Novosti Svijet

Devet godina Šešelj proveo u ismijavanju suda

Od prvog dana suđenja kada je pozvao sud da ga, zbog njegove nacionalističke ideologije, osudi na najveću moguću kaznu poručivši da njegovoj "besmrtnoj duši ne mogu ništa" i da će "ako umre najvjerojatnije umrijeti od smijeha", vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj postupak protiv sebe u haaškoj sudnici ustrajno je pokušavao izvrgnuti ruglu nazivajući sud plodom urote u kojoj su se prema potrebi smjenjivale države poput Vatikana, Njemačke, Britanije, SAD-a, a suđenje "kvazilegalnom farsom" i "pravnim skandalom bez presedana u novijoj pravnoj povijesti".

Na suđenju, koje u ponedjeljak ulazi u završnicu izvođenjem završnih riječi, Šešelj se kontinuirano sa sucima svađao oko financiranja svoje obrane, tražio njihovo izuzeće zbog pristranosti a sebe nazivao "najvećim neprijateljem Haaškoga suda". Iako profesor prava na beogradskom sveučilištu, Šešelj je sabotirao suđenje tvrdnjama da ne razumije optužbe jer mu je uskraćena pravna pomoć.

Tvrdio je da mu sud na ime troškova obrane duguje 1,4 milijuna eura, tražio da mu Sud isplati odštetu od 10 milijuna eura zbog dugotrajnog pritvora najavljujući da će u slučaju "odugovlačenja s isplatom" svoj odštetni zahtjev uvećavati do iznosa od sto milijuna eura a na kraju je podnio odštetni zahtjev od dva milijuna eura tvrdeći da su mu povrijeđena brojna prava tijekom devetogodišnjeg pritvora uključujući i držanje u predugom pritvoru, uskraćivanje prava na dokaze na vlastitom jeziku, ograničavanje prava na posjete i na nenadziranu komunkaciju s pravnim timom, odgovarajuću liječničku skrb, pa čak i stvari poput prava na fotokopiranje u pritvoru. Samo zbog posljednjeg pitanja Šešelj je neumorno pisao niz zahtjeva sudu, a sveukupno je na adresu raspravnog vijeća predvođenom Francuzom Jeanom Claudeom Antonettijem uputio oko 500 podnesaka napisanih ćirilicom.

On je sucima prigovarao da u pritvoru dobiva "hranu koju ni svinje ne bi jele" pa se zato hrani konzervama i čokoladom od kojih se udebljao, a nije se ustručavao čak ni donijeti zapakirani pritvorski ručak u sudnicu tražeći od predsjedavajućeg suca da ga primi kao dokaz ili makar proba.

Suđenje je iskoristio i za sukobljavanje s tužiteljstvom, koje je oslovljavao nebiranim riječima, pa je tako i podnio zahtjev za pokretanjem postupka protiv bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte i njezinih suradnika zbog navodnih pritisaka na svjedoke od kojih se, prema Šešeljevim tvrdnjama, tražilo da svjedoče protiv njega, no to je sud odbio kao neutemeljeno nakon provedene istrage.

Posljednjih nekoliko mjeseci postupka obilježile su i njegove ozbiljnije zdravstvene teškoće tako da je početkom ove godine prebačen u jednu od najboljih nizozemskih bolnica gdje mu je ugrađen skupocjeni potkožni defibrilator.

No, čak i svoje zdravstveno stanje iskoristio je kao povod za iznošenje bizarnih tvrdnji da američka, britanska i francuska obavještajna služba već godinama "upravljaju njegovim zdravljem" te da sumnja da se radiovalovima utječe na rad njegova srca. Zbog njegovih tvrdnji da ga se truje u pritvoru sud je do sada proveo testove krvi na dvije tisuće potencijalnih otrova koji su svi bili negativni.

(Hina)

Svjedočanstva o strahu i progonu

Haaško je tužiteljstvo tijekom četverogodišnjeg suđenja vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju, optuženom za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH te protiv vojvođanskih Hrvata izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva u razdoblju od 1991. do 1993. godine, a prvu potvrdu svoga rada dobilo je u svibnju prošle godine kada je raspravno vijeće većinom glasova ocijenilo da izvedeni dokazi u dovoljnoj mjeri podupiru zaključak da je govor optuženog bio govor nasilja kojim je poticao na progon te da slijedom toga optužnicu na zahtjev Šešelja ne treba odbaciti.

