Novosti Promo

KRISTIJAN PAVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE ACI-ja

Čarteraši troše najviše i ostaju najdulje u Hrvatskoj

KRISTIJAN PAVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE ACI-ja

Odmah iza njih su vlasnici plovila koji imaju vezove na godišnjoj razini. Tek nakon njih dolaze hotelski gosti. Kad se ukupno sagledaju plovila za osobne potrebe i najam, odnosno gospodarsku namjenu, nautika uvijek iskače kao broj jedan - kaže Pavić

Sa šezdeset luka nautičkog turizma i otprilike sedamnaest tisuća vezova, Hrvatska je postala vodeća destinacija u nautičkom turizmu. U prilog toj konstataciji ide i činjenica da je čak četrdeset posto svjetske čarter-flote stacionirano u našim lukama. Bez ACI-ja (Adriatic Croatia International Club), koji je u jadranskom dijelu Hrvatske postao pravi zamašnjak našega gospodarstva, teško je i zamisliti hrvatski turizam.
Kako se došlo do spomenutih brojki, koje ulijevaju nadu da će turista, a posebice nautičara, u sezoni 2020. biti još više?
– Navedeni podaci su točni. Do njih dolaze veliki rezervacijski sustavi koji posreduju između čarter-kompanija koje iznajmljuju plovila i čarter-agenata. Hrvatska, s oko 4,5 tisuća takvih brodova, zaista zauzima vodeću poziciju u svijetu – kaže Kristijan Pavić, predsjednik Uprave ACI-ja.
Turizam je u Hrvatskoj posljednjih godina rastao dvoznamenkastim brojkama, a upravo je nautika njegov najprogresivniji dio. Zbog nautičara nam je turistička sezona iz godine u godinu sve dulja.

Veliki promet

– Oni otvaraju i zatvaraju sezonu. Kreće se s regatama, a s regetama se i "pozdravlja" s ljetom. Nautička sezona počinje s regatama već u ožujku, a nautičari su aktivni na Jadranu sve do studenoga. U predsezoni i posezoni dolaze nam istinski nautičari, dok je špica rezervirana za apartmanske goste jer su jedrilice posljednjih godina postale poput plovećih apartmana. Jednostavno, svi žele biti na moru. Uz današnju tehnologiju ne morate biti izrazito vješt nautičar da biste sigurno plovili sa svom tehnologijom i informacijama koje su vam na raspolaganju, tako da je sve više zaljubljenika u nautiku – veli Pavić.
Nautičari su odlični gosti koji u prosjeku troše više od ostalih turista.
– Znatno više! Čarteraši troše najviše, a odmah iza njih su vlasnici plovila koji u Hrvatskoj imaju vezove na godišnjoj razini. Tek nakon njih dolaze hotelski gosti. Kad se ukupno sagledaju plovila za osobne potrebe i najam, odnosno gospodarsku namjenu, nautika uvijek iskače kao broj jedan. Čarteraši prednjače u izvanpansionskoj potrošnji. Oni troše ne samo u ugostiteljstvu, nego i angažirajući skipere, a to je golem broj ljudi tijekom turističke sezone – objašnjava naš sugovornik.
Za razliku od drugih segmenata turizma, nautika uza se veže veliku prateću industriju: servisere, trgovce opremom i tvrtke koje opskrbljuju posade robom široke potrošnje i cijelu lepezu različitih usluga.
– Kao što vlasnik automobila mora imati mehaničara od povjerenja, tako je i kad imate brod. Morate ga jednom godišnje izvaditi iz mora, servisirati, stalno održavati, i to su nezaobilazne stavke. Takve gospodarske aktivnosti ne ulaze u ukupnu nautičku bilancu iako se na taj način ostvaruju vrlo veliki prihodi – kaže Pavić.
Često se u javnosti zna govoriti o tome da se izgradnjom marina gubi velik i dragocjen prostor, "nestaju" cijele uvale, a na koncu u njima ne radi bogzna koliko ljudi?
– To se događa zato jer se najčešće govori samo o jednom dijelu podataka. Državni zavod za statistiku objavi koliko je prometa ostvareno u šezdeset nautičkih marina u Hrvatskoj, od čega sedamdeset posto otpada na vez, a trideset posto na ostale usluge, što ni blizu ne odgovara onome što se u marinama zaradi ni tome koliko ljudi ukupno u njima zarađuje za život. Pravi su pokazatelji sasvim drukčiji. ACI se, naime, bavi uglavnom samo osnovnom djelatnošću: vezom, dizanjem i spuštanjem plovila i njihovim pranjem. Ne bavimo se ni servisnim djelatnostima, ni ugostiteljstvom, ali nikome ne zabranjujemo niti onemogućujemo ulazak u naše marine sa željom da razvijaju te djelatnosti. Zato imamo cijeli niz partnera s kojima smo ostvarili poslovno-tehničku suradnju u pružanju ugostiteljskih, servisnih i ostalih usluga. A u takvim tvrtkama je i tri puta više zaposlenih nego u samoj marini, tako da se to sve multipicira.

