno iskustva da se uhvatim u koštac s tako odgovornim zadatkom.

Kako to da film za djecu, izuzev rijetkog primjera Ištvančićeva “Duha u močvari“ (2006.), nije bio “in“ početkom i sredinom nultih godina novog milenija?

- Naša filmska produkcija za djecu imala je svoj vrhunac u sedamdesetima prošle godine, a od onda je blago opadala sve do pojave “Duha u močvari”, “Koka”, “Šegrta Hlapića”... Smatram da je u devedesetim godinama prošlog stoljeća hrvatski film počeo u tehničkoj kvaliteti jako zaostajati za zapadnim svijetom. To je bio, uz ostale probleme o kojima se već puno govorilo, jedan od razloga zašto je interes za domaćim filmom drastično pao. Nije baš svejedno kad u kinima, uz savršeno snimljene hollywoodske spektakle sa surround-zvukom, gledate neki domaći uradak koji je malo mutan i ne čuje se baš najbolje.

Prije desetak godina stvari su se počele mijenjati i pojavom digitalije nama su postale dostupne iste tehnologije koje se koriste u svijetu (bar neke). Taj se napredak podudara s povratkom publike na domaći film općenito. To je također i jedan od razloga zašto su se ljudi ponovno počeli okretati i radu na dječjem filmu. Nadam se da će se taj pozitivan trend nastaviti jer je mlada publika željna dobrog domaćeg filma.

Jeste li osjećali veliku odgovornost prilikom režije prvog i trećeg “Koka“ s obzirom da su generacije i generacije čitale romane vašeg oca?

- Jesam. Naravno da u toku stvaranja filma mislim i na publiku, i na to kako da joj na najbolji način predstavim priču i likove filma. Ali, istovremeno sam odlučio da ću ja napraviti svog Koka, onako kako ga ja zamišljam, da neću podilaziti očekivanjima različitih generacija Kokovih fanova. Knjiga “Koko i duhovi” je napisana 1956., puno prije nego što sam se ja rodio. Ja sam svog Koka stavio u osamdesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme kad sam ja bio mlad.

To nije bilo iz nekih sebičnih razloga, nego iz potrebe da približim temu sebi, da mogu dobro znati o čemu pričam, da tako kažem. Pokušati podilaziti nečijim očekivanjima bio bi proces koji je automatski osuđen na propast. Smatram da kod filmskih adaptacija ne postoji samo jedna točna i dobra vizija. Evo, na primjer, Burtonov i Nolanov pogled na Batmana vrlo su različiti, ali oba su jako dobra. Tko zna, možda će netko drugi, za pedeset godina, napraviti novu verziju filmova o Koku, koja će se događati na svemirskom brodu.

Jeste li očekivali da će “Koko“ postati veliki kinohit? I što mislite koji su glavni razlozi da je postao?

- Nadao sam se da će Koko dobro proći, naravno. Od početka smo znali, moja ekipa i ja, da će nam je prijem kod mlade biti publike jedini pokazatelj jesmo li napravili dobar film ili ne. Ono što je mene posebno iznenadilo, u pozitivnom smislu, da je film “Koko i duhovi” obišao mnoge festivale dječjeg filma, na svim kontinentima, i da je svugdje dobro prošao kod djece. Isti uspjeh je poslije ponovio i njegov nastavak “Zagonetni dječak”.

Koliko još uvijek ima Koka u vama? Ili, koliko je nekad bilo Koka u vama?

- Ja sam odrastao s Kokom i s romanima o Koku kao i većina moje generacije. Njegov pustolovni duh i zanimljiva dječačka razmišljanja zanimljiva su mi i sada, dok ponovno proučavam sve Kušanove romane radeći na ovim filmovima. Ne mogu reći da sam kao dijete bio previše avanturistički nastrojen kao Koko, u smislu nekih detektivskih istraživanja. Možda sam htio biti, ili sam težio tome, ali uglavnom sam bio prilično miran dječak. Moje “avanture” su uvijek bile više misaone.

Koliko ste još u dosluhu s djetetom i tinejdžerom u sebi?

