Novosti Hrvatska

PORTRET POLITIČARA KOJI JE ‘PROZRAČIO STRUKTURE SKH’

Celestin Sardelić - Hrvat s kičmom prvi je pokazao zube Miloševiću

PORTRET POLITIČARA KOJI JE ‘PROZRAČIO STRUKTURE SKH’

Partijski dužnosnik, bio je među četvoricom članova vodstva SKH koji su se izborili za raspisivanje prvih demokratskih izbora u samostalnoj Hrvatskoj

Partijski dužnosnik, bio je među četvoricom članova vodstva SKH koji su se izborili za raspisivanje prvih demokratskih izbora u samostalnoj Hrvatskoj

Hrvati imaju bolnu karakteristiku: izvana fanatizam, iznutra nihilizam. Da nije tako, bi li isti ljudi mogli biti zagriženi komunisti, a potom još zagriženiji antikomunisti?

U sve se vjeruje samo trenutačno i površno, nema pristojnosti koja bi trajala barem toliko da se drugačijima, posebice bivšim funkcionarima, prizna vrijednost?

Zlo dolazi iz totalitarizma ishodišta po kojemu je sve počelo ili 1941. ili 1991. Međutim, istina nije isključiva nego komplementarna. Svako vrijeme ima svoje okolnosti koje otvaraju ili zatvaraju perspektive.

Celestin Sardelić je spadao među one dužnosnike SKH koji su otvarali prozore za propuh kako bi u dotrajale strukture mogao ući svježiji zrak. Pamtim ga od “Karlovačkog slučaja” iz 1983., koji je u povodu prevelikoga srpskog kadroviranja tadašnjega karlovačkog moćnika Milana Pavića u Karlovcu pokrenuo Milan Rakas.

Lakmus-afera

Radilo se o lakmus-aferi onog doba koja je trebala odlučiti o tome hoće li se nastaviti personalizacija gospodarstva po uzoru na Agrokomerc Fikreta Abdića u koga se ugledao i Pavić ili će se nastaviti linija samoupravnog odlučivanja. Dogmatske birokratske snage u SKH stale su na stranu Pavića, a mediji (Danas) na stranu Rakasa.

U tom trenutku našlo se klasično administrativno rješenje - treba oformiti komisiju koja će odraditi svoj posao. U nju je izabran Celestin Sardelić koji je nije vodio s unaprijed poznatim rezultatom, nego se sa sociološkim iskustvom upustio u ispitivanje sudionika na terenu.

Zbog prebacivanja nekih ključnih svjedoka na Pavićevu stranu, nije uspio u raščišćavanju te situacije kako je tražila ondašnja javnost, ali je pokazao za ono vrijeme nevjerojatnu građansku hrabrost. Svojom korpulentnom građom bio je meta Omladinske iskre, kasnije i Feral Tribunea, koji su pravili kolaže od njegova izgleda.

Cele je uživao u jelu i neću nikad zaboraviti kada smo nakon preobilne večere u Milanu, otišli na Feštu Unite - glasila Komunističke partije Italije i tamo slasno nabadali velike kocke mortadele.

Bilo je nezaboravno iskustvo gledati talijanske liječnike koji na toj fešti peru suđe, želeći i tako pomoći svojoj partiji, za razliku od nekih hrvatskih liječnika koji su ulazili u partiju da bi postali šefovi ili prestali biti liječnici, što je do drastičnih razmjera postala praksa u neovisnoj Hrvatskoj.

Sardelić je kao intelektualac bez sumnje bio duhovni pokretač reformske struje SKH, koji je s njim doživio svoje urbane vrhunce, imao retoriku koja je nadilazila klišeje partijske dogme, poznavao međunarodna idejna kretanja i pripremao se kao član Predsjedništva SKH za buduću funkciju u SR Hrvatskoj.

Međutim, Milošević je nepovratno rušio sustav, a Sardelić je među rijetkima vidio da se ulazi u srušeni tunel.

Antihrvatski izvještaj

Kao vizionar apokalipse nije se libio o tome proročki progovoriti na sjednici CK SKJ od 11. rujna u Beogradu, koju je prenosila televizija. Shvatio je Miloševićevu igru da srpskom majorizacijom SKJ zapravo želi miloševićizirati čitav jugoslavenski režim i sasuo kritiku na antihrvatski izvještaj Predsjedništva PK SK Vojvodine.

U takvim okolnostima više nije mogao biti disciplinirani član Partije, postao je slobodni strijelac, Hrvat s kičmom, progovorivši na hrvatskom, čime je nakon toliko godina službeno prekinuta “hrvatska šutnja”, a sloboda govora dobila šansu.

Hrvatska šutnja je imala mnogo izvora, a jedan od njih bio je i konsenzus o usuglašenome nastupanju. Takav nedogovoreni istup imao je za posljedicu hitnu sjednicu Predsjedništva CK SKH, na kojoj se Sardeliću osporavalo disidentstvo.

Već 10. prosinca stvari su istjerane na čistac - na dnevnom se redu Predsjedništva CK SKH poput eksploziva našao prijedlog o raspisivanju slobodnih parlamentarnih izbora. Četiri člana Predsjedništva bila su za, a četiri protiv.

Pobjedu su odnijela četiri Korčulanina: Celestin Sardelić, Mladen Žuvela, Stjepko Gugić i korčulanski zet Drago Dimitrović koji su na svoju stranu pridobili predsjednika Stanka Stojčevića.

Ta ekipa donijela je Hrvatskoj demokraciju, što ostaje važna povijesna činjenica i jedan od kamena temeljaca moderne Hrvatske.

Naš Orson Welles

Kasnije je odlazio u Rogašku Slatinu i smanjio kilažu, ali meni je bio veća faca kada je nalikovao na Orsona Wellesa i bio duhovitiji i ubojitiji.

Diplomirao je kod Šuvara i respektirajući ga do te mjere da nije ulazio s njim u direktne sukobe, iako su im se zaduženja tu i tamo preklapala, budući da je Sardelić bio zadužen za vjerska pitanja, što je ulazilo u Stipin ideološki interesni okvir.

‘Nemoj me citirati’

Nakon smjene režima Sardelić se politički dezangažirao u SDP-u, zaposlio u Croatia osiguranju, stekao dionice u Agramu, što znači da je bio okretan i u kapitalizmu, a s dolaskom Račana postao i veleposlanik Hrvatske u Sloveniji.

Znao me nazvati ako bi mu se neki moj tekst svidio, iznenađujući svojim elokventnim dopunskim analizama, striktno me, instinktom političara s nadom u novi mandat, moleći da ga ne citiram.

Naslovnica Hrvatska