Scena Kultura

zadar snova

Kiš u slikama

zadar snova

Kombinacijom snažnih slika i ekspresivne interpretacije izvođača Buljan je sudbinu ‘iskrenog revolucionara’ dao sa ‘žestokim’ scenama karakterističnim za fizički teatar

Da ‘revolucija jede svoju djecu’, možda zvuči kao banalna doskočica, ali definitivno jest točan ishod “Grobnice za Borisa Davidoviča”, nove predstave u režiji Ivice Buljana, koja je svoju hrvatsku premijeru imala u ponedjeljak navečer na 18. Festivalu suvremenog kazališta “Zadar snova”.

Novi rad po mnogima najznačajnijeg suvremenog hrvatskog redatelja dvorana Kazališta lutaka dočekala je ispunjena do posljednjeg mjesta, a među publikom su se posebno isticale grupe gostiju, najviše novinara i glumaca, iz Splita, Šibenika, Zagreba, Beograda i Ljubljane.

Za predložak svoje nove predstave, koja je svjetsku premijeru imala sredinom srpnja na Mittelfestu (Cividalle), Buljan je uzeo jednu priču iz poznate knjige Danila Kiša, velikog jugoslavenskog književnika i političkog disidenta, koja je nakon objave 1976. izazvala snažan kulturni i politički skandal u bivšoj državi.

Sačuvan original Danila Kiša

Kiš u “Grobnici” u borgesovskoj maniri iznosi biografiju Borisa Davidoviča, zvanog Novski, ruskog Židova, stvarnog povijesnog lika i sudionika Oktobarske revolucije, koji je krajem tridesetih godina prošlog stoljeća stradao u Staljinovim čistkama.

Knjiga otvoreno govori o zločinima i brutalnosti dogmatskog komunizma, što je Kišu u Jugoslaviji krajem sedamdesetih stvorilo silne probleme, zbog čega uskoro emigrira te život i karijeru nastavlja u Parizu. Na koncu tamo i umire, ogorčen i usamljen, kao i njegov junak koji je za službenu povijest zauvijek ostao nepoznat. U njegovu čast, točnije u čast njegove duše, Kiš mu podiže “grobnicu” po uzoru na grčki kenotaf.

U skladu s postavkama postdramskog kazališta i Pasolinijevog “Manifesta za novo kazalište”, Buljan je svoj kazališni jezik odavno lišio, kako sam kaže, “brbljavog” tradicionalističkog teatara, a kako mu nije bliska ni akademska avangarda, kazalište smatra načinom borbe protiv masovne kulture i zaborava.

U tom duhu, kompleksnu i zgusnutu novelu o životu jednog zaboravljenog revolucionara, Buljan je uprizorio s devet izvođača kroz devet perfomansa, dramaturški povezanih u linearnu cjelinu. Izvođači, odnosno glumci, izloženi su oku promatrača u svakom trenutku, od početka do kraja predstave, naglašavajući doslovnost dramskog koncepta o jedinstvu prostora, vremena i radnje.

Tekst izvornika pretrpio je mimimalne dramaturške intervencije, a tijekom sat i pol, nižući slike, pratimo životni put Novskog, njegove dileme, sumnje i razočaranja, uspone i padove, kao čovjeka i revolucionara, koji se do posljednjeg daha, u sovjetskim tamnicama, borio da ostane moralno neokaljan.

Kombinacijom snažnih slika i ekspresivne interpretacije izvođača Buljan je sudbinu jednog “iskrenog revolucionara” transponirao kao kritiku vremena protkanu bizarnim likovima, glazbenim brojevima i “žestokim” scenama karakterističnim za fizički teatar.

Sve to dodatno produbljuje intenzitet razmjene između izvođača i gledatelja, pa je zadarska publika, navikla na drastičnije i provokativnije sadržaje na Zadru snova, predstavu na kraju nagradila dugim, olakšavajućim pljeskom.

IVICA NEVEŠĆANIN
LUKA GERLANC/CROPIX

Producenti i ansambl

Predstava “Grobnica za Borisa Davidoviča” nastala je u produkciji Hartefakt i Bitef teatra iz Beograda, zagrebačkog Novog kazališta, Zadra snova i Mini teatra iz Ljubljane. U njoj su nastupili Aleksandra Janković, Milutin Milošević, Vladimir Aleksić, Boris Vlastelica, Iva Kevra, Benjamin Krnetić, Marko Grabez, Nikola Malbaša i Stipe Kostanić. Dramaturginja je Maša Seničić, skladatelj glazbe Mitja Vrhovnik Smrekar, kostime je osmislila Ana Savić Gecan, a dizajn svjetla i scene u rukama je umjetničkog dvojca Son:da.


Naslovnica Kultura