Prilozi Prostorija

"Splićanke podjetinje kad uzmu moje lutke u ruke"

Time se cijeli život bavim, pa nije bilo čudno što sam u Novosibirsku završila koledž ‘Fine arts & design’, veli Tatiana

Stvarno, nikada ne znaš kamo će te život odvesti! Tatianu Tumanovu je prije nekoliko godina doveo do dubrovačkog Straduna, a onda joj namjestio ‘caku’, uvukao je u uske uličice u kojima ova crnokosa Ruskinja nije mogla pronaći traženu adresu. A onda joj na put postavio plavookog Metkovčanina Zorana, kojeg je ona zaustavila... i kako su stvari pokazale, ne samo za uobičajeno turističko pitanje ‘kamo dalje?’, već i za ulazak u jedan lijepi zajednički život.

- Odmah sam osjetila da je nekako kao moj. Kao da ga znam cijeli život. Baš čudno, prvi put sam ga vidjela, ali znala sam da nas nešto čvrsto veže – kaže Tatiana koja je prije pet godina Sevastopolje zamijenila Splitom.

Danas se preziva Kvesić, živi na splitskim Brdima i ima dva prekrasna sinčića, četverogodišnjeg Daniela i dvogodišnjeg Marka. Kaže da je sretna žena, sa sretnom obitelji, gradom koji je po klimi, hrani, životnom veselju podsjeća na onaj iz kojeg je prije pet godina otišla. Pod Marjanom je našla i veliku prijateljicu, također Ruskinju, a prije godinu dana za stalno joj se pridružila i majka. Njezin je dolazak označio početak i još jednog poglavlja, druženja sa svijetom lutaka, zanimacije koja je izašla u punoj snazi na površinu čim joj je stariji dečko stasao za vrtić.

- Morala sam nešto raditi, a kako sam dobila i malo vremena, uhvatila sam se svoje stare ljubavi, krpica, robe, materijala, šivanja... Time se cijeli život bavim, pa nije bilo čudno što sam u Novosibirsku završila koledž ‘Fine arts & design’. Na hrvatskom bi to bilo ‘Minijature i dizajn’. Lutkice su odjednom došle same od sebe, počele su nastajati od raznih tkanina, pamuka, vune, jute, krepa, filsa, konopa, jeansa… Prvo sam ih počela darovati prijateljima, za krstitke, rođenja, vjenčanja... Ljude su veselile, počeli su mi ih i naručivati. Nije bilo druge nego jednu sobu pretvoriti u radionicu i otvoriti dućan. Tako je nastao naš “Serafino” – kaže Tatiana.

Žene vole vile

A iz te kućne male manufakture odjednom je počela izranjati rijeka lutaka, mahom interijernih, onih koji uveseljavaju prostor. Ali i onih za dječju igru. Lutke su počele dobivati i tematske cjeline, nastali su tako vile i vilenjaci, Tatiani omiljeni anđeli, počele su nositi našu narodnu nošnju, ima ih i što ‘vuku’ na daleke ruske krajeve, neke su i crkvenih motiva. Vezane su i za zanimanja, pa imamo cura od tekstila koje vole klizanje, šminkerica u ultramodernoj odjeći, balerina, plesačica…

- U dućan su nam ovo ljeto dolazili turisti sa svih strana svijeta, Japanci, Rusi, Kinezi, Norvežani, Amerikanci, Nijemci, odasvud. Svidio im se ručni rad, on je uvijek na cijeni, ali i to što je svaka lutka drukčija, niti jedna nema svoju kopiju. A presudilo je i to što ovaj izvorni hrvatski proizvod prati i pristupačna cijena. Željeli smo da naš svijet lutaka bude dostupan svima – priča Tatiana.

A onda su kuću lutaka pronašli i domaći, žene su tako poludjele za vilama, ukrasima za dječje sobe, anđelima, stižu već i prve narudžbe za božićno vrijeme. Top-mjesto na tom planu zauzimaju zvijezde, kuglice, jelkice, sobovi, razna krilata stvorenja. Muški vole ambleme nogometnih klubova, pod Marjanom je Hajdukov na cijeni, ali nađe se i onih drugih. A i jedni i drugo vole naručivati i lutke u svadbenom ruhu. Mnogo njih je tako otišlo kao dar mladencima.

- Ima Splićanki koje mi donesu fotografiju pa kažu kako bi voljele nešto tako kao na slici. A ima ih i šta žele da im lutku napravim od ostataka njihovih materijala, kako bi im se uklopio u neki dio kuće. Puno njih želi razveseliti supruge, muževe, prijatelje, pa naručuju lutke vezane uz neka zanimanja. Napravila sam tako doktoricu, mehaničara… Ljude ove lutke vesele, oduševi me uvijek kada vidim i žene zrelijih godina kako se kao djeca razvesele, podjetinje smišno kada lutke uzmu u ruke. Pitaju me često odakle ovoliko mašte. Pa ne znam. Ja ovo toliko volim. Ja sam vam jedna puno sretna žena, znate. Imam sve što sam oduvijek htjela – kaže Tatiana.

tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
snimio vojko bašić / cropix

Izložba u knjižnici

Dio lutaka iz Tatianina Svijeta lutaka može se pogledati u Knjižnici Marka Marulića, bivšoj Depandansi. Izložba u atriju knjižnice bit će otvorena do 4. prosinca.











Naslovnica Prostorija