Novosti Hrvatska

UGLEDNI HRVATSKI PODUZETNIK I SAVJETNIK PREDSJEDNIKA MESIĆA ZA GOSPODARSTVO

Branko Roglić: Za oporavak od krize trebat će nam barem pet godina

UGLEDNI HRVATSKI PODUZETNIK I SAVJETNIK  PREDSJEDNIKA MESIĆA ZA GOSPODARSTVO
Branko Roglić jedan je od najuglednijih hrvatskih poduzetnika i savjetnik predsjednika Stjepana Mesića za gospodarstvo. Roglićeve tvrtke posluju u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj i Moldaviji.

Dugogodišnji je aktivni član Hrvatske udruge poslodavaca, a kao biznismen može biti uzor drugima: u njegovim poduzećima, koja su “na životu” skoro puna dva desetljeća, plaća nikada nije kasnila ni dana, sve obveze prema državi uvijek se podmiruju na vrijeme i nikada nije tražio nikakvo reprogramiranje kredita, koje je posljednjih godina “moderno” u Hrvatskoj.



Prvi ste od naših poduzetnika koji se usudio prijaviti korupciju. Učinili ste to u vrijeme kada se o borbi protiv korupcije samo teoretiziralo. Jeste li požalili zbog tog čina?

- Teško sam se za taj čin odlučio. U to vrijeme ta je odluka iziskivala hrabrost i sigurnost u vlastitu poslovnu i svaku drugu čistoću. Događalo se, naime, da oni koji upozore na kriminal ostanu bez radnog mjesta ako su službenici, ili pak dožive mnogobrojne inspekcije ako su poduzetnici, odnosno vlasnici poduzeća. Zbog svoga čina nisam požalio i ponovno bih učinio isto. Mnogo me je ljudi u to vrijeme zvalo telefonom i čestitalo, ali bilo je i onih koji su rekli:»Što ti je to trebalo?» Takvima domovina nije bila previše blizu srca.

Mislite li da je borba protiv korupcije, koju je povela Jadranka Kosor, samo farsa ili će se ovoga puta zaista ići do kraja?
- Premijerka Kosor je nas poduzetnike vrlo ugodno iznenadila, da ne kažem oduševila. Borba protiv korupcije i kriminala je najvažniji čin, odmah nakon Domovinskog rata. To je nedavno rekao i ministar Karamarko. Mislim da je gospođa premijerka shvatila koliko štete nanose korupcija i kriminal kako gospodarstvu, tako i ugledu naše zemlje u svijetu. Njezini potezi sigurno nisu farsa, jer bi odustajanjem od ove borbe razočarala veliku većinu građana, a i vrata EU-a bi se mnogo teže otvorila. Mislim da će premijerka, a i cijeli sustav ići do kraja, te svesti kriminal i korupciju na podnošljivu mjeru.

Je li naredba hrvatskoj Vladi za obračun s korupcijom stigla iz svijeta ili je kod kuće došla voda do grla, pa je takav potez jednostavno bio neizbježan?
- Hrvatska vlada se morala obračunati s korupcijom, jer nas na to upozorava cijeli svijet, a da ne govorimo o tome da nam je voda došla do grla, a možda i malo preko. Korupcija ne samo da ruši sliku o Hrvatskoj kao europskoj i katoličkoj zemlji nego je nepodnošljiv teret svakom poslovnom projektu. Ona ruši profitabilnost, ulaganja, a to je osnova svakom dugoročnom investiranju.

Mislite li da je odlaskom Ive Sanadera stvoreno političko ozračje u kojem se moguće obračunati s korupcijom?

- Siguran sam da je stvorena politička klima za obračun s korupcijom i kriminalom. Ne znam je li to zbog odlaska Ive Sanadera, ali koincidencija je očita.

Kako komentirate istup guvernera Rohatinskog koji se novinarima požalio da su ga Sanader i Stoiber pritiskali zbog Hypo banke, a da su Mladen Vedriš i Stipe Mesić šutjeli o tome?
- Nisam slušao istup gospodina Rohatinskog, pa ne mogu to komentirati, ali moram naglasiti da sam u slučaju prijavljivanja traženja mita imao punu podršku predsjednika Mesića.

Koliko je iznenadni odlazak Ive Sanadera s mjesta premijera koštao Hrvatsku? Svjesni smo da su preko noći cijene dionica pale, brojni su građani povukli štednju s banaka, a neki strani investitori odustali od ulaganja u Hrvatsku?
- Iznenadni odlazak Premijera sigurno je nanio dosta štete na burzi, te bankama također. Najveća šteta od toga je nesigurnost ulaganja u Hrvatsku, koju takav iznenadni čin provocira.

