Scena Kultura

Nevio Marasović: Iako sam 'srušio' pola Zagreba, moj film je čista drama

Od malih nogu Nevio Marasović je bio kreativac. Možda to može zahvaliti umjetnički nastrojenoj obitelji (otac slikar, stric skladatelj filmske glazbe...). U osnovnoj je školi radio fotostripove, a kad je imao 17, kupio je kameru s bakinih 1000 maraka i snimio film "Popravak kompjutora".

Slijedeći korak bio je upis na Akademiju dramski umjetnosti. Nakon treće godine baca se na snimanje reklama za domaće brendove. Snimio je njih 40-ak, redom nagrađivanih. Zarađeni novac marljivo je skupljao za režiju dugometražnog filma "The Show Must Go On" sa Svenom Medvešekom u glavnoj ulozi, koji je dobio čast "otvoriti" ovogodišnju Pulu.

Michael Bay je izjavio da je u direktnoj liniji s Pentagonom dok snima filmove. Jeste li vi bili u vezi s hrvatskom vojskom s obzirom da foršpan filma “The Show Must Go On“ ukazuje na kadrove s avionima, helikopterima...?

- Ha-ha-ha, nismo bili u kontaktu s vojskom jer su svi avioni i helikopteri dodani kompjutorski u postprodukciji. Pošto je film rađen sa minimalnim budžetom, ideja korištenja pravih helikoptera i ostalih vojnih naprava je bila jedna od prvih koja je otpala.

Međutim, kako sam inače vrlo temeljit u pripremama svakog projekta, tako sam i proučavao dolazeće vojne trendove, pogotovo one koje se tiču vojnih uniformi o čemu sam preko te istrage naučio jako puno. Izbor uniformi hrvatskog vojnika budućnosti koje sam prikazao u “The Show Must Go On“ sveo sam na “multicam“ maskirnu odoru koja bi trebala na zapadu ući u upotrebu za nekih 10-ak godina što se izvrsno poklopilo za vremenom radnje mojega filma.

Međutim, nekoliko dana prije narudžbe istih odora iz Hong Konga otkrio sam da hrvatska vojska uskoro mijenja odore u ove digitalne koje su danas uistinu ušle u upotrebu. Kako sam film snimao prije dvije godine, iste odore tada nisu još bile u upotrebi (osim pustinjskih inačica) pa je bilo do njih nemoguće doći regularnim putem.

Tako sam poslao mail Ministarstvu obrane a i tvrtki koja je osmislila uniforme i napisao sam u podužem tekstu kako želim našu vojsku prikazati u što boljem svjetlu i biti što vjerniji onome kako će izgledati u budućnosti i zamolio sam da mi ustupe barem četiri te nove uniforme.

Međutim, nitko mi nije ništa odgovorio pa sam na kraju naručio dotične “multicam“ maskirne uniforme koje su sada i u filmu... Žao mi je da u filmu nemam ove nove hrvatske odore, ali što je, tu je.

“Film nije pravi ako stvari ne lete u zrak“, izjavio je Bay. Što vi mislite o toj filozofiji i koliko vam je uopće blizak Bay?

- Hm. Efekti u “The Show Must Go On“ su potpuno u službi priče. Možda je foršpan napravljen malo populistički kako bi zaplijenio pažnju gledatelja, ali kada ljudi pogledaju film u cijelosti, bit će jasno kako su efekti zapravo svedeni na nužni minimum potreban da bi se ta priča uvjerljivo ispričala.

Okej, “nužni minimum“ je na kraju bio 300-tinjak kadrova efekata od 450 kadrova koliko ih ima cijeli film, ali priča je to tražila. Što se tiče Baya, on mi se ne sviđa jer radi konfekcijske filmove bez duše, njemu je bitan isključivo novac i filmove odrađuje potpuno mehanički, što se jako osjeti u finalnom proizvodu. Ne zazirem od komercijale, ali rekao bih da je Bay njezin ekstremni primjer, primjer toga što se dogodi kada se film ogoli od apsolutno bilo kakve umjetnosti.

