Novosti Svijet

prodaja djece

Ponuda šefa beogradskog rodilišta šokirala je Marka: 'Rekao mi je, doslovno, biraj bebu! 10.000 DM za jednu, 15.000 za blizance. Obećao mi je i srediti papire, kao da je rodila moja žena'

prodaja djece

Njemački mediji obradili su bolnu temu tisuća majki u državama nastalima na području bivše Jugoslavije koje su uvjerene da su njihove bebe proglašavane mrtvima i protom prodavane parovima koji nisu mogli imati djecu. Sumnje za Deutsche Welle potvrđuje i Marko Ivić, kojem je u Beogradu 1988., kaže on, ponuđeno da kupi - bebu.

"Biraj" - to je riječ liječnika u sobi punoj novorođenčadi Ginekološke klinike Kliničkog bolničkog centra "Zvezdara" u Beogradu, koja je 1988. šokirala Marka Ivića. Ovaj Kuprešanin 40 godina sa suprugom živi i radi u njemačkom gradiću Landshutu. Nažalost, san o vlastitom djetetu nije bio ostvariv i zato se ideja o usvajanju djeteta činila dobrim rješenjem.

"Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo kraj rodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište", svjedoči Marko Ivić u razgovoru za Deutsche Welle. Nakon što je obukao bijelu kutu koju mu je dala medicinska sestra, krenuo je s liječnikom u obilazak rodilja, gdje je dodirivanjem kreveta trebao dati znak liječniku koja je od rodilja najsličnija njegovoj supruzi kako bi posvojio upravo dijete koje će najviše nalikovati novim roditeljima.

"Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks s bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: 'Biraj'. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i moje njemačke prijatelje, ali i naše ljude uputim da u tom rodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanist jer su to, navodno, djeca iz siromašnih obitelji ili studentica koje nisu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao", prisjeća se Marko.

Prema pregledu podataka na koje je uputio Republički zavod za statistiku Republike Srbije, jasno je vidljivo da je u periodu od 1960. do 1990. godine, od ukupno rođenih 4.660.714 djece, mrtvorođeno 22.792, a umrlo čak 228.006 djece do nepune godine dana?! I svi se pitaju jesu li to stvarni ili izmišljeni podaci.

„To je enormno visok broj i koji je dio od tog broja lažno proglašen mrtvim, mi to ne znamo", za DW kaže Ana Pejić, tajnica udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, jednog od čak pet koliko ih je u Srbiji. I ona sama od 1988. traga za svojom djevojčicom.

"U naše grupe na društvenim mrežama uključile su se i majke iz BiH zbog istog problema. Tražile su pomoć i susret. Njihova djeca su ili upućena u Beograd na neke od neonatologija ili im se gubi trag u BiH. Imaju problem s podizanjem dokumentacije u Srbiji. Veže nas ista muka, mi se razumijemo", govori Ana Pejić, čija je djevojčica nestala 1988. godine u Sremskoj Mitrovici, ali je, govori, tek 2015. smogla snage zaviriti u dokumentaciju. „Krenula sam tek tada tražiti jer sam do tada vjerovala liječnicima. Mislila sam da je zaista umrla. Ali, slučajno sam otkrila da mi je u izvod knjige rođenih upisano žensko dijete koje sam rodila, a u knjige umrlih muško. Žensko ima jedan matični broj, muško drugi. Pitala sam bolnicu gdje mi je dijete, a oni su me uputili pogrebnom poduzeću.

Nakon što su me iz pogrebnog poduzeća 'Komunalije' u Sremskoj Mitrovici pismeno izvijestili da dijete tu nije sahranjeno, podnijela sam kaznenu prijavu tužiteljstvu u Sremskoj Mitrovici, koje mi je odgovorilo da je moje dijete 'najvjerojatnije' odneseno u Novi Sad i spaljeno u krematoriju u bolnici, iako ova bolnica nije imala krematorij niti ga je smjela imati. Imala je samo jednu peć u ostavi za reciklažu otpada. Nema nikakvog dokaza da je tu spaljeno", kaže Ana Pejić za Deutsche Welle.

Nisu mi dali obdukcijski nalaz

Svoju priču podijelila je i Dževida Hasić iz Tuzle. Ona se 1986. porodila kod kuće, a potom je u tuzlanskom rodilištu tri dana bila sa svojom djevojčicom. "Rekli su mi da u Tuzli tada nije bilo inkubatora za bebe, te je poslana u Beograd, da bi mi uskoro telegramom javili da je beba preminula, da ne trebamo dolaziti i da će sahranu obaviti Zavod za nedonoščad. Nisam dobila obdukcijski nalaz, ništa. Velika je sumnja u meni", kaže ta žena.

 

Naslovnica Svijet