Prilozi Prostorija

dobar dizajn

PEP’s-01 Studija 'Dva plus': genijalna polica koja spaja i razdvaja

dobar dizajn
Bijela polica PEP’s-01 koju su dizajnirali Damir i Judita Ljutić oduševila je sve koji su je vidjeli, pa je i bila neposredan povod za razgovor s bratom i sestrom arhitektima koji su prije 15 godina u Zagrebu osnovali arhitektonski studio “Dva plus” u kojemu, pored arhitektonskih projekata, od kojih su mnogi na natječajima odnijeli prve nagrade, kreiraju i - namještaj.

Počnimo s policom, odakle vam inspiracija, pretpostavljam da su je pohvalili svi koji znaju što je dobar dizajn. Tko ju je osmislio?

Damir: Moram priznati da me je pomalo zatekla iznimno pozitivna reakcija kolega, prijatelja, poznatih i nepoznatih ljudi koji su se na najrazličitije načine izrazito pohvalno izrazili o dizajnu. Polica PEP’s-01 je doista podatna i upotrebljiva, nježna i robusna istovremeno. Vjerojatno je to izraz osobnosti, svojevrsnog pogleda na svijet, stalne potrage za pomirenjem suprotnosti s kojima smo okruženi.

I u arhitekturi, ponajviše me zanima susret između unutarnjeg i vanjskog prostora, ta beskonačno tanka opna između privatnosti i javnosti, između onoga što vidimo i onoga što skrivamo. Taj prostor “između” je ono što me ponajviše okupira.

Polica je nastala gotovo kao slučajni produkt u jednom nizu interierskih projekata kojima smo se bavili u zadnjih nekoliko godina. Na jednom od projekata susreli smo se s PROSTORIOM (ex. Kvadrom), i dobili neočekivani prijedlog da dizajniramo namještaj. Isprva smo sa smiješkom zahvalili, ali kada smo shvatili da misle ozbiljno, nije preostalo ništa nego da se toga prihvatimo.

Judita: Uređenje interijera omogućava osmišljevanje prostora do najsitnijeg detalja i mnogo je više od kozmetike boja i materijala. Osmisliti namještaj je jedan važan element u tom cijelom kreativnom procesu koji ujedinjuje funkciju, simboličnost i ekonomičnost, a polica PEP’s-01 je uspješan primjer te ravnoteže.

Hoće li uskoro u industrijsku proizvodnju?


Damir: Polica PEP’s-01 je izložena u salonu, radimo na varijacijama i očekujemo da će i one uskoro ući u serijsku proizvodnju. Polica je vrlo jednostavna. Zadatak je bilo omogućiti da je dvije osobe mogu u kratkom vremenu sastaviti, a materijal je medijapan i drvo, lakirano mat lakom.



Zajedno ste osnovali studio ‘Dva plus’ koji projektira lijepe stvari i pokušava uljepšati ambijent. Gdje vam se rodila strast prema arhitekturi i dizajnu, postoji li neka obiteljska tradicija?

Damir: Judita i ja smo osnovali ured nakon što smo, ponovno pomalo neočekivano, 1998. g dobili prvu nagradu na natječaju za uređenje gradskog trga u Ogulinu. Kao mladi arhitekti u drugoj polovici 90-ih, radili smo čitav niz natječaja te kao freelanceri u tada novom području kompjutorskih prezentacija. Ja sam stariji pa sam prvi upisao arhitekturu, Judita je slijedila.

Inače, gradilište mi je bilo od najranijih dana sastavni dio života. Kako oduvijek vjerujem u nadgradnju, tako mi je logičan sljedeći korak bio Arhitektonski fakultet. Dobro se poklopilo, jer sam na fakultetu shvatio da sam strastveni zaljubljenik u arhitekturu, u sve ono što omogućava stvaranje, utjecaj na okolinu, interdisciplinarnost i posebno socijalna komponenta.

Biti arhitekt prvenstveno znači biti svjestan svog okruženja, razumjeti ljude, tradiciju - osjetiti mjesto! Tek kada ste potpuno sigurni da razumijete ono što vas okružuje, možete osmišljavati projekte koji mijenjaju stvari na bolje.

