Novosti Hrvatska

ZAŠTO DANAS U MOSTARU VIŠE ŠETA PO LIJEVOJ OBALI I ZAŠTO JE U KOMUNIZMU BRANIO FRANJU TUĐMANA

Predrag Matvejević: Jugoslaviju su osnovali Hrvati

ZAŠTO DANAS U MOSTARU VIŠE ŠETA PO LIJEVOJ OBALI I ZAŠTO JE U KOMUNIZMU BRANIO FRANJU TUĐMANA

U Hrvatskoj se danas krije da su Hrvati bili prvi protagonisti jugoslavenstva, da je 19. stoljeće u Hrvatskoj iznijelo jugoslavensku ideju. Dakle, kad kritiziramo Jugoslaviju, mi Hrvati se moramo pogledati u zrcalo, jer govorimo o sebi

Predrag Matvejević: Da, kad dođem u Mostar, više
idem na istočnu stranu, premda je moja obiteljska
kuća – odnosno ruševine moje obiteljske kuće –
na Bulevaru sa zapadne strane       / Siniša Sunara
Kažu mi, kad dođete u rodni Mostar, da više idete na istočnu, bošnjačku stranu?


- Da, više idem na istočnu stranu, premda je moja obiteljska kuća – odnosno ruševine moje obiteljske kuće – na Bulevaru sa zapadne strane. Imam dosta prijatelja sa zapadne strane, ali odlazim na istočnu stranu jer osjećam potrebu popraviti nešto što je nepravedno učinjeno ljudima s te obale.

- Zato što je to učinjeno i u vaše ime?

- Smatram, kao Mostarac i kao čovjek, da je ono što je učinjeno Muslimanima u Mostaru velika nepravda. Neću reći „ono što su im Hrvati učinili“, jer ti Hrvati koji su to činili nisu za mene Hrvati, barem po mojim kriterijima.

- Jeste li mogli naslutiti što će se 1993. dogoditi Mostaru?

- Nisam mogao pretpostaviti. Ne zaboravite da je Mostar grad sličan Splitu: kao što je Split u Drugom svjetskom ratu imao svoj Prvi partizanski odred, Mostar je imao jedan svoj partizanski bataljon, u kojem su bili ljudi svih vjera u Mostaru. Mi smo u školi postigli jedan veliki stupanj neke sukladnosti. Moji su roditelji bili katolici i ja se sjećam Božića u našoj kući – bilo je više Muslimana nego kršćana. I da se moglo dogoditi nešto takvo, i na takav način...

Ivan i Husein

- Kako ste to sebi objasnili?

- Zamislite početak tih događanja oko Mostara: iz Nevesinja nadiru neke sumnjive srpske snage, vjerojatno one iste koje su bacale bombe na Dubrovnik, i brane se zajedno Hrvati i Muslimani, do trenutka kad Gojko Šušak, kojeg sluša i tadašnji predsjednik Tuđman, naređuje: „Sad se okrenite protiv Muslimana!“ Vi 1992. godine još uvijek na grobovima boraca u Mostaru nalazite zajedno Ivana i Huseina, Mustafu i Marka. Odjednom, preko noći, dolazi Heliodrom, Trebižat, tri-četiri konclogora, rušenje džamija u Stolcu... Do danas se Mostar nije oporavio od toga.

- Kad ste bili zadnji put u Mostaru?

- Prije dvije i pol godine. Teško mi je kad odem tamo. Na lijevoj obali brojniji su Muslimani i oni još uvijek, a to mi i nije čudno, nisu preboljeli traumu.

- Mislite?

- Nisu. Pouzdano vam kažem da Mostarci Muslimani još nisu to preboljeli. Ali to ih zaustavlja u nekakvoj dinamici koja bi bila potrebna da se izađe iz kompletne krize.

- A kako je na hrvatskoj strani?

- Na hrvatskoj strani, na desnoj obali, imate velik broj Hrvata koji se stide onoga što se dogodilo, a imate i stanovit broj onih koji bi to ponovili, da im se pruži prilika.

- Onda ste ipak šetali i po desnoj obali?

- Šetao sam, naravno. Na desnoj obali ima mnogo mojih prijatelja i ljudi koji misle poput mene. I to je sudbina Mostara, drukčija od brojnih drugih gradova u tom ratu. Kako će se taj jaz prevladati i ta velika rupa zatrpati – to ne znam.

Mesićevi gafovi

- Da skočimo malo na Bosnu i Hercegovinu. Kako komentirate najave bivšeg hrvatskog predsjednika Mesića o slanju vojske na koridor u Posavini ako bi se Dodik pokušao odcijepiti od BiH?

- Imam velike simpatije za Stipu Mesića. Njegov veliki doprinos je u tome što je on doista pripomogao detuđmanizaciji. Kad se sjetite onih Tuđmanovih straža, imitacija engleskog protokola, tog njegova teatra... Recimo, meni je djed uvijek pričao kako se s hrvatskim grbom šahovnicom borio u Austriji za Hrvatsku. A ovaj stavio gore nekakve pse, neki zoološki vrt – to je njegov ukus, jedan kič. Mesić sigurno ima velike zasluge za Hrvatsku, ali je na kraju imao neke gafove.

