Danas klapsku pjesmu jedni sve masovnije slave, a drugi joj okreću leđa tražeći dignitet, zaštitu autohtonosti, brenda, rekli bismo. Nekada čestiti amaterizam sve sigurnije se profesionalizira. U četiri se glasa pjeva po pirevima, na pogrebima, do jučer nepojmljivim mjestima, na stadionima, u kazalištu.
O kušnjama dalmatinske klape pričamo s Nikolom Bublom, doktorom muzikoloških znanosti i redovitim profesorom etnomuzikologije i dirigiranja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, Mostaru, Zadru i Ljubljani. Trogiranin, nekadašnji ravnatelj “Omiša”, upravo je održao seminar za voditelje klapa.
- Glazba je društvena pojava vrijedna istraživanja iz različitih aspekata. Što se tiče klapskog pjevanja, volio bih da nije u tolikoj mjeri masovno. Ovako, htjeli ili n...