Judita:
Premda bi se moglo pomisliti da je moja sklonost arhitekturi obiteljski uvjetovana, ipak je moja ljubav spram arhitekture moja stvar, odluka koja je nastajala postupno. Naime, budući da nam se otac bavio građevinskim obrtom, od najranije mladosti dolazila sam u doticaj sa stvarima koje se tiču gradnje: sjećam se da sam jednom u svojoj dječjoj hodalici pomagala ocu prenositi cigle!

Poslije sam krenula u građevinsku srednju školu pa je upis na Arhitektonski fakultet bio gotovo samorazumljiv. Nakon fakulteta brat Damir i ja osnovali smo tvrtku “Dva plus“. Premda smo prilično različitih karaktera, vjerujem da tu različitost možemo iskoristiti kao prednost.

Moja se ljubav spram arhitekture razvijala svojim tokom, ona je imala neki svoj unutarnji život. U hodu sam otkrivala ljepotu stvaranja i razmišljanja u tri dimenzije, slojevitost stvaranja i raznolikost mogućnosti, materijala itd. Kod mene je krenulo od crtanja i matematike pa sam morala izabrati između slikarstva i arhitekure; izabrala sam arhitekturu. Arhitekt je istovremeno matematičar, pjesnik i obrtnik. On mora stvoriti predmet koji dobro služi svojoj svrsi, kvantificirati kvalitete, u materiji ostvariti ideju, misao, vrijeme...

Nadalje, arhitektura ima snažnu socijalnu dimenziju, ona mijenja živote ne samo pojedinaca, već cijelih zajednica. Život se odvija unutar arhitekture, oko nje, s njom. Uz arhitekturu vezana su i neka specifična etička pitanja. Arhitektura je multidisciplinarna aktivnost i za svakog bi arhitetka bilo dobro kad bi se, osim u stručnim predmetima, obrazovao i u drugim disciplinama, socijologiji, filozofiji...

Sudjelovali ste na više od 50 javnih natječaja za prostorno uređenje i osvojili niz nagrada. Koji su to projekti i na koji ste osobito ponosni, hoće li se realizirati?

Damir: Čini mi se da ih je i više, puno nagrada, od kojih 7 ili 8 prvih. U Japanu smo dobili posebno priznanje. Unutar ureda smo 2007. osnovali kreativni odjel, koji se bavio prvenstveno zadacima koji nisu bili primarno komercijalni. Realizirali smo projekt gimnazije u Rovinju, trg u Karlovcu, trg u Ogulinu... puno je projekata za koje mi je žao što nisu otišli u realizaciju. Možda jedan od najdražih, najzrelijih i definitivno sadržajno najkompleksnijih je projekt parka u Španskom. Za ovaj posljednji smo dobili prvu nagradu 2008. godine (autorski tim Ana Dana Beroš, Iskra Filipović, Judita Ljutić i Damir Ljutić).

Nadamo se da će Grad uskoro odlučiti krenuti u realizaciju ovog projekta. Javni natječaji su nesumnjivo bogatstvo hrvatske arhitekture. Nažalost, država tu činjenicu uvelike zanemaruje i ne prepoznaje, a i strukovne organizacije ne uspijevaju uspješno zaštititi ovu vrijednost.

Judita: Sudjelovati na arhitektonskim natječajima prava je poslastica i privilegij za svakog arhitekta: to je prilika kad se možete prepustiti potpuno svojoj kreativnosti. Rad na natječaju objedinjuje, s jedne strane, istraživački rad, učenje i promišljanje o onome što je već izvedeno i, s druge strane, kreativan impuls, fantaziju o nečemu novome, boljemu, ljepšemu.

Naravno, vrhunac i konačni cilj je konkretno materijalno ostvarenje. Kao meni najdraži istaknula bih rekonstrukciju i dogradnju srednje škole “Zvane Črnje” u Rovinju.

jAVORKA lUETIĆ
Što je dobar dizajn?

Damir: Misao materijalizirana u stvarnosti! Kompleksan proces koji uključuje čitav niz promišljanja o ulozi i mjestu na kojemu će neki predmet stajati, kakav će odnos imati s prostorom, koja je njegova funkcionalna i estetska vrijednost. Bitno je zadržati autonomnost, ali se istodobno uključiti u sustav vizualnih vrijednosti nekog mjesta.

Judita: Dobar dizajn je onaj u koji se neprestano iznova zaljubljujem.


Naslovnica Prostorija