Scena Kultura

egostriper

Alem Ćurin: Strip je ognjica koja me je obgrlila prije 55 godina i ne pušta me od sebe

egostriper

Jadran Babić / CROPIX

Na posljednjoj je ovosezonskoj “Bookvici” u “Quasimodu” gostovao je splitski osobenjak, inače jedinstveni autor stripa i ilustracije, Alem Ćurin.

Najavljen kao Indijanac, kao Onaj Koji Piše U Slikama i Crta u Pričama, Ćurin je ovdje sa svojim uvodničarom Predragom Lucićem predstavio knjigu “Egostriper”, zbirku eseja i nostalgičnih zapisa o stripovima i njihovim autorima, u izdanju Matice hrvatske, Ogranka Bizovac, koju potpisuje urednik Vjekoslav Đaniš.

“Radi se o zbirci tekstova, objavljenih i neobjavljenih, posvećenih stripu kao mediju, strip-autorima i pobratimstvu lica u stripu. Riječ je o naslovima i autorima koji su osobno utjecali na mene, odvodeći me zauvijek na staze stripa, s one strane zrcala, te me formirali kao strip-autora i posvećenika medija.

Nisu to tekstovi suhoparnog analitičara, niti profi-kritičara-žicara koji piše laude, grebući se tako za blagoslov svojih idola. Jok! U većini slučajeva, pišem o stripovima svojeg dječaštva. Više su to pisma zahvale meni nepoznatim ljudima, strip-autorima i legendama koji su mi omogućili sretno djetinstvo, druge polovice pedesetih i prve polovice šezdesetih.

Zato je i rukopis knjige nosio radni naslov – “Masti i cukra”. Po prehrambrenom artiklu iz predtelevizijskog doba, što je othranio, podmazao i ojačao moju generaciju. Jer strip je ognjica koja me je obgrlila prije 55 godina i ne pušta me od sebe, niti joj je to namjera. Dječja bolest od koje on nema, niti nudi, niti žudim, lijeka!”, kaže Alem.

Ovo nije knjiga samo za ljubitelje stripa, premda su upravo oni knjigu odmah posuli lovorikama. Miljenko Jergović bilježi kako je Ćurin opet stvorio nešto “neusporedivo i neponovljivo, na rubu sirovog realizma i nadrealizma, a Ivica Ivanišević kako je to štivo koje se čita “halapljivo, s veseljem i strašću koju čuvamo za epizode omiljenih klasičnih i neklasičnih stripova”.

U tih par kvalifikacija sadržan je cijeli štos Ćurinova stvaranja. Premda se čini malo, doista nije. Nije jer ima dosta toga nevjerojatnoga. Tako, vjerovali ili ne, Ćurin u rujnu puni 60 godina. I nikad nije završio grafiku na zagrebačkoj ADU.

Kao 25-godišnjak napušta studij, kako bi se u cijelosti dao stripu. I strip, ilustracija, likovna umjetnost općenito, objeručke su ga uzeli. I škrto posuđivale drugim ambijentima. Ipak, u svakom je ostavio traga, pa makar to bila morska brazda, kao onda kad je živio od ulova na koći.

Cipli i girice, šanpjeri i škarpine, Ćurinu su iz ruku padali po papiru. Sigurno ste negdje vidjeli neki od njih. Ukratko, to je Ćurinov svijet, ontološka varijanta u kojoj se isprepleću različiti životni i pojavni oblici.

                                                                                                                                                                       Jakov KOSANOVIĆ

505 sa crtom

“Kada se treseš pod bijesnim naletima visoke temperature, dok ti se rub stvarnosti magli, a posjete su zabranjene, skriven od ostatka svijeta, pokriven do očiju zajedno sa šarlahom ili varičelama ili podušnicama ili kukurikavcem, spuštaš se do dna bunila praćen strip-likovima. Stari Mačak, Princ Valijant, Den Deri, Rasti Rajli, Rip Kirby, Tom Njuškalo, Krcko i Malecki te Čapa i Gru-gru samo su neki od tvojih čuvara, samo su dio tvojega cjepiva protiv kradljivaca snova. Ne može ti nitko ništa dok su oni tu. Zato ih treba sačuvati, hraniti na sigurnome mjestu, održavati stalnu temperaturu. Tebi to nije teško. Na tvojemu termometru čita se 505 sa crtom. Za stalno...”

Opus za bogove

Stariji omladinci sjećaju se upečatljivih ilustracija iz Omladinske iskre i Studentskog lista, nikad dokučivih “na prvu”, a kako 1991. postaje grafički dizajner HNK Split, devedesetih su jedino njegovi plakati za repertoar splitskog teatra i Ljeta ilustrirali teško shvatljive okolnosti bespuća povijesne zbiljnosti. Ako ne na ulici, Ćurinov rad tih godina sretao se i u Profilu, podlistku Nedjeljne Dalmacije, gdje je također radio kao ilustrator i grafički urednik, i konačno, u Feral Tribuneu, kojem daje specifični grafički pečat sve do gašenja splitskog tjednika. Danas je stalni suradnik Novosti. Međutim, posljednja nevjerojatna stvar u životu i radu Alena Ćurina jest činjenica da nikad nije živio od svog rada na stripu, i to dobro kao druga svjetska imena devete umjetnosti. Nije čak dobio ni toliko velikih nagrada koliko je trebao. O.K., dobio je Grand-prix na Međunarodnom beogradskom salonu stripa 2008. godine. Ali možda to i nije posljednja nevjerojatna činjenica u životu egostripera.

Naslovnica Kultura