Novosti Svijet

Ekskluzivno

Za Slobodnu piše Jurij Felštinski, ruski publicist čija su dvojica suradnika - ubijena: Putin potpuno mijenja pravila špijunske igre, pokazuje Zapadu da ga se ne boji

Ekskluzivno

Zamjena iz 2010. godine, ona u kojoj su Rusi mijenjali pukovnika Sergeja Skripala za deset ruskih "spavača" koji su bili uhićeni u Sjedinjenim Američkim Državama, nije bila ono što bismo nazvali "tipičnom" razmjenom.
Nikada prije toga sovjetska ili ruska vlast nije zamijenila ruske (ili sovjetske) građane koji su zapravo bili špijuni za svoje agente uhvaćene u inozemstvu. Strani špijuni koji su radili za strane zemlje i bili su uhvaćeni u Sovjetskom Savezu ili Rusiji često su bili razmjenjivani, ali ruski, odnosno, sovjetski građani koji špijuniraju za druge zemlje nikad prije nisu bili razmijenjeni za ruske/sovjetske agente tajne službe. Čini se da Kremlj nije imao izbora te 2010. godine, jer su po svaku cijenu željeli vratiti ruski špijunski tim koji je tada uhvaćen u Sjedinjenim Državama, uključujući i "glasovitu" Annu Chapman.
Čini se da je Skripal, nedavno otrovan u engleskom Salisburyju - što je kako vidimo itekako zaoštrilo odnose Velike Britanije, odnosno NATO-a i Rusije - od prvog dana u Ujedinjenom Kraljevstvu ustvari bio u ozbiljnoj opasnosti, a da nije bio svjestan toga. Naime, nitko prije nije "dirao" razmijenjene špijune. Istodobno, slučajevi trovanja bivših agenata tajne službe, kao i slučajevi trovanja protivnika sadašnjeg ruskog režima, u zemlji ili inozemstvu, bili su i ostali najčešći način uklanjanja neprijatelja.
Zamislite kako bi američka ili britanska tajna služba trebala izgledati da usred Moskve ubija agente koji su ranije bili razmijenjeni - na primjer, Annu Chapman i ostale članove tima koji su razmijenjeni 2010., uz primjerice trovanje nevinih prolaznika i promatrača, kao što je to bio slučaj u Engleskoj gdje je otrovnu tvar očito udahnuo i policajac koji je prvi stigao do Skripala nakon što mu je pozlilo? Ubojstvo otrovom, u usporedbi s napadima vatrenim oružjem, samo po sebi u startu otežava istragu. Jer prvo morate utvrditi da je žrtva doista otrovana. Onda morate utvrditi vrstu otrova i tko bi to uopće mogao učiniti. A tragova jedva da imate. Zapravo, izuzetno je teško dokazati bilo što. U slučaju Aleksandra Litvinenka, koji je otrovan 1. studenoga 2006., istraga je trajala nekoliko godina. Čak i nakon što su sve optužbe bile dokazane pred britanskim sudstvom i nakon što je Kremlj bio suočen sa svima njima, nitko nije preuzeo odgovornost za ubojstvo.

Znakovite analogije

U slučaju Skripala (66) i njegove kćerke Julije (33) - koji su u trenutku zaključenja ovog teksta i dalje u bolnici u vrlo teškom, kritičnom stanju! - nesumnjivo je da ćemo se susresti sa sličnim poteškoćama u svim fazama istrage, dok nam se Vladimir Putin i njegovi ortaci smiju u facu, što cijelu stvar pretvara u farsu, još otkako je parafrazirao znanu frazu iz filma o Staljinovoj eri, onu o Aleksandru Nevskom: "Tko dolazi s mačem, umire od mača". Putinovo načelo glasi: "Onaj tko nam servira otrov, otrovat će sam sebe".
Kao što je poznato, Skripal je otrovan nervnim otrovom koji je, kazali su stručnjaci, rjeđi od sarina. Samo nekoliko laboratorija na svijetu u stanju je proizvesti sarin ili VX, među njima i onaj tajnih službi u Jasenovu, nedaleko od Moskve.
Još je tragičnija činjenica da su i drugi članovi obitelji Sergeja Skripala stradali pod tajanstvenim okolnostima: njegova supruga 2012. godine, a njegov sin 2017. godine. Samo je kćerka Julija, dakle, ostala na životu, ali evo, i ona je sada otrovana zajedno s njim nedaleko od trgovačkog centra u Salisburyju.
Analogije su neizbježne iako još nismo sigurni u vrstu otrova koji se koristila u napadu na Skripala. Isto tako, kao što je bio slučaj i s Litvinenkom, nismo sigurni hoće li preživjeti. Podsjetimo, Litvinenko je otrovan 1. studenoga 2006., a umro je 23. studenog 2006. Iako mnogi detalji još uvijek nedostaju u ovoj slagalici, analogija sa slučajem Litvinenko je očita. Osim toga, ubojstva trovanjem nisu rijetke pojave, kako u Rusiji, tako i u inozemstvu.
Dakle, uz Litvinenka, možemo se tim povodom prisjetiti atentata na poslovnog čovjeka Aleksandra Perepelichnyja (2012.) u Londonu, a žrtve otrovanja sa smrtonosnim ishodom bili su i Yuri Schekochikhin (2003.) te Roman Tsepov (2004) u Rusiji. Otrov očito ostaje "omiljeno" sredstvo za uklanjanje dvostrukih agenata i drugih na meti ruske tajne službe. Uostalom, samo popis onih koji su umrli u Londonu pod misterioznim okolnostima također je vrlo impresivan.
To uključuje, između ostalog, britanske građane, što cijelu stvar podiže na višu razinu tenzija. Ne smijemo zaboraviti da su dva poduzetnika koji su imali veze s Litvinenkom - tj. Badri Patarkatchshvili i Boris Berezovski - također umrli pod, kako se to već kaže, nerazjašnjenim okolnostima. Gospodin Patarkatchishvili, kao relativno mlad, umro je 2008. godine od "srčanog udara", a gospodin Berezovski je pronađen obješen 2013. godine u kući svoje bivše supruge.

