Scena Kultura

SPOMENIČKA BAŠTINA

Trogir će priznati Ivana Vitića

SPOMENIČKA BAŠTINA

Foto: Cropix

Iako su izuzetan opus i prepoznatljivost “rukopisa” Ivana Vitića poznati, detaljno analizirani i pravilno valorizirani od struke, jedna javna rasprava, ona održana u Trogiru koncem minule godine, kao da je ponovno skrenula pozornost na sjajnog arhitekta.

Na Šibenčanina čije su se intervencije primjereno i primjerno sljubile s djevičanskom ljepotom i spomeničkim naslijeđem u Dalmaciji. Vitića ćemo pamtiti i vraćati mu se zahvaljujući vrhunskim primjerima modernističke arhitekture u Hrvatskoj, pa i po seriji motela uz Jadransku magistralu, objekata iznimnih estetskih i urbanističkih vrijednosti.

Kampanja za zaštitu Motela Trogir Udruge za suvremene umjetničke prakse “Slobodne veze”, bolje reći inicijativa koja je ekspresno Facebookom okupila petstotinjak zagovornika, pred svojim je okončanjem - preventivna zaštita objekata tek što nije pretočena u trajnu! Slijedi akcija za spas riječkog motela istoga autora - najavljuje Saša Šimpraga. 

Obnova da, ali kakva

Trogirski motel, otvoren tek dan nakon puštanja u promet Jadranske magistrale, danas dakako devastiran kao puno toga “nepotrebnoga”, nastojanjem spomenutih trebao bi osigurati status spomeničke baštine kojoj bi upis u registar kulturnih dobara RH garantirao da će sadašnji ili budući vlasnici, motel, ali i pripadajuće područje parka Soline, tretirati kao jedinstvenu vrijednosnu cjelinu, čija obnova mora poštovati načela konzervatorske struke.

Nije sve bez vraga i ma koliko vam se činilo apsurdnim nije tolika tragedija ni kad objekti stoje zapušteni. Ta, obnovit će ih se kad-tad, jer goreg zla nema od toga kad se već obnove na način da ih ni “rođena mati prepoznati ne može”. Upravo to dogodilo se subjektu priče s nekadašnjim Domom JNA u Šibeniku i motelom u Biogradu.

Bez obzira na (ne)uspješnost adaptacija, izgubili su svaku vezu s Vitićem. “Motel u Trogiru za lokalnu je zajednicu jednako tako važan dio identiteta kao i srednjovjekovni, odnosno renesansni spomenici u susjedstvu”, ocjenjuje Silva Kalčić, izvršna urednica monogarfije o arhitektu objavljene prije osam godina.

Serija motela uz magistralu u Rijeci, Biogradu i Trogiru jedinstveni je primjer specifične turističke tipologije i posljedica urbanizacije inicirane masovnim turizmom.

Arhitektonski pristup identičan ponajboljim Vitićevim realizacijama poput Stambenog bloka u Laginjinoj u Zagrebu, Kockice na Prisavlju, Paviljona broj 40 na Velesajmu, nebodera na Pojišanu i Špinutu, Domu JNA u Komiži, odmarališta u Baškoj Vodi..., legitimira mondrianovska igra, ali i čitljiv kontekst korištenja kamena koji motele vezuje za ranije realizirane radove poput Pionirskoga grada u Zagrebu. Vitićev motel u Rijeci struka je prepoznala i nagradila tadašnjim “arhitektonskim Oscarom”, prestižnom nagradom “Borbe”. 

Kao iz američkih filmova

Poslijeratno razdoblje što se tiče hotelske izgradnje ostat će u znaku Vitićevih ostvarenja paviljonskog modela. Uspio je realizirati objekte koji su revalorizirali fizionomiju tradicionalnog ambijenta, a da pri tome nisu činili ustupke spram prošlosti. Trogirski primjer slikovito je naselje malih građevina, humanih proporcija i funkcija, urbanistički povezanih u cjelinu, a u skladu sa zatečenom konfiguracijom.

Godine 1965. poljoprivredni industrijski kombinat „Sljeme“ otvorio je istovremeno motele u Trogiru, Biogradu i Rijeci. Lanac motela uzor je pronašao u Italiji, u sličnim objektima niklim uz autostradu. Svoj prvi projekt koji će postati predloškom za tipiziranje Vitić je izradio 1962. godine baš za investitora u Trstu.

Za Trogir i ulančane motele koristio je upravo tršćanski projekt, i to smanjenog opsega i različitih elemenata. Od cjelokupnog programa izgradnje motela predviđenih za gradnju u Umagu, Primoštenu, Biogradu, Rijeci i Trogiru, izvedena su njih tri. Sljedeće godine Vitić će izvesti još jedan motel koji pripada istom tipu, motel “Košuta” kod Kragujevca. Biogradski slučaj u biti je zrcalna slika urbanističke situacije trogirskog motela.

Ostat će za povijest činjenica da su Vitićevi moteli bili iznimka u tipologiji jadranskog turizma, a u analizama vjerojatno prevladati mišljenja da je ideja za ovakve građevine u tadašnje jugoslavensko socijalističko društvo “uvezena” iz američkih filmova. Bilo kako bilo, genijalnost je Vitića ne samo u estetici nego i u praktičnosti, jer je već tada osjetio potrebu brze gradnje i polumontažnog projektiranja.

Igor Brešan

D. Kovačić: Veliki arhitekt

Vitić je neosporno veliki arhitet, sva njegova djela pripadaju baštini. Trogirski motel koncepcijski i vrijednosno zaslužuje pažnju i brigu sredine. Kuće su vam kao i ljudi, ne možete od žena tražiti da budu funkcionalne i lijepe. Od njih se očekuje više od toga, da budu - dobre! Vitićeva ostavština to najbolje svjedoči.

D. Pejković: Moderan i lokalan

U Vitićevim realizacijama prepoznajemo virtuoznu sintezu moderne arhitekture s lokalnom graditeljskom tradicijom. Zato su i danas privlačni i zanimljivi ekspresivni volumeni s izrazitim mediteranskim značajkama. Na njih smo ponosni jer su specifična vrijednost u našoj arhitektonskoj i kulturnoj tradiciji. Presuditi mu 2014., na temelju stanja objekata u kojem se danas nalaze, značilo bi osiromašiti našu budućnost, a to je - nepopravljiva greška.


Naslovnica Kultura