Imate poduzeća diljem Europe. Gdje vam je najlakše, a gdje najteže poslovati, gdje je najmanje, a gdje najviše korupcije?
- Tako je, imam poduzeća u cijeloj jugoistočnoj Europi, 2400 zaposlenih od Slovenije do Moldavije. Teško je odvagnuti ovu pojavu precizno. Međutim, u Sloveniji imam poduzeće od 1990. godine, a nikada nitko od mene nije tražio ni jednu lipu. Situacija se mijenja u južnim dijelovima regije, te morate biti vrlo oprezni. Međutim, ulaskom nekih zemalja u NATO, situacija se ipak postupno popravlja.

Mislite li da će Vlada u idućoj godini uspjeti održati državne financije stabilnima? Prije svega mislim na redovitu isplatu plaća državnim službenicima i mirovine?
- Proračun koji je predložila Vlada sigurno će imati barem dva rebalansa, jer BDP ne samo da neće rasti 0,5 posto nego će i dalje nastaviti pad. Da bi održala financije stabilnima, Vlada će se morati zadužiti, kako radi vraćanja dospjelih obveza, tako i radi redovite isplate plaća. Ja uvijek kažem da nije problem što mi dugujemo 45 milijardi eura, nego što se mi ne možemo prestati zaduživati. Da bismo to prestali, moramo što prije restrukturirati državu, a onda državna poduzeća, te provesti hitnu privatizaciju onoga što do sada nije privatizirano. Borbu protiv kriminala i korupcije, kao i protiv sive ekonomije, nastaviti s nesmanjenim tempom.

Hoće li Hrvatska u trećem kvartalu iduće godine, a kako to najavljuje većina analitičara, početi izlaziti iz krize i koliko će nam trebati za dugoročni oporavak?
- Ne vjerujem da ćemo u trećem kvartalu početi izlazak iz krize. Ja mislim da smo mi tek na ulazu u krizno stanje. Za oporavak će nam trebati minimalno pet godina, ako provedemo sve prijeko potrebne reforme.

Hoće li Vlada u drugom krugu uspjeti naći kupce za brodogradilišta kojima prijeti stečaj i koje je rješenje za brodograditelje u ovom trenutku optimalno?
- Kad sam bio predsjednik HUP-a, pledirao sam za prodaju brodogradilišta za jednu kunu onome tko zadrži brodogradnju. Da smo to tada učinili, brodogradilišta bi bila restrukturirana i imala bi proizvode koje mogu ponuditi na tržištu uz profitabilno poslovanje. Što je najvažnije, imala bi vlasnika koji bi se o njima brinuo i pratio njihovu poziciju na svjetskom tržištu. Nadajmo se da će se brodogradilišta danas moći prodati nekome tko će ih restrukturirati i nastaviti proizvodnju brodova, vraćajući uloženi novac. To je optimalno rješenje. Međutim, neće ići lako.

Ministar Popijač, vaš dugogodišnji kolega u HUP-u, nema puno manevarskog prostora. Krene li u otpuštanje viška zaposlenih iz državne uprave, njih oko 50.000, i to u uvjetima krize, dodatno će smanjiti potrošnju i otežati položaj ministru financija. S druge strane, realni sektor više ne može hraniti toliki broj zaposlenih. Kao da se vrtimo u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza?
- Moj kolega iz HUP-a i dugogodišnji suputnik u hrvatskom gospodarstvu ima vrlo malo manevarskog prostora, kako ste sami rekli. Međutim, neizbježno je svesti javnu potrošnju na onu koju može financirati realno gospodarstvo.

Nije jako davno hrvatski proračun bio 40-ak milijardi kuna. Što smo mi to učinili da je proračun tri puta veći? Smanjenje javne potrošnje je conditio sine qua non današnjeg trenutka. Ima li li lijeka za nelikvidnost?
- Likvidnost je nužnost ako se ne želimo vratiti naturalnoj razmjeni. Mislim da bi se zakonom trebao ograničiti rok plaćanja na 30 dana, pa bi to uz restrukturiranje državnih poduzeća, koja su generatori nelikvidnosti, dalo rezultate.

Je li porezna reforma lijek za Hrvatsku? Nekretnine se ne oporezuju godišnje, oročena štednja i dobit od dionica također, a s druge strane plaće zaposlenika opterećene su najvećim porezima u svijetu. Treba li to mijenjati, a kako bi građane s viškom novca natjerali da taj novac i oplode, a ne da ga investiraju u prazne stanove, dionice ili čuvaju u čarapama?
- Porezna reforma sama neće donijeti rješenje. Moramo se odmah vratiti na odnos javne potrošnje i realnog sektora. Kako je rekao, mislim, Mao Zedong, “možete se okretati oko sebe, ali stražnjica vam je uvijek pozadi”. Dok je god javna potrošnja velika, i porezi moraju biti veliki. Kapital će uvijek ići tamo gdje je najsigurnije i gdje će se najviše oploditi, htjeli to mi ili ne.

