Prilozi Prostorija

'Ritualno spaliti'?!

Zaradila milijune na račun sumnjive opsesije? Naša novinarka isprobala je metodu u pospremanju o kojoj svi bruje, a koja se kosi s onime što velika većina ima u ormarima

'Ritualno spaliti'?!

Čim ugledam prve mimoze na pazaru, pomislim kako bi bilo vrijeme za razmisliti o nečemu što se stručno zove veliko proljetno pospremanje. Moja mater to radi i nekako s proljeća i nekako s jeseni, a ja dvaput godišnje vrlo ozbiljno o tom razmišljam. To razmišljanje je ponekad iscrpljujuće u mjeri koja je usporediva s pravim kućanskim zahvatima premještanja i preslagivanja obuće, odjeće i ostalih stvari koje, kao, moraju biti posložene uredno i sezonski racionalno.

O velikom proljetnom, jesenskom ili o pospremanju ormara bilo koje vrste, meni je zbilja teško misliti. Mene to znade toliko umoriti da mi znoj kapa s čela čim otvorim veliki zidni ormar u hodniku u namjeri da ga konačno složim, to jest presložim. Onda, suočena s tolikim stresom i lupanjem srca, sjednem da se odmorim. Onda tako ostanem sjediti. A onda ništa.

No svaki pa i najblesaviji problem nađe i svoga terapeuta, a terapeutica po imenu Marie Kondo, sićušna Japanka s adresom u Los Angelesu, konzultantica je i guru za pospremanje, koja je do danas izdala četiri knjige i upravo joj sada prikazuju dokumentarni serijal na Netflixu posvećen njezinoj čarobnoj vještini pospremanja ormara.

Moj muž voli reći kako je zapadna civilizacija zrela za jednu malu, slatku, opću kataklizmu, a sigurna sam da će ga otkriće rečene gospođe učvrstiti u tome uvjerenju. Prvom prilikom, možda već za Valentinovo, poklonit ću mu knjigu koja je i kod nas prevedena kao "Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život" i u kojoj će Zakoniti za samo 79 mojih kuna naučiti sve o "japanskom umijeću stvaranja reda i pospremanja", kako knjiga ističe u podnaslovu.

On koji obično ronja kako mu poklanjam nepraktične stvari – tipa češalj za bradu! – zacijelo će biti osupnut znanjem Marie Kondo, ikone neurotičnih domaćica sklonih miješanju običnih, mrskih kućanskih poslova i duhovnih disciplina kao što je, primjerice, šintoizam. Marie je, uzgred rečeno, pet godina bila spremačica baš u šintoističkom hramu! Pa ti vidi, kume moj...

Fantastično je kako u ovom šašavom svijetu možeš zaraditi milijune i postati zvijezda samo ako odlučiš svoju sumnjivu opsesiju urednošću pretvoriti u biznis. Recimo ta Marie Kondo... Prema vlastitu priznanju, ona je već s pet godina pokazala prve znakove talenta koji će kasnije, već kao studentica sociologije na tokijskom ženskom kršćanskom koledžu, usavršiti do neslućenih razmjera. S pet je godina, dakle, krenula uvoditi red ne samo u svoju sobu nego i u sobu brata i sestre.

Ne bih htjela poticati sumnju, ali... Da ja imam kćer od pet godina koja, umjesto da kao svako dijete pravi nered, furiozno napada prašinu, skače po kući s krpom i četkom, koja slaže svoje veštice besprijekorno i koja u svakom trenutku zna gdje joj je koja lutka... Jest, bila bih mjesec dana možda i ja oduševljena, ali bih sto posto nakon dva mjeseca potražila pomoć stručne osobe.

No mama i tata male Marie Kondo nisu potražili pomoć. Dapače!

Mala je iz godine u godinu usavršavala svoju metodologiju pospremanja i to je danas pospremački brend koji se zove KonMari i koji ima milijune sljedbenika širom svijeta. Marie se u međuvremenu udala, rodila dvoje djece, a muža je također prevela na svoju vjeru, tako da on danas radi isključivo kao njezin menadžer i potpuno je napustio prethodni posao u trgovačkom marketingu u Osaki i s njom i djecom preselio se u Ameriku.

