Scena Kultura

ISTaknuti HRVATSKI POVJESNIČAR FILMA otkrio dnevniKE nacističkog ministra propagande

Daniel Rafaelić: Goebbels se zgražao nad NDH i ustaše smatrao kriminalcima

ISTaknuti HRVATSKI POVJESNIČAR FILMA otkrio dnevniKE nacističkog ministra propagande

Tražeći filmsku građu iz II. svjetskog rata, Rafaelić je analizirao dnevnike Josepha Goebbelsa i otkrio njegovu veliku netrpeljivost prema Paveliću, utemeljenu prije svega na Pavelićevoj nesposobnosti da se kao vođa nametne cijeloj naciji

Povjesničaru filma Danielu Rafaeliću od milja se tepa da je “Indiana Jones hrvatskog filma“, no pridjev uvaženog kolege Nenada Polimca definitivno nije neutemeljen s obzirom na to da se i on, kao i akcijski junak Indy, često petlja s nacistima.

- Indy se borio protiv nacista jer je kao filmski lik živio u njihovo vrijeme. Moj je zadatak istraživati upravo to vrijeme – što je Indy ili što su nacisti gledali tada u kinima, kakvi su to bili filmovi, kakve su filmove nacisti snimali u Hrvatskoj... to su pitanja na koja pokušavam pronaći odgovor – precizira nam Rafaelić, koji je u Berlinu našao senzacionalne dnevnike Josepha Goebbelsa, ministra propagande Reicha.

- Već šest godina sustavno istražujem razne njemačke arhive, posebno one filmske. Otprilike paralelno s tim završen je veliki njemačko-ruski projekt zajedničkog objavljivanja i tiskanja dnevnika njemačkog ministra propagande i narodnog prosvjećivanja Josepha Goebbelsa. Logično, traganje za hrvatskom filmskom baštinom, posebice u Berlinu, kao i njemačkim filmovima snimanim u Hrvatskoj prije i u vrijeme Drugoga svjetskog rata, doveli su me do čestog korištenja Goebbelsovih dnevnika kao povijesnog izvora. Naime, kao svojevrsni ministar filma, Goebbels je često davao opservacije o brojnim filmovima. Jasno, zanimalo me piše li stoga i nešto o burnoj i u njemačkom tisku obilato praćenoj sudbini Nezavisne Države Hrvatske. Ubrzo sam ostao zapanjen; Goebbels ne samo da prati situaciju, već ju i sam često kreira, komentira i ocjenjuje. Znao sam odmah da je preda mnom povijesni izvor prvorazredne važnosti – govori Daniel.

Daniel Rafaelić
U dnevnicima Goebbels ne notira vijesti o snimanjima filmova u NDH, ali je detaljan u opisu političke situacije kod nas.
- Ono što je vrlo zanimljivo jest činjenica da nema niti jednog upisa o endehaškoj kinematografiji, iako se iz arhivskih dokumenata, konačno iz spisa njegova Ministarstva propagande koje sam proučavao, vidi da je obilato pomagao stvaranje prve hrvatske profesionalne kinematografije. Ipak, često se dotiče prijeratnih njemačkih filmova koji su snimani u Hrvatskoj. Tako o tom iznimnom korpusu filmova (u koje spada i poznata “Princeza koralja”) govori izrazito nepovoljno. Smetala mu je kinematografska ležernost bez obrazovno-propagandne komponente, a upravo su takvi filmovi najčešće snimani kod nas – priopćava Rafaelić kojega je, kao specijalista za (kinematografiju) Nezavisne Države Hrvatske, neugodno iznenadio podatak da dnevnici ministra propagande Reicha otkrivaju kako je pogled iz nacističkog Berlina na Zagreb bio drukčiji od onog iz uvriježenih stereotipa, osobito u vezi Goebbelsovih kontinuiranih spominjanja zločina s ustaške strane, odnosno da su u njihovim redovima bili kriminalci.

- To je ujedno i najzanimljiviji dio dnevnika koji je vezan za NDH. Goebbels, naime, ne propušta svako malo osuditi ustaške zločine za koje navodi da se događaju diljem NDH, te ih stavlja i u širi kontekst. S jedne strane, navodi da partizanski pokret jača upravo zbog ustaških kriminalnih radnji, a s druge pojašnjava da ustaše na terenu čine isključivo kriminalci i manijaci. S obzirom na to da zapravo govori o nacističkim saveznicima, vrlo je zanimljivo vidjeti ovakva njegova razmišljanja. Podloga svega je Goebbelsova netrpeljivost prema Anti Paveliću zbog nemogućnosti potonjeg da se kod hrvatskog naroda etablira kao pravi vođa. Ulje na vatru dodaje i to što ga Goebbels gleda isključivo kao Mussolinijeva pijuna. Zato se u dnevnicima često s njim i izruguje. Posebno ovdje treba spomenuti doslovno Goebbelsovo zgražanje nad nakaznom Pavelićevom idejom da od NDH stvori kraljevinu s talijanskim vojvodom Aimoneom di Savoia Aosta kao kraljem. Ta je ideja i u samoj NDH dočekana sa zgražanjem, pa ne treba pretpostavljati kojim tonom to detaljno opisuje i Goebbels, pitajući se usput gdje je kraj Pavelićevoj submisivnosti pred Mussolinijem – nastavlja Povjesničar filma.