Bi li prijevremeni izbori u Hrvatskoj olakšali posao nekoj novoj vladi? Naime, teško je sada smanjiti broj gradova, općina i županija, poništiti volju birača, a činjenica jest da su mnoge od jedinica lokalne samouprave na državnim jaslama. I za druge, korjenite reforme potrebno je da ih narod podrži gotovo plebiscitarno.
- Nisam siguran da bi prijevremeni izbori nešto donijeli, ali broj županija, gradova i općina morat ćemo smanjiti, inače naša država neće imati prosperitetnu budućnost. Sve ono što sebe ne može financirati, moramo ugasiti. To će morati učiniti hrvatska vlada, bila ona lijeva, desna ili koalicijska.

Nedavno ste izjavili kako je naša realnost da se dio ljudi koji ne mogu pristojno živjeti u gradu zbog visokih troškova života preseli na selo i tamo počne malu poljoprivrednu proizvodnju.
- Tako je, morat ćemo stimulirati ljude da se vrate maloj poljoprivrednoj proizvodnji i tako osiguraju egzistenciju sebi i obitelji. Imam osjećaj da se neki ljudi stide povratka na selo. Ja sam svake subote u svojoj Župi i želim pokazati svima da se tako može jako dobro živjeti, pogotovo nakon što smo dobili vrlo dobre prometnice.

Hrvati stoljećima po svijetu traže kruha. Međutim, fluktuacija radne snage u Hrvatskoj je vrlo malena. Zašto se ne selimo za poslom kao, recimo, Amerikanci s istočne obale SAD-a na zapadnu?
- Da, kod nas bi svatko htio raditi uz kućni prag. Vani ljudi putuju automobilom po sat vremena do radnoga mjesta, a ponegdje se na posao ide avionom. Doći će to i k nama. Situacija će nas na to prisiliti. Hrvatska nema veće količine nafte i plina, njezino je bogatstvo prostor...

Što će se događati s našim nekretninama u vrijeme krize, hoće li cijene kuća, stanova i zemljišta rapidno pasti ili će i dalje imati vrijednost obiteljskog srebra koje treba čuvati za iduće generacije?
- Slažem se, naše je bogatstvo prostor. Nekretnine su danas relativno jeftine, ali ne toliko da bi se prodavale. One moraju pasti do razine kada će ih ljudi kupovati. Kada iziđemo iz krize, tada će i cijene nekretnina porasti. Bili smo svjedoci vrlo nekritične izgradnje po cijeloj zemlji. Svi su se htjeli obogatiti gradeći.

Nastala je hiperprodukcija koja je uz krizu prouzročila sadašnje stanje. Je li u Hrvatskoj radna snaga preskupa i zaobilaze li nas zato strani investitori?
- Radna snaga je kod nas skupa, ali nas strani investitori zaobilaze zbog mnogo drugih, važnijih stvari, protiv kojih se sada bori Vlada gospođe Kosor. U tome je važna sigurnost uloga, cijena kapitala, porezi, brzina dobivanja dokumentacije.

Što vam, kao poslodavcu, smeta u Zakonu o radu? Koje su to stavke koje otežavaju poslovanje?
- Zakon o radu treba donijeti fleksibilnost. To znači da poduzetnik može lako otpustiti neradnika i zaposliti dobrog radnika. Zakonodavac i sindikati često smetnu s uma da je poduzetniku dobar radnik najveće blago, te da je on zadnji koji ga želi otpustiti ili mu na bilo koji način naškoditi. Neradnika ne treba nitko, pa ga ni Zakon o radu ne bi trebao štititi. Takav bi stav vrlo poučno djelovao na mlade.

SAŠA LJUBIČIĆ
FOTO: CROPIX

S kunom je teško balansirati

Što s kunom? Ako je olabavimo prema euru, porast će rate kredita građanstvu, poduzećima i državi, a ako je ostavimo prenapuhanom, izvoznici mogu staviti ključ u bravu. Gdje je rješenje?

- Što se tiče tečaja kune, tu smo između scile i haribde. Kod jake kune izvoz otežavamo, ali je zato sve što uvozimo jeftino. Međutim, kod slabljenja kune, zbog prevelikog zaduženja velik broj građana ne bi mogao servisirati kredite, a tako ni država. Teško je u takvoj situaciji naći ravnotežu. Izlaz je u jačanju realnoga gospodarstva, osobito onog izvoznog i baziranog na prednostima, odnosno vlastitim resursima. Mislim da ćemo određeni dio građana morati stimulacijama vraćati njihovim seoskim gospodarstvima.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last