Novosti Svijet

Pogled iznutra

Sanja Vujačić: 'Žuti prsluci' idealno se uklapaju u Macronov koncept vladanja Francuskom

Pogled iznutra

O najnovijim događajima u Francuskoj, koja je već više od 11 tjedana u znaku prosvjeda "žutih prsluka", razgovarali smo s dr. sc. Sanjom Vujačić, politologinjom, analitičarkom i dopisnicom iz Pariza za portal Geopolitika News te nezavisnom stručnom savjetnicom za međunarodnu suradnju, programe i projekte.

Naša sugovornica doktorirala je na francuskom Sveučilištu Paris-Saclay, iz područja međunarodnih odnosa, na temi sistemske regulacije međudržavnih odnosa u hrvatskom prostoru.
 

Kako su prošli zadnji tjedni prosvjeda "žutih prsluka"?
- Već više od jedanaest tjedana, "žuti prsluci" okupiraju medijski i politički prostor, cestovna raskršća i naplatne kućice na autocestama, prilaze komercijalnim centrima i benzinskim pumpama diljem ruralne Francuske. Tijekom tjedna, prosvjednici koji posao imaju rade, a oni koji ga nemaju, potpomognuti umirovljenicima, čuvaju okupirane punktove. Vikendom se prosvjeduje u urbanim sredinama, najviše u Toulouseu, Bordeauxu i Parizu.

Državni represivni aparat izašao je kao pobjednik iz okršaja s vikend-razbijačima, mahom ultraljevičarskim, ultradesničarskim i pljačkaškim skupinama, te je privremeno ovladao situacijom. Time ojačan, francuski je predsjednik dobio priliku organizirati i osobno moderirati demokratsku debatu između gubitnika i dobitnika globalizacije: pauperiziranog naroda i najbogatijih - ključnih aktera financijsko-numeričkog kapitalizma. Dakle, zadnja dva tjedna kontinuiranih prosvjeda u Francuskoj bila su obilježena inovativnom Macronovom upravljačkom metodom, popularno nazvanom "u isto vrijeme".
 

U čemu je Macronova metoda upravljanja inovativna?
- Radi se o obliku sistemskog upravljanja društvom, u duhu kompleksne misli Edgar Morina, kojom se postiže spajanje nespojivog, kombiniranje jedne stvari i njene komplementarne suprotnosti s ciljem generiranja razvojne dinamike društva.
S jedne strane, Emmanuel Macron zadužio je francuske gradonačelnike da, tijekom dva mjeseca, prikupljaju zahtjeve i prijedloge "žutih prsluka".

U isto vrijeme, s druge strane, njegovu se međunarodnom pozivu "choose France" - dakle pozivu na razgovor i dogovor "in camera" u versailleskom dvorcu, prikladnom okviru za instituciju jakog predsjednika, spremno odazvalo 140 vođa najvećih američkih, kineskih i europskih korporacija, među kojima: Coca-Cola, Facebook, Google, UPS, Alibaba, Bosch, SAP, Ikea, Barilla, Siemens, Volvo, Rolls-Royce... kao i najsnažniji od snažnih aktera, banka Goldman Sachs kojoj brojni analitičari pripisuju funkciju stupa financijskog kapitalizma.

"France is back" i "choose France" na vanjskopolitičkom planu i, u isto vrijeme, radikalna demokracija na unutarnjopolitičkom planu, u iduća dva mjeseca koliko će potrajati Macronove konzultacije s najsiromašnijima i najbogatijima, mogle bi uroditi konkretnim solucijama za izlazak iz društvene krize.

Kako je nastao pokret "žutih prsluka" i koje su mu osnovne značajke?
- Pokret "žutih prsluka" nastavlja se na Macronovu Republiku u pokretu ili LaREM - političku opciju koja se je pojavila neposredno prije zadnjih predsjedničkih izbora i pozicionirala niti lijevo niti desno, a čijim su izborom francuski birači izrazili nezadovoljstvo tradicionalnim lijevim i desnim političkim strankama koje već 30 godina ne poštuju volju građana i produbljuju društvene nejednakosti. Izbor macronizma bio je prosvjedne naravi, učinio je vidljivom prvu društvenu frakturu - onu demokratsku koja proizlazi iz nepovjerenja građana prema reprezentativnoj demokratskoj vertikali, optuženoj da u praksi ne slijedi volju birača koje teoretski zastupa.

Potom je, jednom na vlasti, Macron provokativno inzistirao na desnim mjerama poput smanjivanja radničkih prava i povećanja poreza što je, logično i u skladu s prirodnim zakonitostima, pokrenulo široke narodne mase na prosvjede. Stoga "žute prsluke" treba promatrati kao proizvod makronizma i apolitičnu opozicijsku alternativu tradicionalnim opozicijskim, parlamentarnim, radikalno lijevim i desnim strankama koje 30 godina ne uspijevaju u središte interesa javnosti plasirati ključne probleme tihe većine građana i učiniti vidljivima socijalnu i teritorijalnu frakturu suvremenog društva, porezne/socijalne i nejednakosti između urbanih i ruralnih sredina u kojoj žive.
 

