Scena Kultura

HNK Split 16. lipnja

Laibach predstavlja novi album u splitskom teatru

 HNK Split 16. lipnja

Prepoznavati heroje novog doba, ‘digitalne’ Prometeje slobode, nije toliko ni opasno ni uzbudljivo kao što je bilo 1987. u bivšoj Jugoslaviji mahati križem, ali to nipošto ne znači da je ‘Laibach’ pročitano glazbeno štivo

Masa je na ulici/Viču da bi ih se čulo/ Čujem jeku glasova/Jako se trude/Ali uši su začepljene…Vidim milijune ruku/ Podinutih prema nebu/ Vidim slike sramote/Jako se trude/Ali oči su sklopljene … Europa se raspadaU nedostatku rata/ Propitujemo mir/U nedostatku boga/Molimo se policiji…Oceani ljudi/Oceani duša/Jako se trude/Ali umovi su zatvoreni… Europa se raspada

Ovako zvuči prijevod pjesme "Eurovision", jedne od idejno možda najindikativnijih s albuma "Spectre", najnovijega u nizu slovenske skupine "Laibach", koji će u ponedjeljak 16. lipnja promovirati i u splitskom HNK u sklopu IKS festivala. Album se najavljuje kao novi list u povijesti skupine iz Trbovlja.

“Album ‘Spectre’ po mnogo čemu će označiti novo poglavlje u povijesti 'Laibacha'. Velik i važan, ali, usudili bismo se reći, i opasan korak naprijed za grupu koja se politički nikad nije jasno opredijelila, ali je konstantno analizirala politiku kroz svoja djela. Sad je došlo vrijeme da se puno toga promijeni jer 'Spectre' doslovce zvuči kao politički manifest u poetskoj formi. S novim tekstovima i pjesmama 'Laibach', koji je uvijek djelovao kontroverzno ili odavao dojam da djeluju, jasno zauzima stranu i svjesno napušta udobnost svoje nekadašnje političke slobode i neutralnosti" - deklariraju press-materijali.

Opis

Manje uzbudljivi marševi

Istini za volju, publika je pomalo zaboravila na "Laibach" od 90-ih naovamo, što je donekle i logično. Naime, s promjenom ekonomsko-društvenog obrasca, kako za bivšu Jugoslaviju, tako i za dobar dio ostatka Europe, militantno deklamiranje Milana Frasa uz ritam marša i jake duhačke sekvencije nije više bilo tako uzbudljivo kao prije. U “anything goes” ambijentu nakon 90-ih, cijela je retrogradna priča nove slovenske umjetnosti vjerojatno iscrpila svoje estetske ideale i u nekoj ironičnoj realizaciji doista postala passé.

Ukratko, televizijska je zbilja postala provokativnija od onoga što su o njoj mogli reći umjetnički posrednici. Bar za neko vrijeme. 2001. otvorena je teška nova knjiga svjetske povijesti, koja retke svojih poglavlja zgušnjava na različitim frontovima globalnog postojanja; od arapskih revolucija, preko globalne ekonomske krize do krize identiteta europske ideje i odgovarajuće demokracije.

S tog izvora pije novi "Laibach". Prepoznavati “heroje novog doba, ‘digitalne’ Prometeje slobode u Bradleyu Manningu, Edwardu Snowdenu i Julianu Assangeu" nije toliko ni opasno ni uzbudljivo kao što je bilo 1987. u bivšoj Jugoslaviji mahati križem... Rječnikom B.B. Kinga, uzbuđenje je nestalo, ali to nipošto ne znači da je "Laibach" pročitano glazbeno štivo. Naprotiv, reakcije na njihove koncerte uglavnom su jako pohvalne, kolega Dragaš drži da su opet svjetski relevantan bend, moćna zvučna slika ispred koje je efektno gledati i slušati Milana Frasa i Minu Špiler.


Jakov KOSANOVIĆ






Naslovnica Kultura