Prilozi Prostorija

dom obitelji nejašmić

Spoj funkconalnosti i estetike u vedroj bolskoj Kući boje sunca

dom obitelji nejašmić
Ispočetka je to bio dom koji se s ljubavlju gradio za obitelj Nejašmić iz Bola na Braču. A kada su radovi došli kraju, a u obiteljsku kuću Jadranke i Bože uselilo sve ono što ih raduje, postala je Kuća boje sunca. Zovu je tako jer u prekrasnoj kamenoj katnici s bolskog lokaliteta Karelovića dvori, boje, a među njima osobito žuta, Jadrankina najomiljenija, dobivaju status stanara.

– Otkako nam se kćerka, inače arhitektica, udala i otišla živjeti u Zadar, u kući žive četiri stanara, suprug, ja, boje i cvijeće. Veliki sam ljubitelj boja, a osim bijele kao temeljne, na listi najdražih su mi žuta, zelena i narančasta. Cijeli me Brač po tome zna. A uz njih tu je i naše zelenilo kojem posvećujemo veliku pažnju – kaže Jadranka.

Kuću je projektirao i svojim rukama izgradio Božo, po struci građevinsko-arhitektonski tehničar, iznimno talentiran i svestran čovjek, koji je Jadrankinu didovinu pretvorio u zdanje koje plijeni pažnju.

Prvo je do temelja srušio staru kuću, kokošinjac, prostoriju za tovara, a sav taj kamen sačuvao. A onda je malo po malo na istom mjestu gradio katnicu s nizom mudrih i vrlo funkcionalnih rješenja. Svojim je rukama iskopao i gustirnu na dvoru koji je sam i popločao “fetama” bolskog kamena, takozvane obale ili breče. To je omiljeno mjesto vlasnika i okolnih susjeda koji uživaju u pogledu na more i Hvar, te Vidovu goru s druge strane.



– Želio sam postići funkcionalnost i estetiku, pa sam kuću u prizemlju napravio na etaže. Prostor čitaonice i radne sobe u dnevnom boravku sam malo izdigao i od ostalog prostora podijelio velikim lukom. E to je posebna priča, u njega sam za rubnik stavio obalu, ili tu našu breču. Njega sam utkao i u šank u kužini.

A projekt je odmah imao i četiri kućna, prava vrta, sa zemljom koja vodi u tlo. U njega su se tijekom godina uselili filadendroni i ostale biljke. Želio sam obradovati Jadranku, a kako vidim, njima se oduševljavaju i svi oni koji nam dođu u kuću – kaže Božo.

Kuća je iznutra čisto bijela, u toj je boji i klavir, izblijedjeli brodski pod, strop koji vuče na staru gradnju. Toplinu daje i veliki kamin koji je za zimskih dana najbolja grijalica, ali i mjesto na kojem stanari običavaju uz knjigu sjediti u večernjim satima.

U bijelu su se potom utkali detalji, velika plava sofa, žuta koje je osvanula na presvlakama sjedalica u dnevnom boravku. I one su, kao i kameno-stakleni stol, napravljene po Božinu projektu. Tu su i u zeleno obučeni stari okviri s Jadrankinim instalacijama, njezini aranžmani od obojenog cvijeća, a onda spavaći raj na katu koji izgleda kao da je izišao iz neke slikovnice.



– U naš su se dom s vremenom uselili oslikani oblutci, razni suveniri s naših putovanja po svijetu, omiljene nam slike, kućica za ptice… O da, nek vam Božo pokaže našu konobu – kaže Jasminka.

A konoba je prekrasna kamena kućica s nadimljenim kosim pločama i drvenom konstrukcijom, “laboratorij” za proizvodnju vina, marmelade i šalše s obiteljskih nasada. Zid je dijeli od još jedne u nizu prizemnice, ljetne kužine s kominom i krušnom peći, u bijelo-zelenim tonovima, u kojoj se roštilja, uživa u druženju.

– Ovako vam to izgleda kada radite dom za sebe. Tada ništa nije teško, pa čak ni naučiti obrađivati kamen, miješati boje do željene nijanse. Tada radite za dušu, za svoju obitelj – kažu Božo i Jadranka.

Tanja Šimundić Bendić, foto: Jakov Prkić / cropix
Naslovnica Prostorija