Prilozi Prostorija

suživot s šumom

Mladi hrvatski arhitekti u Švedskoj grade “Forest Community“: Slično bi se moglo napraviti u Splitu ili Solinu

suživot s šumom
Četvero mladih arhitekata iz Hrvatske Hrvoje Arbanas, Tamara Marić, Krešimir Renić iJosip Zaninović ovih su dana imali razloga za veselje. Ostvarili su sjajan uspjeh na natječaju za mlade arhitekte “Europana”, one do četrdeset godina starosti. Pripalo im je posebno priznanje za projekt “Forest Community“, a radi se o lokaciji u švedskom Hammaröu.

Na ovogodišnjem je natječaju inače sudjelovalo 1762 projekta za pedesetak natječajnih lokacija raspoređenih u 16 zemalja Europe. Dodajmo kako se radi o dvadeset godina starom natječaju bienalnog karaktera. “Europan” inzistira na zanimljivim temama i lokacijama, a kako se ovoga puta radilo o “Adaptibilnom gradu”, to se kvartet arhitekata, s obzirom na to da kod kuće nema baš nešto natječaja, a o poslu da i ne govorimo, okušao nastojeći pronaći odgovore o smislu suživota sa šumom.

Impresivna priroda trebala je ostati glavni element identiteta, pa je upravo inzistiranje na ovoj postavci bilo zapaženo u valorizaciji novog izgleda bivše ustanove za mentalno oboljele smještene uz obližnje jezero. Budući da se godinama ne koristi i propada, pitanje je bilo kako oživjeti taj prostor i ponuditi novi način stanovanja za razliku od uobičajenih predgrađa koje svojim širenjem uništavaju krajolik i nemaju identitet. Lokacija se nalazi nedaleko od grada Karlstada u naselju Hammarö, koji je poluotok u švedskom jezeru Vänern.

Radi se o najvećem jezeru Europske unije. Taj dio Švedske ima i najveći broj sunčanih sati, tako da vlaga i izloženost suncu pogoduju vrlo bogatoj vegetaciji. Svaka čast i čestitke timu, detalje nam ipak razotkriva Josip Zaninović:

- Odabir lokacije trajao je nekoliko dana. Presudno kod donošenja odluke bio je zanimljiv odnos prirode i napuštenog zdanja, točnije pitanje kakvo susjedstvo i novi suživot tu formirati. Jasno vam je da u Švedsku nismo mogli putovati, pa smo danima sakupljali što god smo mogli pronaći o predmetnoj lokaciji i zatim temeljito proučavali - veli naš sugovornik inače Splićanin, i nastavlja.

Atraktivno zaleđe

- Postojeće zgrade smo zadržali i iskoristili kao svojevrsnu društvenu platformu. Na njih smo vezali privatne prostore koji se vertikalno gube u krošnjama šume. Pet stambenih jedinica postavljeno je u vertikalni niz, pa tako zauzimaju minimalnu površinu tla. Površina stambenih jedinica se povećava po vertikali, tako da je ostvarena veća površina krovne terase koja izviruje iz krošnji i prima najviše svjetla i sunčeve topline. Cijela fasada se može rastvoriti i tako upiti okolnu šumu u fleksibilni interijer. Tijekom zime, nakošene stranice staklenih pročelja reflektiraju nisko sunce i dovode zrake do šumskog tla, objašnjava Zaninović.

Inovativnost i zanimljivost rješenja koji su zapeli za oko žiriju i obrazloženje u vezi s tim trenutno se ipak ne mogu u potpunosti aplicirati na zadanu lokaciju.

- Prilikom rada na ovom projektu donijeli smo svjesnu odluku da nećemo u potpunosti slijediti zadani program, već napraviti ono što nam se čini ispravno i najkvalitetnije za tu lokaciju - veli Zaninović i pokušava preslikati švedsku epizodu u hrvatske prilike.

- Smatram da bi se slična ideja za organiziranje i planiranje novih predgrađa mogla primijeniti i u Hrvatskoj, u Splitu, Solinu. Problem predgrađa koji je u Švedskoj bio glavna tema, može se promatrati u kontekstu bilo koje veće urbane sredine i kod nas. Danas se predgrađa stihijski šire, pa im nedostaje identitet. Švedski predložak, gdje grad prvo raspiše natječaj na kojemu će se ponuditi vizije i ideje za njegovo daljnje širenje pa se tek tada pristupa konkretnijem rješavanju problema uz poticanje strukovne suradnje i interdiciplinarnosti svakako je nešto što bi trebala slijediti i hrvatska praksa. Ali daleko smo mi od tako uredno ustrojene sredine i što je najgore s mentalitetom kojemu još uvijek ne smeta bejrutizacija padina Kozjaka, manje Mosora i netolerancija flore i faune, zaključuje mladi arhitekt koji još jednom potvrđuje pravilo kako te prvo svijet treba priznati da bi kući stekao pravo građanstva.

igor brešan







Naslovnica Prostorija