Na udaru i članovi obitelji

Nažalost, nakon smrti Litvinenka, jedini zaključak koji nam ostaje je - da nema kazne za zločin. Rusku vladu očito više ne smeta i ne brine mišljenje Zapada. Nakon svih tih smrti; nakon invazije na Gruziju iz 2008. godine; nakon pripajanja Krima i napada na Ukrajinu 2014. godine; nakon miješanja u izbore brojnih europskih zemalja, baš kao i miješanja u američke izbore 2016. godine; nakon posljednjeg govora predsjednika Putina u kojem on izravno ucjenjuje cijeli civilizirani svijet prijetnjom nuklearnim ratom, jasno je da Kremlj više ne drži do pogleda na njihove poteze iz svijeta.
Ubojstvo političkih suparnika, bilo da je u pitanju Anna Politkovskaja iz 2006. ili Boris Nemtsov 2015. godine, uvijek je upozorenje. Ovo je jedno od temeljnih pravila funkcioniranja ruske tajne službe (FSB i GRU), koje datira još iz sovjetske ere KGB-a i Staljinova NKVD-a. Ovo brutalno pravilo uključuje pristup po kojem se bilo koji počinitelj štete - mora ukloniti prvom prilikom. Sjetimo se, oni koji su prebjegli na zapad tijekom Staljinove ere bili su eliminirani gotovo u cijelosti. Za sovjetske ere također su se dogodile brojne zagonetne smrti i očigledni atentati. Za one koji se smatraju opasnima u ruskom razdoblju, sve ovo nije bila vijest niti nešto neočekivano. Svi su shvatili da su pod smrtnom prijetnjom. Međutim, ono što je novo za sve njih je eliminacija članova obitelji otpadnika ili razmijenjenih špijuna. Očito je da protivnik ruskog režima/Kremlja/Putina/FSB-a/GRU-a riskira ne samo svoj život, nego i život članova obitelji.
Drugi očiti zaključak je da razmjena špijuna ovim postaje besmislena. Ako se špijun koji se razmijeni kasnije može ubiti, kakav smisao uopće ima sama razmjena - ako ruska strana još uvijek "brine", ne samo o bivšem špijunu, nego i članovima njegove obitelji? Takav "specijalni" tretman nekoć je bio rezerviran za Leva Trockoga - prije nego što ga je ubio 1940. godine, Staljin je 1937. ubio njegovo mlađeg sina Sergeja u SSSR-u, a zatim i njegova starijeg sina Leva, u Parizu 1938. godine. Možda je pokušaj da se eliminira Skripal poruka prijetnje svim ruskim građanima koji su bili uključeni u dugu i kompliciranu operaciju FSB-a, mislim na uplitanje u američke izbore 2016., što je na koncu dovelo do pobjede Donalda Trumpa.
Komisija posebnog tužitelja Roberta Muellera nastavlja svoju istragu. U sklopu te istrage, moglo bi se dogoditi da svoj doprinos daju i neki ruski građani. Ako vaše djelovanje dovede do toga da se odgovornima smatrate vi sami ili netko iz vaše obitelji, očito je da puno riskirate, na potpuno novoj razini. Putin je, na ovaj ili onaj način, prepisao cijelu tradiciju špijunskih igara, mijenjajući pritom stara pravila najnovijim – a ono kaže da od sada više nema pravila.

ISTRAGE BEZ EPILOGA Smrt iz šalice čaja
Juri Felštinski i sam živi u svojevrsnom strahu od ruke Putinova režima: zajedno s tada već bivšim ruskim agentom Aleksandrom Litvinenkom objavio je svojedobno knjigu "Sakaćenje Rusije", a u suradnji s Vladimirom Pribilovskim je potpisao knjigu "Korporacija" (koja među ostalim donosi brojne primjere KGB-ovih "savršenih ubojstava" trovanjem). I jedna i druga knjiga su na zapadu doživjele nekoliko izdanja, ali ni Litvinenko ni Pribilovski danas nisu među živima. Uzalud je sudac Robert Owen s engleskog Visokog suda konstatirao da je ubojstvo Litvinenka izvršeno po nalogu ruske obavještajne službe, uz vjerojatno Putinovo odobrenje, sve je ostalo na tome, jer su iz Rusije promptno stigla žučna osporavanja izvješća u kojem se konstatira trovanje radioaktivnim polonijem 210, po svemu sudeći ubačenim u šalicu čaja.
Inače, Felštinski je rođen u Moskvi 1956. godine. U rodnom je gradu upisao povijest na Pedagoškom institutu 1974., a u SAD je imigrirao 1978. godine. Ondje je, na Rutgersu, doktorirao povijest. “Boljševici i ljevaci”, “K povijesti naše izolacije”, “Veliki vođe” neke su od njegovih knjiga. “Sakaćenje Rusije” u samoj je Rusiji dočekano - zabranom.

Naslovnica Svijet