Prilozi Prostorija

mali raj u milni

Kamena bračka ljepotica, stara više od 200 godina: 'Keka' je kućica koju se puno voli

mali raj u milni
Prema njoj se odnosimo kao prema pravom članu obitelji. Ima i svoje ime. Zove se “Keka”, po noni od koje nam je, preko suprugove strane, kao nasljedstvo stigla u obitelj. Iako je to kuća, i to mala kuća, znate kako se osjećamo kada govorimo o njoj? Kao da je živo biće koje nikada ne bismo izdali. Eto koliko je naša obitelj voli – kaže nam ponosna vlasnica prekrasne bračke kućice koja s dvorom i pomoćnom kamenom pojaticom zauzima samo 111 kvadrata.

Da, mala je, ali sa svim potrebnim i dostatnim za najljepše obiteljske odmore, na brdu, s prekrasnim vidikovcem, izolirana od vreve i gužve živopisnog otočnog turističkog mjesta. Ima to i svojih prednosti, jer za razliku od živosti koja vlada dolje na rivi, tu vlada mir.

– S obzirom na to da je kuća stara više od 200 godina, ipak smo morali napraviti neke male prepravke. Tako smo obnovili krov i vratili na njega kamene ploče kako bismo sačuvali prijašnji izgled. Imali smo malo problema i s potpornim zidovima, no i to smo riješili.

Stare kamene zidove očistili smo i napravili nove fuge, a kako smo željeli da kući ostane autohtonost, izvorni izgled, nastojali smo sačuvati što više izvornih detalja. Tako kamen, kao najljepši ukras, krasi i unutrašnjost. Kuća je u jednom razdoblju bila i obojena, a te male plave krpice stare boje, preostale nakon obnove, čak smo i sačuvali na nekim dijelovima fasade – kaže vlasnica, koja je sama nacrtala novi izgled kuće, a onda je suprugu prepustila ulogu majstora.

Suprug je, pak, vrijednih i vještih ruku, a vidi se to po namještaju gornjeg kata, kompletno bijelom, koji je većinom sam izradio. S obzirom na to da je duboko priželjkivala i uvijek osjećala da će “Keka”, kako je kuća naknadno dobila ime, doći upravo njima, vlasnica je više od 20 godina skupljala ono što će se poslije u nju useliti.

– Svekrva nam je kupila prekrasnu staru komodu, a isto tako nam je s radošću darovala i čitav niz predmeta koji su se čuvali i koristili u obitelji. Tu je i pranonov tanjur, star više od 200 godina, pa prvi ekspress lonac, koji smo ostavili na unutrašnjem kaminu. Kamin smo napravili na mjestu nekadašnjeg otvorenog ložišta, a na njemu vise i doze za sačmu i barut, pribor za punjenje sačmarice mojeg pradjeda.

Zanimljive su i zavjese u prizemlju, koje su inače prepravljene jastučnice što ih je moja baka donijela u dotu 1933. godine. Predmeti novijeg doba koji su se kasnije ulagali u kuću bili su u istom tom pomalo shabby stilu. Željeli smo sačuvati toplinu, a postigli smo šarm koji uistinu obožava ne samo naša obitelj, nego i brojni prijatelji koji kod nas rado dolaze u goste – doznajemo.

A s obzirom na to da je u 111 kvadrata, koliko god oni bili otvorenog tipa gradnje, ipak malo teško primiti goste na spavanje, domaćini su za njih uredili malu pojatu, kamenu kućicu uređenu u tradicijskom stilu. Njezinom gradnjom otvorio se i prostor za unutrašnji dvor s ognjištem, prekrasan otvoreni boravak koji se nadovezuje na unutrašnji.

Vlasnici rado naglašavaju kako njihova kuća zbog ovakvog tlocrta zapravo najviše nalikuje na brod. A svi znamo da na brodu nema puno privatnosti.

– No, to nam ne smeta. Ovo je mjesto na kojem obitelj uživa u trenucima okupljanja. Daje nam osjećaj zajedništva. I znate li što smo primijetili? Prvi i zadnji trak sunca pada točno na naš dvor. Pa ima li nešto ljepše od toga? – kažu naši domaćini.

Tanja Šimundić Bendić, foto: Jadran babić / Cropix
Naslovnica Prostorija