- Na što mislite?

- Recimo, nije trebalo pomilovati ubojicu jedne djevojčice u ratu – to nije za pomilovanje. I ta izjava o slanju vojske na koridor je sigurno neoportuna, kriva i štetna za Hrvatsku, čime ne želim ni najmanje rehabilitirati Dodika, kojeg smatram najvećim zlom za Bosnu.

- Kažete da je Tuđman čovjek kiča. Zašto ste ga onda u komunizmu javno branili otvorenim pismom?

- Moram priznati da se nekad osmjehnem kad vidim koga sam sve u komunizmu branio. Mogu vam reći što je bio moj poticaj da branim one s kojima sam bio u potpunom političkom raskoraku – od mediokriteta ne praviti mučenika, jer ako dođe na vlast... Recimo, da Franjo Tuđman nije bio zatvoren, što bi poslije bilo s njim? General, šef partizana, jedan neuk čovjek sklon kiču – što bi bilo od njega da ga komunisti nisu zatvorili?

- U socijalizmu ste javno branili tadašnje disidente, Tita ste pozvali da se povuče sa svih funkcija, izbačeni ste iz Komunističke partije... Kako danas gledate tu Jugoslaviju?

- Prije 30 godina objavio sam knjigu „Jugoslavenstvo danas“, koju mi najviše zamjeraju i hrvatski i srpski nacionalisti. Htio sam ukazati na moguće opasnosti, na ono što se može dogoditi, a dogodilo se i gore. Prema tome, onaj koji vam govori je možda jedan od posljednjih Mohikanaca stanovitog jugoslavenstva u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj se danas krije da su upravo Hrvati bili prvi protagonisti jugoslavenstva, da je upravo 19. stoljeće u Hrvatskoj iznijelo jugoslavensku ideju. Dakle, kad kritiziramo Jugoslaviju, mi Hrvati moramo se pogledati u zrcalo, jer govorimo o sebi. A ta priča da su nam Srbi nešto nametnuli – ja sam protiv takvih laži.

Humanističko jugoslavenstvo

- Smeta li vam kad govore da ste najveći Jugoslaven na ovim prostorima?

- Što se tiče mog jugoslavenstva, ono nije ideološko, nego humanističko. Ja bih želio da na prostoru Južnih Slavena postoji jedna osmoza, jer mi smo ipak stvorili neke kulture, neka dobra, mi smo djeci običnih radnika i seljaka dali priliku da se školuju, postali su inženjeri, otišli su u svijet. Izgradili smo tolike stvari, pa neka jedna prohodnost ideja i stavova bude među tim novim državama.

- Kakva i kolika prohodnost?

- Dakle, ne nova Jugoslavija, nego jedan prostor u kojem će južnoslavenski narodi, koji su prepatili zajedničke patnje, pa i doživjeli neke zajedničke pobjede - kao u Drugom svjetskom ratu, u borbi protiv fašizma, ali ne samo to – komunicirati kulturno jedni s drugima, bez ograničenja, i da nam granice budu kao u Europi, da mogu otići u Beograd i vidjeti suprugu mog prijatelja Danila Kiša, da mogu otići u Crnu Goru i vidjeti prijatelje iz Boke, koju obožavam i volim kao Dalmaciju. Čini mi se da je to moguće i da to nije nikakva izdaja ni hrvatstva, ni srpstva, ni bošnjaštva.

damir pilić

 

Bezizlazna situacija

Ja sam pristaša onoga što su u „praškom proljeću“, Poljskoj i ponegdje u Rusiji, tu mislim na Saharova, zvali „socijalizam s ljudskim licem“. Ta društvena vizija, kojoj sam bio i ostao vjeran, puno mi je bliža od ovog kapitalizma bez lica koji danas imamo i koji vuče čovječanstvo u jednu bezizlaznu situaciju. A zbog čega? Imamo neokapitalizam koji ruši sam kapitalizam, imamo ekonomske i gospodarske pothvate koji nemaju nikakvu referenciju spram kulture. Koja kultura njih pothranjuje?

 

 

 

Proleteri i banke

Ova kriza donijela je jedan paradoks s kojim se čovjek mora suočiti. Recimo, revolucionarni pokreti u svijetu zagovarali su da treba uzeti novce bankama, Brecht je govorio da je osnivanje banke veći zločin nego pljačka banke, a sada upravo najsiromašniji žele sačuvati banke da bi sačuvali svoj posao i svoj kruh svagdanji. Takvu promjenu nitko nije očekivao. A prema procjenama antropologa, za 20 godina bit će nas osam milijardi, od čega će dvije milijarde biti bez kruha.

 

 

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 10FirstPrevious[1]2345678910Last