Nismo skupi

U ACI-ju ulažu u podizanje kvalitete postojećih marina u njihovu sustavu. Primjer je investicija u luksuznu marinu u Rovinju koja zadovoljava najviše kriterije. Hoće li se na taj način otjerati nautičari koji ne mogu platiti uslugu koja je poskupjela, a prije su imali godišnji vez u Rovinju ili su tu rado dolazili ljeti?
– Ne, ACI ima ponudu za svakoga gosta. Ono što sada nudimo u marini u Rovinju apsolutno opravdava tu cijenu. Tamo se može vezati brod od pedeset metara a da mu pri tome možemo osigurati sve osnovne usluge, ali i široku lepezu dodatnih usluga. To ne znači da će sve ACI-jeve marine biti kao ta u Rovinju, jer ona je tako uređena zbog svoje iznimne lokacije. U zaleđini te marine je hotel od pet zvjezdica, a Rovinj je destinacija koja kvalitetom usluga i sadržaja odskače u odnosu na konkurenciju. Ako ćete usporediti cijene marine u Rovinju s cijenama ostalih ACI-jevih marina, vrlo lako se da zaključiti da cijene prate razinu kvalitete same marine u kombinaciji s nizom faktora, od čega je atraktivnost mikrodestinacije sigurno jedan od odlučujućih. Znači, cijena apsolutno opravdava visoku razinu pružene usluge.
U ACI-ju razmišljaju o izgradnji novih marina. Da bi se takvo što i realiziralo, ulaganje mora biti poslovno opravdano, stoga se s projektima ne žuri. Najzanimljivije je područje Dalmacije.
– U ACI-ju imamo dovoljno znanja i iskustva da bismo mogli dobro procijeniti gdje se isplati ili ne isplati investirati te koja bi veličina, odnosno koliki bi broj vezova, imala neka naša buduća marina. Mora se znati i kakve su mogućnosti suhoga veza na određenoj lokaciji i servisiranja plovila, jer sve to ulazi u jednadžbu na temelju koje se ide u nove investicije. Isto vrijedi i za ulaganje u postojeće marine – ističe Pavić.

U posljednje je vrijeme bilo puno riječi o cijenama. Pisalo se da je zbog poskupljenja naše marine napustio dio stranaca koji su u njima plovila držali cijelu godinu. Kako stojimo u odnosu na mediteransku konkurenciju, Grke, Talijane...?

– Što se cijena tiče, konkurentni smo. Moram naglasiti da ACI u 2019. godini nije dizao cijene u cijelom sustavu, a da je istodobno zadržana ista razina ili je čak unaprijeđena kvaliteta pružanja usluga. Dodatno, znatno smo unaprijedili program vjernosti, poznatiji kao "ACI Card", a sve kako bismo privukli što veći broj nautičara u ACI-jeve marine. U Italiji su se, što se marina tiče, preinvestirali, preizgradili, a i njihov životni standard pada. S druge strane, kad Talijani dođu na naš dio Jadrana, oni su najbolji gosti. Vole restorane, cijene dobru hranu, vino, i ne gledaju koliko sve to košta. Talijani su vrlo zahvalni gosti, no, nažalost, iz godine u godinu ih je ovdje sve manje, ali ne zbog naših cijena, nego zbog njihova standarda.

Ekološki otoci

Nautičara je sve više, a Jadran je malo more. Na koji se način u ACI-ju bore protiv nesavjesnih nautičara koji za sobom ostavljaju smeće?
– Upravo su marine te u kojima se smeće odlaže na uredan način. Problem je u svijesti pojedinih nautičara i njihova ponašanja u divljim uvalama i lučicama. Svaka marina ima ekološke otoke za odvajanje otpada i dovoljno kapaciteta da primi otpad s plovila koja se tu vežu. Osim toga, vodi se briga i o pročišćavanju otpadnih voda kao i o pražnjenju crnih i sivih tankova. U svim marinama primamo sve zauljene otpadne vode s brodova, u tri marine imamo fiksne uređaje za pražnjenje fekalnih tankova, a sljedeće godine u planu imamo i postavljanje mobilnih uređaja za pražnjenje fekalnih tankova u preostale naše marine. U deset ACI-jevih marina imamo postavljene punionice za električne automobile, a gotovo sve naše marine viju plavu zastavu. Novi materijali za izgradnju marina su ekološki prihvatljiviji nego što je to prije bio slučaj. Danas više nemate toliko betoniranja. Zadnjih petnaest godina cijele se marine grade na pontonima, kao što je kod nas slučaj s novom marinom u Slanom. Tim načinom gradnje marina minimalno se utječe na samo podmorje. Ukratko, vodi se računa o svim segmentima zaštite okoliša i održivoga razvoja. Što se, dakle, tiče zaštite okoliša, nije problem u marinama, nego u tome da sačuvamo Jadran od svih vrsta ekoloških ugroza. Moramo ići ukorak s trendovima, pratiti ih, a to je u nautici više puta spomenuti čarter, pa ćemo u planiranju budućih marina o tome posebno voditi računa.


Splitu trebaju nove marine
Imamo li dovoljno vezova? Trebaju li nam nove marine?
– Strategija razvoja nautičkog turizma rađena za razdoblje od 2009. do 2019. predvidjela je petnaest tisuća novih vezova. Teško je govoriti o optimalnoj brojci jer ona ovisi o destinaciji. U Splitu bi i pet novih marina bilo malo, jer ima dovoljno interesa čarteraša da tu vežu svoje brodove, dok je u Istri interes čarter-kompanija i vlasnika plovila trenutačno nešto manji, a što opet ne znači da se za godinu ili dvije situacija neće promijeniti. U splitskom bazenu u marinama prevladavaju čarter-plovila jer je tu i najveća koncentracija čarter-brodova na svijetu – kaže Pavić.

Naslovnica Promo