Možda drugi majstor destrukcijskog blockbustera, Roland Emmerich?
- Emmericha puno više cijenim. Jest da ima mnogo poveznica sa Bayom, ali se iz njegovih filmova vidi da on uživa u tome što radi i da taj posao radi sa puno strasti i ljubavi. On je sam rekao kako je on oduvijek radio filmove katastrofe jer to obožava na isti način kako Woody Allen obožava raditi komedije koje se odvijaju u New Yorku.

Da meni date raditi komediju o međuljudskim odnosima, nastavlja Emmerich, to bi na kraju završilo kao tragedija, ali ne u žanrovskom smislu. Da zaključim, Emmerichovi filmovi nisu remek-djela niti imaju neku umjetničku vrijednost, ali ja ih uvijek sa guštom pogledam jer su zabavni i imaju barem minimalnu dozu duha, za razliku od Bayovih. Također, mislim da je Emmerich bolji čovjek od Baya što smatram da je nešto što se također može vidjeti iz filmova koje radi.



Može li "The Show Must Go On" postati punokrvni hrvatski blockbuster i pobiti predrasude publike o domaćem filmu kao "demodiranom"?

- Da se izrazim odvratno banalno, to će ovisiti o tome kako će publika na njega reagirati. Kako sam rekao, ne radi se o akcijskom filmu katastrofe niti bilo koji domaći film to može biti. Ljudi gledaju takve filmove jer vole gledati velike međunarodne zvijezde koje su “veće od života“.

Mislim da bi bilo smiješno da netko radi hrvatsku verziju npr. “Transformersa“ jer bi to bilo potpuno van bilo kojeg konteksta hrvatske i europske kinematografije. “The Show Must Go On“ je najsličniji filmu “Djeca Čovječanstva“ koji je, ako izuzmemo meksičkog redatelja i američki novac, ipak europski film.

Očekujete li da razaranje Cibonina tornja postane "must have", otprilike kao Empire State Building u američkom filmu?

- Ne, ne smatram da će se išta velikoga promjeniti u hrvatskoj kinematografiji nakon premijere mojeg filma niti smatram da se išta velikoga i treba promijeniti. Moje kolege rade odlične filmove koji su u trendu sa europskom kinematografijom i ne mislim da će doći do neke megarevolucije, jer uistinu za time nema potrebe.

Volio bih jedino da moje kolege redatelji uvide iz mojeg filma da se mnoge stvari uporabom računalnih efekata mogu napraviti puno bolje i jeftinije, da digitalna tehnologije ne poskuplje stvar već je u većini slučajeva znatno pojeftinjuje a da pritom daje rezultate koje bi bilo možda i nemoguće napraviti na klasičan način.

Znači, u spektaklu vašeg filma ostalo je mjesta za likove i njihovu intimnu priču?

- Kako rekoh, priča je u prvom planu, drago mi je da je onaj mali broj ljudi koji je vidio gotov film nakom projekcije pričao o likovima i glumi a ne o efektima. To je dostatan dokaz da se naposljetku radi o drami gdje je na prvom mjestu odnos bivših supružnika i njihov odnos prema djetetu.

Zašto se po vama ne snima više žanrovskih, uvjetno rečeno komercijalnih filmova u Hrvatskoj? I koliko su vama važni takvi filmovi?
- Mislim da je omjer “komercijalnih“ i umjetničkih filmova u Hrvatskoj jako dobar, kao dokaz je dovoljno pogledati filmove koji se ove godine natječu na Puli. U Hrvatskoj je teško napraviti pravi komercijalni film, jer je tržište za takvo nešto jednostavno premaleno. Filmovi kod nas ne zarađuju, ali to je nažalost normalno za većinu europskih filmova.

Kako to da nitko nije htio financirati “The Show Must Go On“?
- Osim HAVC-a nismo nikoga ni tražili novac. Jozo Patljak nam je jako puno pomogao jer nam je besplatno prebacio gotov film na filmsku traku i to samo zato što ga je film oduševio. Taj proces je vrlo skup i nakon što nas je HAVC odbio mislili smo da je sve gotovo.

Međutim, gospodin Patljak nas je spasio i za to smo mu beskrajno zahvalni. Da nije bilo njega, “The Show Must Go On“ ne bi bio na Puli. A zašto nismo dobili novac od HAVC-a, nismo nikada saznali, a vjerojatno ni nećemo, no to sam stavio iza sebe i zaboravio. Bilo pa prošlo.