Je li "žutim prslucima" nedostatak vođa prednost ili mana?
- Jedna od ključnih postignuća Pokreta "žutih prsluka" je činjenica da je uspio generirati prirodne vođe, a među njima su

Priscillia Ludosky, Eric Drouet, Maxime Nicolle, Ingrid Levavasseur… koji jasno izražavaju zahtjeve i prijedloge gubitnika globalizacije - većine francuskih građana. U kontekstu u kojem se prosječni francuski građanin više ne prepoznaje u svojim natprosječno obrazovanim političkim vođama bez ikakve karizme, sposobnost prirodnih vođa da osjećaje i ideje prirodno i lako prenose na druge, da inspirativno djeluju na osjećaje i razmišljanja svojih sljedbenika s kojima su povezani zahvaljujući urođenoj empatiji, čini da se vođama "prsluka" vjeruje da zaista razumiju osjećaje i brige drugih.

Kao takvi, vođe "žutih prsluka" izazvali su medijsku pažnju, popularnost i slušanost o kakvoj oslabljeli francuski sindikati mogu samo sanjati. Napadi na novinare, optuživane da ih njihova sklonost senzacionalizmu navodi da daju previše važnosti sporadičnim akcijama razbijača ili da ne pridaju dovoljno važnosti policijskom nasilju, nisu spriječili vođe pokreta da, u isto vrijeme, masovno koriste te kritizirane medije za promociju pokreta i zahtjeva "žutih prsluka", a ponekad i za osobnu promociju.
 

Što je s protivnicima iz redova "crvenih šalova"? Tko su oni i koliko su moćni?
- Čini se da je žeđ za medijskom pažnjom i pažnjom vlasti inicirala pojavu Facebook antirevolucionara "crvenih šalova", a to je uglavnom viši rukovoditeljski kadar, aktivan i u penziji, protiv Facebook revolucionara "žutih prsluka", među kojima su mahom uposlenici, penzioneri, samohrane majke, obrtnici i vlasnici malih tvrtki niskih primanja. Predstavili su se kao branitelji demokratskih institucija koji, za razliku od nekih skupina "prsluka", kategorički osuđuju fizičko nasilje kao odgovor na ono policijsko. Tako su "crveni šalovi" prošle nedjelje prodefilirali Parizom kako bi rekli da "žuti prsluci" neopravdano monopoliziraju medijsku pažnju. U konačnici, nisu izazvali niti pažnju medija, niti pažnju vlasti koju su željeli podržati.

Prema dostupnim informacijama, "žuti prsluci" najavili su povlačenje novaca iz francuskih banaka. Jesu li to učinili ?
- Kako je počivao na lošim procjenama, neslavno je prošao poziv na "bank run" medijski eksponiranog vođe "prsluka" Maxime Nicolle, odnosno na izazivanje panike istovremenim pražnjenjem bankovnih računa "žutih prsluka". Naime, odmah je trebalo biti jasno da je teško postići da svaki od, na primjer, 126.000 "prsluka" koji su marširali 8. prosinca, u isto vrijeme povuče 2700 eura, kako bi zbroj isplata svim "prslucima" dosegao iznos uobičajene dnevne isplate svim građanima, što je oko 340 milijuna eura, te proizveo efekt panike.

To više što "žuti prsluci" nisu imućni, pa su im bankovni računi uglavnom ispražnjeni već oko petnaestog u mjesecu, a i banke su dobro zaštićene od "bank run" rizika, jer su dnevne isplate građanima ograničene uglavnom 300 do 500 eura.

Kakvo je raspoloženje u Francuskoj prema "žutim prslucima"? Imaju li oni značajnu podršku stanovništva?
- Upravo apolitičnost pokreta "žutih prsluka" i njihova praksa direktne demokracije, unatoč incidentima minornih skupina razbijača, čini da uživaju stabilnu podršku javnog mnijenja koja varira između 60 i 80 posto. Taj nivo podrške javnog mnijenja nije uspjela postići niti jedna uobičajena manifestacija, organizirana od tradicionalnih političkih stranaka, sindikata ili organizacija civilnog društva.

Dakle, sama mobilizacija građana, koja varira od vikenda do vikenda i ponekad ne prelazi 60-ak tisuća prosvjednika, nije toliko značajna koliko podrška javnosti pokretu. Nivo participacije od 300.000 "žutih prsluka" s prvog prosvjeda nije se ponovio, dok bogata povijest francuskog prosvjedovanja bilježi milijune prosvjednika u manifestacijama čiji je utjecaj na društvo bio znatno manji od impakta koji generiraju "prsluci".
 

