Novosti Svijet

IAKO SE OČEKIVALO DA DRAMATIČNI DOGAĐAJI NA SJEVERU AFRIKE POBUDE NEKU REAKCIJU, TO SE NIJE DOGODILO

Mediteranska unija ne mari za arapske nemire

IAKO SE OČEKIVALO DA DRAMATIČNI DOGAĐAJI NA SJEVERU AFRIKE POBUDE NEKU REAKCIJU, TO SE NIJE DOGODILO

Bio je to veliki trenutak - šansa za Mediteransku uniju. Nakon izbijanja nemira u Tunisu i Egiptu, bilo je logično i očekivano da EU i sredozemne zemlje podrže i pomognu demokratizaciju na sjeveru Afrike.

Nije se to dogodilo, a mnogi su se pitali postoji li uopće Mediteranska unija koju je EU osnovao, kako se sada čini, samo zato što je na tome inzistirala Francuska, uz Njemačku, ključna, najvažnija članica Europske unije.

EU je ovih dana imao šansu da pokaže koliko ozbiljno misli s projektom ove suradnje i partnerstva sa 43 zemlje na svojim južnim i jugoistočnim granicama.

Međutim, Mediteranska unija se uopće u ovim povijesnim događajima, koji neki uspoređuju s rušenjem komunizma u istočoj Europi 1989., nije ni oglasila!!! Iako obje zemlje u kojima je na djelu demokratska revolucija, Tunis i Egipat, čine stupove ovoga partnerstva...

‘Dopuna i obogaćivanje’

A onda je Mediteransku uniju pogodio još jedan težak udarac – povukao se prije nekoliko dana njen glavni tajnik, jordanski diplomat Ahmad Masadi. Bio je, kako objasnio, neprestano tijekom skoro godine dana strašno frustriran. Teško se razočarao što se većina članica EU-a, uprkos danim obećanjima, nimalo nije zanimala za ovaj projekt i što bogate, sjeverne zemlje gotovo ništa nisu dale od obećana novca.

Ali, ona kap koja je prelila čašu bila je odsutnost bilo kakvog stava i angažiranje EU-a u povijesnim događanjima na sjeveru Afrke...

Mediteranska unija je osnovana 13. srpnja 2008. u Parizu, usprkos svim skepticima, s ogromnom pompom, ali prije svega kao djelo francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja kojem je bio prespor tzv. barcleonski proces postupnog produbljivanja suradnje EU-a sa zemljama ovog regiona.

Francuska incijativa naišla je na podršku, uglavnom, u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj, a sjeverne zemlje, među njima i Njemačka, kao i sama Europska komisija bili su, uglavnom, rezervirani. Na drugogj strani projekt je otvoreno kritizirao libijski vođa Muamer el Gadafi za kojeg je Mediteranska unija značila pokušaj cijepanja već postojećih organizacija kao što su Arapska liga ili Organizacija afričkog jedinstva (OAJ).

Već početkom te 2008. Sarkozy je počeo reducirati mediteranske planove da bi umirio kritičare u Francuskoj, pa se čak smatralo potrebnim da se precizira da se ne radi o Mediteranskoj uniji nego u Uniji za Mediteran, dakle ne “zamjena za EU“, nego njena “dopuna i obogaćivanje“. Potom se Sarkozy dogovorio s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel da se u projekt uključe i druge zemlje EU-a.

Okupirani teritoriji

Lani se Masadi i njegovo tajništvo preselilo u Barcelonu, u bivšu kraljevsku rezidenciju, no to ni izdaleka nije bilo dovoljno za oživljavanja partnerstva. Unija se ubrzo evidnento našla na ledu. Španjolska je dva puta pokušala sazvati mediteranski summit, oba puta je to propalo zbog izraelsko-palestinskog konflikta.

Potom se pokušalo s konkretnim projektima suradnje, ali kod njih u prvi plan je izbijala politika, pa je propala konferencija o vodama jer se Izrael nije složio s formulacijom “okupirani teritoriji“. Za generalnog tajnika i aparat Mediteranske unije bio je predviđen proračun od 14,5 milijuna eura, a nije dobivena ni polovica.

- Kresanje proračuna ukazuje kakva je angažiranost članskih zemalja - žalio se nedavno Masadi. Nedugo zatím spakirao je kovčege i vratio se u Aman.

sd

Naslovnica Svijet