Scena Kultura

VANČA KLJAKOVIĆ (1930. - 2010.) Otišao velikan blaga srca

U Korčuli je u osamdesetoj godini preminuo poznati redatelj i scenarist Vanča Kljaković, autor nekolicine i danas rado gledanih filmova i TV serija, ali ponajprije izuzetan kazališni redatelj koji je svojim radom obilježio sva tri splitska kazališta: HNK, Gradsko kazalište mladih i Gradsko kazalište lutaka.

Bogat opus

Vanča Kljaković rođen je 1930. u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Glumu je diplomirao na Akademiji u Beogradu, a režiju u Zagrebu u klasi dr. Branka Gavelle.

U Dramsko m kazalištu “Gavella” bio je zaposlen do 1970., a onda prelazi u “slobodnjake”.

Od 1996. do mirovine radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, a potom postao gotovo „kućni redatelj“ Gradskog kazališta mladih gdje mu je jedan od najvjernijih suradnika bila njegova supruga kostimografkinja Vida Tućan.

U karijeri je snimio nekoliko dugometražnih filmova kao što je „Ključ“, „Jedanaesta zapovijed“, „Kužiš, stari moj“, „Usporeno kretanje“ i „Marjuča ili smrt“. U “Gavelli” je postavio niz suvremenih i klasičnih komada, kao i u HNK Split, a najšira publika će ga dugo pamtiti najviše po čuvenoj „Šjori Fili“, čakaviziranoj varijanti De Filippove „Filomene Marturano“ koja je godinama bila hit na sceni splitskog HNK, s Marijom Danirom i Borisom Dvornikom u glavnim ulogama.

U postavljanjima adaptiranih djela De Filippa, Pirandella i Molierea bio je izuzetno uspješan, kao i u režiji i adaptaciji radova domaćih čakavskih autora poput Marka Uvodića.

Zadnjih petnaestak godina uglavnom je režirao u GKL-u. Tamo je postavio već kultni „Libar Marka Uvodića“, koji je i uspješno ekraniziran, „Kazališni sat“ Jasena Boke koji je uz „Stilske vježbe“ najdugovječnija hrvatska predstava - izvodi se već punih 18 godina. Vrijedi zabilježiti i njegove predstave „Teštamenat“,“Čovik, zvir i kripost“,“Biž’ ća, ne motaj se gola“,“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ - zadnji njegov rad - i niz drugih.

Na televiziji i filmu također je bio uspješan: osim poznate „Marjuče“ režirao je popularni TV film „Buža“, nekoliko epizoda serije „Vaši i naši“ i bio je koscenarist filma „Lito vilovito“. Glumio je rijetko, i to u mlađim danima, a s malom ulogom se vrato u filmu „Da mi je biti morski pas“. U GKL-u Split je, pak, postavio sva tri dijela Bokine „Povisti o’ Splita“.

Bez guranja

Mediteranske teme bile su mu najbliže, pogotovo u zrelijoj dobi, redateljski postupak čist i odmjeren.

Glumci su silno voljeli raditi s njim. Imao je blag, nenametljiv pristup, a na probama mu nikada nije bilo vike, svađe i povišenih tonova. Temelj njegova postupka bio je u odabiru pravih glumaca za određene uloge, a potom ih je uz usputne primjedbe poticao da sami dođu do najboljeg rješenja na sceni.

Nenametljiv i privatno, nigdje se nije gurao i nikome se nije nudio - mnogi su umjenici žalili što godinama ne režira na sceni HNK, ali dogodilo se nekako da je režirao samo “Francuzicu” pokojnog Ilije Zovka.

Nerado je istupao i u medijima - držao je, za razliku od većine kolega, da je suvišno u detalje analizirati vlastiti redateljski postupak i ideje.

Jasmina Parić, foto: arhiv cropix




Naslovnica Kultura