Koliko je film u konačnici koštao i kako ste uspjeli izvesti da scene izgledaju puno skuplje nego uistinu jesu? Koliko je trajalo snimanje, postprodukcija...?

- Film je koštao nekih 200-tinjak tisuća kuna. Ja dugo godina radim reklame pa dosta dobro znam kako napraviti da nešto izgleda skupo i otmjeno. Nabitniji faktori su izbor lokacija, izbor kostima pa čak i izbor glumaca. I naposljetku, beskrajni sati “peglanja“ slike i zvuka u post-produkciji.

Da otkrijem jednu malu tajnu, ako napravite zvuk u filmu bogatim, scena odmah izgleda kao da je imala neki veliki budžet. Samo snimanje je trajalo nekih 45 dana tijekom ljeta 2008., a postprodukcija do same premijere. DOSLOVNO, do same premijere (smijeh).

Odakle uopće ideja za film i naslov? Slušali ste Queen, gledali BB dok je harala ptičja gripa...?
- Ptičja gripa izbila je tijekom jedne od sezona BB-a. Kada su natjecatelji izlazili van, bili su u šoku što je pola Hrvatske pod vojnom karantenom. Mislio sam kako bi bila fora da napravim film u kojem izbije svjetski rat dok su natjecatelji nekog reality showa izolirani od ostatka svijeta. Naslov sam dao razmišljajući što je jedna jedinstvena misao koja veže sve likove i događaje u filmu i došao sam do fraze “The Show Must Go On“.

Što je slijedeće za Nevija Marasovića? Ekranizacija nekog (horor) romana Mislava Pasinija ili "Krize" dvojca Mihalinec-Grgić? Možda 3D film?
- Ha-ha, zapravo baš nemam neke autorske motivacije raditi horore ili srodne žanrove, čak bi se teško upustio i u neki fantasy film.
Horore čak i ne gledam jer sam jako plašljiv, a filmovi o superherojima su mi beskrajno dosadni. Vjerovali ili ne, najviše volim filmove gdje je na prvom mjestu odlična priča i fantastično karakterizirani likovi.

Dobra drama će me puno više oduševiti od bilo kojeg blockbustera koje, iskreno, gotovo više i nemam motivacije gledati jer su svi isti. Slijedeća priča će mi vjerojatno biti komedija koja će se u cijelosti odvijati u Dalmaciji i koja će biti čistokrvno dalmatinski film. Kako sam podrijetlom Dalmatinac, Dalmacija me oduvijek autorski privlači i inspirira i u zadnje vrijeme su sve priče koje vrtim u glavi vezane upravo za to podneblje.

marko njegić

5 kratkometražnih

Koliki ste filmofil?
Iskreno, čak i ne toliki koliko bi to očekivali. Ima više od nekoliko filmskih klasika koje nisam nikada pogledao, ali mi je neugodno spomenuti o kojima se radi!

Top 5 najboljih specijalnih efekata na filmu?
“King Kong“ (prva, a i ona zadnja ekranizacija), “Jurski park“, “Matrix“, “Čarobnjak iz Oza“, “Djeca Čovječanstva“.

Top 5 eksplozija?
“Apokalipsa danas“ (uvodna scena sa napalmom), eksplozija Zvjezde smrti u “Novoj nadi“ (“Star Wars“), vulkan u Yellowstoneu filmu “2012“, uvodna scena u “Djeci čovječanstva“, uništenje Empire State Buildinga u “Danu nezavisnosti“.

“Predator“ ili “Alien“?
Da se referiram na prvo pitanje iz bloka, nisam nikada gledao “Aliena“, ne znam ni sam kako se dogodilo da ga baš nikada nisam pogledao. “Predatora“ sam volio kada sam bio mali, mislim da je to jedan od kultnih horora, isto kao i “Alien“. “Alien“ je vjerojatno ovdje jači pošto su mu svi nastavci koji su uslijedili bili uspješni i kvalitetni.

BB ili “Farma“?
Osim serija, ne gledam uopće TV tako ni jedan od ta dva showa nisam gledao više od dvije minute u komadu. BB je ipak prvi show takve vrste pa možemo reći da u povijesti TV-a i po utjecaju na popkulturu ima daleko veći značaj od “Farme“.


Naslovnica Kultura