- Kod oba filma sam sam se trudio i pokušavao prizvati taj dječački i tinejdžerski duh i prisjetiti se mladenačkih dana i razmišljanja. U tome mi je i pomogao i rad s mladim glumcima, čiji me entuzijastičan duh inspirirao na to. Mislim da smo se ja i oni nekako našli na pola puta. Oni su se morali malo uozbiljiti, jer film je i ozbiljan posao, a ja sam morao malo “podjetinjiti”. Mislim da mi odrasli stalno čekamo neki dobar trenutak da probudimo dijete u sebi, bar na neko vrijeme, a rad na ovim filmovima je bila sjajna prilika za to.

Je li teže snimiti film za djecu ili tinejdžere?

- “Ljubav ili smrt” je film za mlađe tinejdžere, ali može ga gledati i mlađa publika, ona koja je uživala u prva dva nastavka “Koka”. U oba slučaja smo se pridržavali pravila žanra, ali “Ljubav ili smrt” je toliko neobičan film koliko je i književni predložak neobičan. Kušanov roman je pisan tako kao da ga je, kao, Koko sâm pisao, a pisac je poslije njegov tekst ispravljao i komentirao crvenom olovkom. I sve se to može vidjeti u knjizi. Takav originalan koncept nisam nigdje drugdje vidio. Premda je roman novijeg datuma i nije doživio toliko puno izdanja, danas ima kultni status i mnogima je najdraži dječji roman Ivana Kušana. Meni također. Ja sam sličan koncept primijenio u filmu, samo bez “autorovih” ispravaka i komentara. Pustio sam Koka da manje-više sam sebi zakomplicira svoj ljubavni život. Ostali su mu, kao korektiv, tek njegovi prijatelji koji će mu pomoći oko razrješenja.

Koliko se Koko promijenio od prvog do trećeg filma?

- Osim što je narastao za dvije glave, Koko se kroz ova tri filma razvijao u karakteru kako smo i planirali. U “Koku i duhovima” on je tek došao u veliki grad i polako se kroz film razvija u pametnog i sposobnog malog detektiva. U “Zagonetnom dječaku” on već suvereno vlada svojim pustolovnim životom, ali je pomalo bahat i zbog toga ima problema sa prijeteljima koji mu zbog toga malo zamjeraju. U “Ljubavi ili smrti” Koko ulazi polako u zadnju fazu odrastanja, i tu se polako gubi u novim vrstama problema, primarno onima koji se tiču djevojaka.

Za prvi film ste sedam mjeseci tražili djecu glumce. A za ovaj treći?

- Opet smo dugo tražili mlade glumce. U ovom filmu ima više velikih dječjih uloga, osim likova iz prošlih filmova, poput Zlatka, Marijane i Mikija, pojavljuju se i novi likovi: Melita, Ema, Žohar i bezimena djevojka u koju je Koko zaljubljen, koju smo mi nazvali “Zagonetna djevojka”. Mislim da smo skupili kvalitetnu mladu ekipu, i na snimanju su svi jako dobro “kliknuli” zajedno.

Je li vam sada možda žao što je Koko smješten u osamdesete, a ne u moderno doba mobitela, Facebooka itd? Mislite li da bi se publika s junakom mogla još više poistovjetiti, posebice ova (mlađa) tinejdžerska na koju tipuje “Ljubav ili smrt“?

- Mislim da ni jedna generacija ili uzrast nema problema s praćenjem radnje iz prošlih vremena. Za film je bitno da ima svoju unutarnju dosljednost, svoj interni svijet koji je zanimljiv. Ja sam kao mladić gledao kaubojske filmove i uživao u njima, premda u njima nije bilo tramvaja, televizora ili stripova.

Facebook je već pun “trailera“ i “teasera“, a najviše “lajkova“ je dobio onaj naslovljen “Ja nisam nikakav balavac. Ja dobro znam šta je ljubav“. Znaju li moderni tinejdžeri što je ljubav u ova neka otuđena vremena?

- Sigurno da znaju. Moja generacija se možda osjeća otuđeno u informatiziranom svijetu u kojem komunikacija postaje sve brža i površnija, iz naše perspektive. Ali, mladi, koji su odrasli uz pametne telefone, internet i društvene mreže, dobro znaju iskoristiti te prednosti da svijet prilagode svojim potrebama. Premda su međuljudski odnosi koje oni stvaraju drugačiji od naših (pa ih se mi zbog toga bojimo), još uvijek su jednako intenzivni i ljudski. Rad s ovim mladim glumcima uvjerio me da će upravo ta generacija uspjeti riješiti sve današnje društvene probleme koje mi guramo pod tepih, jer su pametniji i sposobniji od nas.

