Novosti Svijet

MORALNI SUMRAK

UN na istoj strani kao ISIL, a čini se da su u britanskom Parlamentu u optjecaju zanimljive droge nove generacije

MORALNI SUMRAK
Prvi čovjek UN-a pet je godina besramno šutio i zatvarao oči pred očitom činjenicom da je Sirija brutalno napadnuta od koalicije svojih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, kao i pred očitim faktom da su se zapadne sile umiješale u sirijski rat

Nakon pet godina intenzivne meditacije, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon konačno je "progledao" i "spoznao" tko je kriv za rat u Siriji. Nisu to islamski fundamentalisti – ni Al-Qa'ida, ni Nusra Front, ni ISIL – a nisu to ni zapadne sile koje su fundamentaliste stvorile i obučile da unište Siriju, po istom modelu kako je prije pet godina uništena Libija. Suprotno tome, na samom kraju svoga mandata, nakon pet godina šutljive analize, prvi čovjek krovne svjetske organizacije zaključio je da za rat u Siriji nije kriv nitko do – sirijski predsjednik Bashar al-Assad.

"Zbog njegovih je propusta izginulo više od 300.000 ljudi", izjavio je ovog tjedna Ban Ki-moon u intervjuu za njemačku agenciju Deutsche Welle.

Koji su to Assadovi "propusti", Ban Ki-moon nije precizirao. Stoga možemo tek nagađati: je li grijeh sirijskog predsjednika to što do krajnjih granica mogućnosti brani sekularni karakter Sirijske Arapske Republike, nasuprot islamističkim agresorima koji bi od Sirije htjeli napraviti šerijatsku državu?

Ili je njegov "propust" u tome što brani multivjerski i multietnički karakter Sirijske Arapske Republike, nasuprot agresorima koji su već i imenom svoje fantomske tvorevine (Islamska država), kao i svojim postupcima na terenu – od rušenja svih neislamskih vjerskih objekata do protjerivanja neislamskog stanovništa – jasno dali do znanja kakvu Siriju žele?

Možda se Assadov "propust" sastoji u tome da je, suprotstavivši se islamskim radikalima, omeo američke planove da preko svojih igrača na terenu uzmu Siriju i tako se primaknu Iranu, te kroče dublje u Euroaziju, taj geopolitički ključ za dominaciju svijetom?

A možda je Assad "kriv" za rat zato što i zapadne analize pokazuju da bi na slobodnim izborima u Siriji za njega glasalo više od 70 posto populacije, pa Zapad nije imao drugu opciju za njegovo micanje osim vojne, jer se na nepouzdano sirijsko biračko tijelo ne može osloniti?

Ili je, da ogolimo stvari, Assadov ključni "propust" to što nije na vrijeme poginuo, kako je to kooperativno prije pet godina učinio libijski vođa Muammar al-Gaddafi? Svjedočimo da je Libijom otada zavladala demokratska idila, u obliku kaosa i beskrajnog sektaškog nasilja, točno prema zamislima onih koji žele biti gospodari Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ne obazirući se pritom na to što njihov scenarij destabilizira i Europu posljedičnim stvaranjem milijunske vojske izbjeglica.

Prvi čovjek UN-a pet je godina besramno šutio i zatvarao oči pred očitom činjenicom da je Sirija brutalno napadnuta od koalicije svojih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, kao i pred očitim faktom da su se zapadne sile umiješale u sirijski rat grubo kršeći međunarodni pravni poredak. Naime, prema međunarodnom pravu, strane vojske u neku zemlju mogu ući samo na dva legalna načina: ili na poziv državnih vlasti, ili uz mandat Ujedinjenih naroda.

Popu bob, a bobu pop

Kako UN nikome nije dao mandat da vojno stupi u Siriju, jedini strani avioni koji legalno lete sirijskim nebom su ruski, jer je ruska vojska u Siriju došla na Assadov poziv. Što god mislili o tom vladaru, on je legalni i legitimni predsjednik Sirije.

Naivniji su promatrači očekivali da će barem na kraju mandata Ban Ki-moon smoći snage i kazati "popu pop, a bobu bob", odnosno ukazati na nelegalnost vojne prisutnosti Amerike u Siriji. Umjesto toga, šef UN-a je na zalazu karijere izabrao da kaže "popu bob, a bobu pop", svrstavši i sebe i UN na stranu agresora.

Nije čelnik UN-a jedini koji zadnjih dana "naglo shvaća" ratnu krivnju branitelja Sirije. Britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson na BBC-ju je optužio Rusiju da je rat u Siriji učinila "još stravičnijim", da bi potom u Donjem domu britanskog Parlamenta pozvao na proturatne prosvjede ispred ruskog veleposlanstva u Londonu. A njegov stranački kolega, konzervativni zastupnik Andrew Mitchell, čak je rusko bombardiranje islamističkih položaja u istočnom Alepu usporedio s nacističkim bombardiranjem civila u Guernici.

Da rezimiramo: borba protiv islamskih glavosječa britanskom je šefu diplomacije "stravična", a za rat mu nisu krivi oni koji su glavosječe stvorili, nego je kriva Rusija, iako se umiješala tek u petoj godini rata. A njegovu zastupniku nacisti su oni koji se bore protiv (islamskih) fašista. Čini se da su u britanskom Parlamentu u optjecaju zanimljive droge nove generacije.

U demoniziranju Rusa ne zaostaju ni Francuzi, koji poručuju da će od Međunarodnog kaznenog suda zatražiti istragu ratnih zločina koje ruski i sirijski avioni navodno čine na prostoru istočnog Alepa. Nije poznato hoće li tom prilikom od istog suda zatražiti i istragu ratnih zločina koje su francuski avioni prije pet godina počinili na prostoru Libije. Također, nejasno je zašto ih jednako ne bole i žrtve u zapadnom Alepu, koje i ovih dana stradavaju od granata upućenih iz istočnog Alepa.

Strah hegemona

Razumljivo je zbog čega američki trabanti upravo sada na sav glas kukaju i zapomažu nad Alepom, i zašto baš sada viču o Assadovim "propustima" i ruskim "zločinima". Jer se prvi put u pet godina rata nazire da bi čitav Alep mogao biti oslobođen, nakon čega bi Assadu bio znatno olakšan put do oslobađanja cijele zemlje.

A to bi značilo ne samo vojni poraz Amerike, nego i ozbiljan nagovještaj da je unipolarni svijet konačno i neopozivo zamijenjen multipolarnim. Od takve mogućnosti hegemon se trese kao džihadist pred idejom da u dženetu nema nikakvih djevica.

 

 

Naslovnica Svijet