Pa ipak, Goebbelsu je, prema dnevnicima, bilo stalo do NDH i grizao se što joj ne može pomoći.
- Njemačka je tradicionalno polagala veliku vojnu i kulturnu pažnju europskom jugoistoku. Stabilnost tog područja osiguravala je Nijemcima mirno zaleđe tijekom napada i rata na istočnoj fronti. NDH je bila važan dio te slagalice pa je njemački vojni uspjeh bio direktno vezan za opstojnost i stabilnost Pavelićeve države. O hrvatskom nacionalnom pitanju Goebbels piše i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije tako da ne čudi njegova želja da se Hrvatima pomogne. Uz određene uvjete, naravno – priča Rafaelić.

Je li ga iznenadio podatak da je Goebbels cijenio Pavelićeva doglavnika Milu Budaka, postavljamo mu pitanje.
- Mile Budak je bio najomiljeniji političar u NDH. Ne čudi stoga da o njemu i Goebbels pozitivno piše. Konačno, predratni poziv Mile Budaka Hitleru da dođe i vojno riješi hrvatsko pitanje kao i izraziti antisemitizam, tijekom poznanstva s Goebbelsom svakako mu je mogao samo pomoći. Konačno, u ranijem dijelu svoga političkog života, Budak je bio i ministar bogoštovlja i nastave te je, jasno, imao mnoge zajedničke teme s ministrom propagande – kazuje Daniel.

Rafaelić veli da Goebbels nije mogao smisliti Pavelića osobno, štoviše zapisao je kako je Poglavnik “osakaćena tvorevina” i zaključio da su Hrvati “za sažaliti se nad njima”. To je bio njegov prvi dojam o Paveliću koji se uopće nije promijenio do samog kraja. Jedino ga hvali kada je (konačno) osudio javno Talijane, naravno nakon pada Italije. No, s druge strane, Tita je s vremenom cijenio, držao je da Pavelić u usporedbi s njim djeluje poput jadne figure i žalio što u njemačkoj vojsci nemaju takvog čovjeka, a to je mišljenje s njim dijelio i Hitler.

- Tito u Goebbelsovim dnevnicima od jedne polurazbojničke NKVD-ovske ličnosti postaje, kako se bliži kraj rata, iznimno cijenjena osobnost. Vjerojatno je i Goebbels shvatio da ima nešto posebno u komunistu kojeg podržavaju Amerikanci. Danas ostaje nejasno je li Tito ikad obaviješten što je i kako o njemu pisao Joseph Goebbels – pita se Povjesničar filma.

marko njegić

Hrvatsko izdanje dnevnika

Pripremate posebno izdanje koje će sadržavati sve Goebbelsove dnevničke zapise o NDH. Očekujete li kontroverzije?

- Da, izdanje je u pripremi i izići će u prvoj polovini sljedeće godine. Naravno da kontroverze očekujem, ali to je tako kad se bavite povijesnim izvorima. Povijest nije nikada crno-bijela, ona je baš uvijek siva i upravo kad pomislimo da je nešto jasno, pojave se neki novi podaci koji nam zamute ili pomaknu vizir. Tako i u ovom slučaju; ako analiziramo uvriježena razmišljanja, postavlja se pitanje kako je moguće da zločinac Goebbels osuđuje zločinca Pavelića, kako je moguće da nacist osuđuje ustašu, a hvali komunista itd., itd... To je ono napeto u bavljenju povijesti. Ta vječna neizvjesnost i potraga za krajnjom istinom. Ako to ne izazove kontroverze, onda ništa neće.


Znao je biti i iznimno zabavan

Ministar propagande Reicha je kao autor svojih zapisa često iznimno zabavan. Naravno da su antisemitski zapisi uistinu mučni za čitanje, ali drugi dijelovi dnevnika pisani su jako cinično i često zabavno. To pokazuje da je svoj autorski habitus svjesno žrtvovao ideologiji, a to je najtragičnije za jednog čovjeka – o Goebbelsovu stilu pisanja očitovao nam se Rafaelić s kojim je na prijevodu teksta radila i germanistica Iva Cikojević.


Naslovnica Kultura
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last