Koliko je Facebook danas važan kao reklamna platforma filmova?

- Za mene je Facebook dobra platforma jer mi pruža mogućnost neposredne komunikacije s gledateljima i ljubiteljima filmova o Koku.

Prvi “Koko“ je izašao 2011., a treći ove godine. Jesu li tri godine idealan razmak između prvog i trećeg filma?

- Uvijek dobro dođe više vremena, ali mi smo uspjeli održati razmak od godine i pol između svakog filma. I sve to uz dva kreativna tima koji paralelno rade. Ja sam radio na prvom i trećem filmu, a u međuvremenu je drugi film režirao Dražen Žarković po scenariju Hane Jušić. Hana je upravo završila i scenarij za četvrti film, “Uzbuna na Zelenom Vrhu”, koji će režirati Čejen Černić, mlada i talentirana redateljica koja je također u našoj ekipi od početka. Međutim, u tom filmu će glumiti novi mladi glumci, jer su Antonio Parač i njegovi kolege sad već prerasli Koka i njegove prijatelje.

Idete hollywoodskim ritmom izbacivanja nastavaka, jednako kao što ste i u naslov filma nadodali ime junaka pa sad on glasi “Koko 3: Ljubav ili smrt“...

- Službeni naziv filma je samo “Ljubav ili smrt”, a ime “Koko” nam dođe nešto kao Jamesu Bondu broj “007”. Služi samo za prepoznatljivost serijala.

Koko je, znači, postao (jedini) hrvatski filmski brend?

- Kao lik koji se ponavlja u filmskom serijalu, vjerojatno jest. Hrvatski film ima neke svoje druge “brendove” u imenima ljudi koji rade filmove, kao što su Vinko Brešan, Ivo Gregurević, Zrinka Cvitešić itd.

Film u kina kreće isti dan kao i SF blockbuster “Interstellar“ Christophera Nolana, horor “Rogovi“ s bivšim Harryjem Potterom Danielom Radcliffeom i teen-romansa “Na kraju duge“. Strahujete li od konkurencije?

- Ne ramišljam o konkurenciji previše. Film nije utrka u kojoj se pamti samo pobjednik. Puno je tu elemenata koji određuju gledanost nekog filma, ne samo kvaliteta. Na te druge elemente ja nemam puno utjecaja. Meni je važno da što više ljudi vidi film, ali mi je jednako važno da se svidi onima koji su ga pogledali.

Radcliffe je nepovratno odrastao. Vidite li Antonija Paraća u budućnosti da bježi imidža Koka u druge žanrove i uloge?

- Antonio je stekao ogromno glumačko iskustvo u ova tri filma, i pokazao veliki talent. On trenutno nije baš siguran da će se dalje nastaviti glumom jer ga zanimaju i druge stvari. Ali, nema veze, ima se još vremena pet puta predomisliti.

“Ljubav ili smrt“ kreće u više od 40 kina diljem Hrvatske. Očekujete li rekordnu gledanost ne samo za serijal, već i šire?

- Kao što sam rekao, puno elemenata utječe na brojke. Drago mi je da film kreće u tolikom broju kina i da će biti dostupan toliko širokoj publici. Očekujem, zapravo nadam se, da će se film svidjeti ljubiteljima prijašnjih filmovima, a i onima koji ga gledaju kao zasebnu cjelinu.

marko njegić
DAMJAN TADIĆ/CROPIX

Kino Mediteran

U suradnji s projektom Kino Mediteran, "Koko 3" će posjetiti i druga mjesta i gradove u kojima redovan kinoprogram ne postoji.
- Jako mi je drago da taj projekt postoji, da i nove sredine dobiju šansu da pogledaju što više naslova u kinu. Uz sve tehnološke napretke interneta i televizije, gledanje filma u kinu je poseban doživljaj i kao takav će sigurno još dugo opstati.


Naslovnica Kultura