Kako se postavio francuski lider Emmanuel Macron?
- Trenutno se francuskom predsjedniku štošta zamjera, od arogancije i socijalne neosjetljivosti do, široj publici nerazumljive, metode upravljanja koju karakterizira poštapalica "u isto vrijeme". Ne može mu se, međutim, zamjeriti da ne pokušava odgovoriti na izazove specifičnog povijesnog trenutka u kojem bi, u isto vrijeme, trebalo ovladati efektima financijskog kapitalizma, Trumpove Twitter diplomacije, Facebook revolucije "žutih prsluka", ekološke revolucije i pametnih tehnologija. Istodobno, nije razvijena pametna metoda upravljanja društvom koja bi, poput umjetne inteligencije, poštivala i reproducirala prirodne zakonitosti prema kojima funkcionira najpametniji sustav - čovjek, pa bi prema njima trebale funkcionirati i ljudske zajednice.

U tom kontekstu, makronizam može biti smatran pokušajem razvoja pametne upravljačke metode čiji je stup jaki predsjednik koji je, u isto vrijeme, i "lijevo" i "desno", autoritativan i radikalno demokratičan.
 

Mogu li "žuti prsluci" ozbiljno uzdrmati poziciju Emmanuela Macrona?
- Novinari i dio analitičara, zbog zbunjujućih nastupa u kojima reagira čas kao desničar, čas kao ljevičar, Emmanuela Macrona često svrstavaju u kategoriju bipolarnih ličnosti. Međutim, on ne mijenja taktiku. Čvrstom desnom rukom provocira gubitnike globalizacije, "žute prsluke", i, u isto vrijeme, čvrstom lijevom rukom, prijetnjom revolucijom naroda plaši dobitnike globalizacije, odnosno vlasnike kapitala. Kako mu, dakle, snaga pokrenutih narodnih masa služi u pregovorima s najbogatijima, a čiji je cilj postizanje ravnoteže između dobitnika i gubitnika globalizacije, planovi "žutih prsluka" da prosvjeduju sve dok njihovi zahtijevi budu zadovoljeni, savršeno se uklapaju u Macronov koncept vladanja.

U opisanom kontekstu, više nego opasnost, "žuti prsluci" su Macronov upravljački alat. Čak niti razni pokušaji transformacije pokreta u političku stranku, poput zadnjeg čija je inicijatorica Ingrid Levavasseur, ne štete Emmanuelu Macronu. Projekcije instituta za ispitivanje javnog mnijenja predviđaju da "žuta lista Levavasseur", tijekom predstojećih europskih parlamentarnih izbora ne može dobiti više od 13 posto glasova, što je daleko od potpore francuskog javnog mnijenja apolitičnoj formi pokreta "žutih prsluka".

Fragmentacija i transformacija pokreta u međusobno suprotstavljene političke frakcije reproducirala bi politički pejzaž protiv kojeg se francuski birači bore. Istodobno, kako bi za Žute prsluke glasovali uglavnom bivši birači lijeve i desne radikalne opozicije, neefikasnost ionako razlomljene opozicije bi se akcentuirala, a macronisti zadržali dominantnu poziciju koja više proizlazi iz francuskog većinskog izbornog sustava nego iz glasovanja birača.

U nekim teorijama zavjere spominje se kako iza "žutih prsluka" stoji Rusija, dok, po drugima, oni rade po diktatu Amerike koja želi oslabjeti Francusku i Europsku uniju. Što mislite o ovim teorijama?
- Protekla tri desetljeća, teorije zavjere uglavnom su služile u objašnjavanju globalizacijskog fenomena prelijevanja društvenih/državnih bogatstava u ruke 1 posto super-bogatih kao zavjeru neke vjerske, nacionalne ili supranacionalne organizacije opasnih namjera. Iako je evidentno da je "projekt 1 posto happy few" bio uspješan zato što je 99 posto ostalih pasivno čekalo, vjerovalo u lutrijski zgoditak i ulazak u klub 1 posto sretnika.

U međuvremenu su gubitnici globalizacije prepoznali kao takvi i izgubili vjeru u "projekt 1 posto happy few", pa sada vlastitu pasivnost objašnjavaju teorijama zavjere.
Tako bi za slabu Europsku uniju trebali biti krivi Rusi i Amerikanci, a ne 30 godina bez reakcije europskih država na diktat Amerike i njene mackinderijanske geopolitike širenja EU-a do ruskih granica.

Dakle, Macronove vanjskopolitičke poruke "France is back" i "choose France", nedavni sporazum Macron-Merkel iz Aix-la-Chapelle kojim Francuska podržava ulazak Njemačke u Vijeće sigurnosti, potvrđuju francusku težnju promjenama. Žuti prsluci ne mogu oslabjeti niti Francusku, niti Europu. Naprotiv, ako dobitnici globalizacije, u iduća dva mjeseca, ne podrže "metodu Macron" konkretnim prijedlozima za suzbijanje društvenih nejednakosti, kratkoročno će dovesti na vlast europske suvereniste i s njiima već viđene ratne scenarije, dok će dugoročno dovesti u pitanje vlastiti opstanak.

Naslovnica Svijet