Scena Kultura

RETROSPEKTIva

Igra staklenih oblika Raoula Goldonija

RETROSPEKTIva

Navikli smo od skulptora da ih njihova istraživanja dovedu do neočekivanih, atipičnih materijala. Da ih recimo beton, željezo, aluminij... oduševe i zavedu u fantazijima, odnosno traženju tajnovitih uporabnih vrijednosti materije. No, bez obzira na do jučer nezamislive i nemoguće tehnološke odgovore i traženja, uglavnom zbog vještine i tajni zanata, još uvijek su rijetki “junaci” koji se bave staklom i njegovom obradom.

Ime velikog umjetnika i Splićanina Raoula Goldonija (Split, 27. siječnja 1919. – Zagreb, 24. ožujka 1983.) sjaji najsjajnije na prostorima bivše Jugoslavije, i šire, pa i danas gotovo da nema neku konkurenciju. U zadarskome Muzeju antičkog stakla svoju uzornu izložbenu djelatnost obogatili su uistinu vrijednom izložbom staklenih skulptura ovog umjetnika nazvanom jednostavno “Staklene skulpture”.

Motiv za fantaziju

- Nijedna materija u mojemu dugogodišnjem iskustvu nije budila toliko moju narav koliko staklo. Njegova osnovna svojstva - prozirnost, obojenost, krhkost, hladnoća, varljivost amorfne mase, sam put do transformacije u volumen, organizirano svjetlo u srčiki, pa sve do prostorne vrijednosti stakla - motivirala su moju fantaziju, zapisao je svojedobno Goldoni, pojašnjavajući interes za staklo, koji će se pretočiti u ljubav, strast.

Zadarska će izložba s 39 eksponata definirati stilistiku, nefigurativne, nadasve zaobljene organske oblike, ali i figurativne kompozicije s aluzijama na kristalizirane životinjske i ljudske glave. Za Goldonija je akademik dr. Tonko Maroević uz izložbu u zadarskome Muzeju antičkog stakla kazao kako je u pitanju “uvjerljiv primjer suvremenoga likovnog mišljenja i kongenijalnog korištenja discipline i medija što se diči milenijskim dugim trajanjem. Goldoni će se s posebnim senzibilitetom i radnim ulogom posvetiti obradi stakla.

S jedne će strane raditi skice za serijsku proizvodnju, dizajnirajući čaše, tanjure, flaše i vaze, a s druge se odati modeliranju unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata, što je najvećim dijelom i sadržaj aktualne zadarske izložbe”, kaže Maroević. Ive Šimat Banov je pišući svojevremeno o Goldoniju upotrijebio sintagmu “oblik svjetlosti”, ukazujući na kohezijsku snagu volumena, a istovremeno i na disperzivnu narav upotrebljene tvari. Gonetajući njihovu savršenu funkciju, Goldoni je umnožio odnose planova i umjesto sjena ponudio igru svjetlosnih odjeka, oživivši unutarnji prostor skulpture.

Tri elementa

- Za staklo sam se opredijelio onda kada sam osjetio da u njemu mogu svladati, s relativnom sigurnošću, tri osnovna elementa: svjetlo, volumen i prostor - kazao je Goldoni svojedobno. -Svjetlo definira postojanje volumena u prostoru, a kvantum svjetla zarobljenog krajnjim površinama oblika stalno je u pokretu pri minimalnoj promjeni kuta promatranja. Taj ritam i kretanje, njihove izmjene, omogućavaju totalitet doživljaja u materiji stakla - svjedočio je Goldoni. Nama ostaje tek da to provjerimo na događaju koji će zasigurno obilježiti kulturnu ponudu Zadra ovoga ljeta.

IGOR BREŠAN
snima jure mišković/cropix

Tri godine Muzeja antičkoga stakla

Goldonijeva izložba pada ili bolje je reći obilježava tri godine postojanja muzeja. Ravnatelj po mnogočemu jedinstvene muzejske ustanove koja skrbi o 5000 antičkih prdmeta, od 1. do 5. stoljeća, dr. Ivo Fadić kaže:

“U stalnom postavu imamo 2000 eksponata, ali u sklopu ustanove imamo radionicu za puhanje stakla i izradu staklenih perli na helenistički način, dok je treći segment proizvodnje staklo u fuziji, dakle oslikano staklo. Izlagačkom djelatnošću nastojimo preferirati umjetnike koji se u Hrvatskoj primarno bave staklom kao medijem, pa smo tako priredili izložbe Josipa Botterija Dinija, Antuna Vrljića, Dražena Trogrlića, Ljerke Njerš, a za 27. kolovoza spremamo izložbu stakla u pozlati Zvonke Požun, rođene u Celju, koja radi u muzeju stakla u austrijskom Bernbachu. Najveća izložba Goldonijeva stakla ipak je šlag na torti!”

Naslovnica Kultura