Novosti Svijet

suđenja za ratne zločine

Vučić odustaje: ako želi u EU, Srbija ne smije glumiti Haag

suđenja za ratne zločine

Nakon što je srbijanski premijer Aleksandar Vučić tijekom nedavnog posjeta Zagrebu najavio rješavanje pitanja nestalih, još jednom problemu koji je opterećivao odnose Hrvatske i Srbije nazire se rješenje.

Iako o tome ni u Zagrebu ni u Beogradu još uvijek ne žele otvoreno govoriti, moguće je da se pitanje univerzalne jurisdikcije – zbog koje je svojedobno vukovarski branitelj Tihomir Purda završio iza rešetaka na temelju priznanja u logoru dobivenog nakon mučenja – riješi međunarodnim sporazumom dviju država.

Prema njemu, jedna od mogućnosti koje bi se mogle naći za pregovaračkim stolom jest i ona da se Hrvatska i Srbija usuglase da se osumnjičenicima za ratne zločine sudi prema mjestu prebivališta. Drugim riječima, srpskim državljanima u Srbiji, a hrvatskima u Hrvatskoj. Kako je bilateralni međunarodni sporazum pravno jači akt od zakona, on bi se automatizmom mogao primijeniti u sudskoj praksi.

Još uvijek nije izvjesno hoće li se ova mogućnost razmatrati već tijekom skorašnjeg posjeta hrvatskog ministra pravosuđa Dražena Božnjakovića Beogradu.

– Srbiji polako gori pod petama. Mora ispunjavati uvjete za članstvo u Europskoj uniji. Zato sada pristaje na razgovore o izbjegavanju pravosudnih nadležnosti u procesuiranju ratnih zločina i pronalaženju nestalih u ratu protiv Hrvatske – ističe u izjavi za "Slobodnu Dalmaciju" bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, koji napominje da Srbiji bez ispunjavanja tih uvjeta nema članstva u Europskoj uniji.

Upravo je Kovač, dok je bio ministar u Vladi Tihomira Oreškovića, 2016. godine inzistirao da se u poglavlju 23. o pravosuđu i temeljnim pravima, u "prijelaznim mjerilima" navede i da će Srbija morati procesuirati ratne zločine na način da izbjegava sukobe pravosudne nadležnosti, konstruktivno surađivati sa susjednim zemljama u pronalaženju i utvrđivanju sudbina nestalih osoba ili njihovih posmrtnih ostataka.

 

Ta će dva pitanja Srbija, navedeno je u tim mjerilima, morati "u potpunosti riješiti". Isto tako će morati osigurati prava žrtvama rata i njihov pristup pravosuđu "bez diskriminacije", provoditi svoj pravni okvir kada su u pitanju pripadnici manjina i u potpunosti surađivati s Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove.

– Tek kada se ispune sva ova "prijelazna mjerila" utvrdit će se "mjerila za zatvaranje" poglavlja. Ima tu, dakle, još puno posla za Srbiju – poručuje Kovač, koji napominje da su uvjete odredile sve države članice Europske unije, nakon čega je Hrvatska dala zeleno svjetlo otvaranju poglavlja 23. i 24.

Ako, dakle, Srbija pristane korigirati pravila vlastite regionalne jurisdikcije, bit će to pragmatičan potez, kako bi izbjegla blokadu pregovora i uspješno privela kraju iznimno važno poglavlje o pravosuđu.

Ostaje im, s druge strane, jurisdikcija nad zločinima počinjenima u BiH, koju Beograd, po svemu sudeći, neće biti spreman tako lako prepustiti Sarajevu.

Sporni zakon teretio uglavnom Srbe

Hrvatskoj je sporan članak 3. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za ratne zločine koji sudovima u Srbiji omogućava nadležnost za bilo koji ratni zločin koji je počinjen na pristoru bivše Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo osumnjičenika ili žrtve.

Malo je, međutim, poznato da je riječ o Zakonu donesenom 2003. godine, netom nakon ubojstva reformista Zorana Đinđića, na temelju kojega je Srbija osnovala Sud za ratne zločine, i na temelju kojega je osuđen dio izravnih počinitelja masakra na Ovčari.

Neki od njih su bili hrvatski državljani, i da nije bilo pravila o univerzalnoj jurisdikciji, oni u Beogradu ne bi mogli biti osuđeni. Članak o univerzalnoj jurisdikciji se, prema službenim podacima, primijenio na 170 osoba, od kojih 90 posto na optuženike srpske nacionalnosti. I na dvojicu Hrvata: Tihomira Purdu i Veljka Marića.

Naslovnica Svijet