Mislim, kad je Marie mogla svoga Takumija Kawaharu učiniti svojim menadžerom, zašto moj Zakoniti ne bi s razumijevanjem mogao pročitati njezinu knjigu te je, naravski, početi primjenjivati u svakodnevnom životu? Dvaput godišnje, ne treba češće...

Dakle, što kaže gospođa Kondo? Gospođa Kondo, kojoj se – sama to tvrdi! – "bog pospremanja" ukazao tijekom jednog živčanog sloma koji je potrajao nekoliko sati i bio izazvan neurednošću svijeta u kojem živimo, velika je zagovornica bacanja suvišnih stvari. Nešto kao Arsen Dedić u onoj pjesmi "Čistim svoj život od suvišnih stvari. Gdje li sam ih kupio? Kad li sam ih skupio?", ona svoj život čisti i od pomisli na suvišne stvari.

Što su suvišne stvari? E, za Marie Kondo, to je sve ono što ne izaziva radost. Radost! To je temeljni kriterij za prolaz u kategoriju "spremiti", a sve drugo ide u skupinu "pokloniti", "reciklirati", "baciti", a premda nigdje ne navodi kategoriju "ritualno spaliti", kladim se da ova dama od svega 34 godine potajno neke stvari baca i na lomaču.

Marie Kondo kaže da čišćenje i pospremanje počinje tako što sve, sve, sve treba staviti na hrpu nasred kuće. Ona pospremanje ne obavlja od sobe do sobe, nego po kategorijama i uvijek kreće s razvrstavanjem, a odjeća je i njoj temelj svega. Onda prelazi na knjige, papire, na "razne predmete" i naposljetku na stvari sa sentimentalnom vrijednošću.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Such a tidy and festive kitchen cupboard! Thank you @amparo_lasnubes for sharing your #mykonmari moment.

A post shared by Marie Kondo (@mariekondo) on

Njezina je filozofija spremanja, tvrdi Marie, utoliko povezana s šintoizmom jer naglašava važnost energije ili duše stvari s pravim načinom življenja, a u njezinoj doktrini i par starih čarapa zaslužuje empatiju jer ima "naznake duše". U mome ormaru, priznajem, ima jako puno duše...

Marie Kondo tvrdi kako odjeći treba prići sa zahvalnošću i dopustiti joj da nas obraduje. Osjećam li zahvalnost spram male crne Murine haljine u koju ne mogu stati? Aj, mogla bih joj reći: Draga haljino, znam da nije do tebe, nisi se ti stisla zato jer si zločesta, nego zato što je lik u kemijskoj čistionici nekim spletom okolnosti učinio da se ti, jadna moja, stisneš u se. I hvala ti, vjerno si me služila onih tri puta koliko sam te nosila. Ali, sorry, naša je veza postala tijesna, jednostavno me gušiš, moramo se oprostiti. Žao mi je, ne izazivaš u meni ni mrve radosti... Ne, ne možemo ostati prijatelji!

Istina, malu crnu haljinu nepostojeće Mure mogla bih spremiti u odjeljak stvari sa sentimentalnom vrijednošću! Točno se sjećam kako me je Zakoniti mjerkao ono kad sam je obukla na desetoj godišnjici braka... Sve mi se čini da ću Zakonitome za Valentinovo pokloniti nešto drugo, a ne knjigu Marie Kondo! Balzam za brkove? Pa nek pršti od radosti i tako ostane u kategoriji – sačuvati!

Tko se ikad ugušio u književnoj prašini?

Onda knjige... Knjiga kod mene ima stvarno puno, što mojih, što muževih, što onih što ih je sin dok je bio manji od makova zrna važno prelistavao glumeći da znade čitati.

Kako odabrati knjige koje me raduju? Sve me raduju, bogati, a činjenica da su neke itekako iskoristive u bliskoj budućnosti, kad će moj unuk, isto kao i otac mu, početi listati slikovnice i ilustrirane kuvarice, dodaje im na važnosti i radosti.

A Marie Kondo, oštrokondža, kaže kako nijedna kuća ne bi smjela imati više od 30 knjiga! Jer da samo skupljaju prašinu! Što je doduše istina, ali, za boga miloga, tko se još ugušio u prašini, i to književnoj?! Možda samo neki knjiški moljac...

 

Naslovnica Prostorija