Kao vjerodostojne dokaze sud je ocijenio niz Šešeljevih huškačkih ratnih izjava kao i svjedočanstva žrtava o Šešeljevim govorima među kojima stanovnika vojvođanskih sela koji su čuli njegova 'upozorenja' da je vrijeme da se odsele ili ravnateljice vukovarske bolnice Vesne Bosanac koja ga je slušala na radiju kako potpiruje svoje dobrovoljce.

Vijeće je tada zaključilo da raspolaže s dovoljno dokaza da je Šešelj "sustavno omalovažavao Hrvate i Muslimane" nazivajući ih uvredljivim i pogrdnim nazivima poput "ustaše" i "balije", kao i da je širio atmosferu straha te da je dostatno dokazano da je poticao svoje dobrovoljce na ostvarivanje njegove "nacionalističke ideologije svim sredstvima" i da je Šešelj smatrao da se ti ciljevi mogu ostvariti "jedino protjerivanjem nesrba".

Šešelj je također bio svjestan da će nakon njegovih huškačih govora uslijediti zločini a sudsko vijeće smatralo je i da ima dovoljno dokaza i o njegovoj kriminalnoj namjeri progona. Sud je, odbijajući Šešeljev zahtjev za odbacivanjem optužnice, zaključio i da je dokazana uzročno-posljedična veza između njegovih govora i zločina.

Tužiteljstvo tereti Šešelja da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i Muslimana.

Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz Vojvodine. Ideju 'velike Srbije' sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom mobilizirao i poticao na progon Hrvata i Muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i drugih srpskih snaga, smatra tužiteljstvo.

Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, "srpske zemlje" u Hrvatskoj i BiH.

Tijekom dokaznog postupka koji je započeo 2007. tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci koji su se nakon njegova govora u Skupštini u Beogradu u travnju 1992., kada se zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, te njegova mitinga u Hrtkovcima u svibnju '92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, počeli iseljavati u strahu i uz prijetnje. Iz Hrtkovaca je odselilo oko 700 od 1000 Hrvata.

Svjedoci na sudu prenijeli su svoj strah od posljedica njegovih istupa u kojima se primjerice hvalio kako hrvatsko i muslimansko stanovništvo u BiH ne spava danima u strahu od srpskog četničkog pokreta koji je vodio.

Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i njegovi govori iz 1991. godine - od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se "kotrljati glave" preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj '91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice "velike Srbije", zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica "velike Srbije" na području Hrvatske bila je važnija "nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve - pa "tko im je kriv - htjeli su rat, imaju rat", kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da "nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara", a kako su tužitelji istaknuli - njegovi dobrovoljci "napravili su upravo ono što je Šešelj govorio".

Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.

O zločinu na Ovčari i progonu Hrvata na njegovu suđenju govorili su i tadašnja ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac, forenzičar Davor Strinović koji je svjedočio o ekshumacijama na Ovčari i psihologinja Višnja Bilić iz Uprave hrvatske vlade za zatočene i nestale koja je govorila o potrazi za žrtvama rata u Hrvatskoj. Ravnateljica Uprave za državnu skrb Ana Marija Radić govorila je o progonu Hrvata, uključujući i one iz Vojvodine.

Dokazujući masakr u Voćinu u kojem je u prosincu 1991. ubijeno više od 40 Hrvata, svjedoci, neki i pripadnici Šešeljevih dobrovoljaca opisali su kako je Šešelj u studenome 1991. u Voćinu ohrabrivao svoje dobrovoljce, a hrvatski policajac Đuro Matovina posvjedočio je kako je i istraga tada pokazala da su u zločinu sudjelovali "Šešeljevci". Stanovnici Voćina opisivali su dolazak srpskih dobrovoljaca i zlostavljanja Hrvata koja su prethodila masakru, kao i svoj bijeg iz Voćina.

Tužiteljstvo je izvelo i nekoliko eksperata koji su analizirali njegovu ideologiju stvaranja velike Srbije, te njegovih gotovo 400 govora i javnih nastupa od 1991. do 1994. u kojima je zagovarao nasilje nad drugim narodima.

Završne riječi na suđenju započinju u ponedjeljak.

 

Naslovnica Svijet
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last